Budući da sam strastveni Europljanin, bio sam užasnut rezultatom britanskog referenduma. Njegova posljedica gotovo će zasigurno biti naš izlazak iz EU. Godinama sam strahovao da će imigracija velikih razmjera u Velikoj Britaniji dovesti do štetne populističke reakcije.

Globalne elite primorane su u ovom trenutku izvesti zaključke i djelovati poučeni krucijalnom lekcijom Brexita. Za razliku od slatkorječivih pretpostavki, globalizacija kapitala, trgovine i migracijski priljev nisu "dobri za svakoga." Ako se ne pozabavimo njihovim negativnim učincima, Brexit neće biti njihova posljednja – ili najgora – posljedica. Neto migracija u Britaniju bila je blizu nule tijekom ranih 1990-ih.

Počela je rasti kasnije tijekom tog desetljeća i ubrzano se povećala nakon što se osam prethodno komunističkih zemalja pridružilo Europskoj uniji 2004., kad se Britanija – za razliku od, primjerice, Francuske i Njemačke – odrekla svog prava na uvođenje sedmogodišnje odgode prije dopuštanja slobodnog kretanja ljudi iz novih zemalja članica. Prošle je godine neto imigracija iznosila 333.000, a ukupno stanovništvo poraslo je za oko 500.000. Vjerodostojne prognoze nagoviještaju da bi stanovništvo Velike Britanije, koje trenutno iznosi 64 milijuna, moglo premašiti 80 milijuna do polovice stoljeća.

Slaba javna ulaganja
Migracija nesumnjivo donosi brojne blagodati – London je prekrasan grad, djelomično stoga što smatra kozmopolitskom talionicom različitih kultura. Međutim, kao što je Povjerenstvo za ekonomska pitanja Gornjeg doma Parlamenta, čiji sam ja tada bio član, tvrdilo još davne 2008., imigracija velikih razmjera nanijela je brojnim ljudima znatnu štetu. Konkretan utjecaj migracije na plaće predmet je žučnih rasprava među ekonomistima, ali niti jedno gospodarstvo ne može se nositi s naglim porastom ponude radne snage bez barem nekih nepovoljnih posljedica barem među nekim skupinama "domaćih" radnika.

Iznenadni porast stanovništva, često koncentriran na određenim lokacijama, također će dovesti do prenapućenosti ključnih javnih usluga, poput obrazovanja i zdravstvene zaštite, osim u slučaju ako bude kompenziran dobro isplaniranim i dobro financiranim porastom javnih ulaganja. U Velikoj Britaniji nije došlo do takvih ulaganja. U Engleskoj – koja se natječe s Nizozemskom u najvećoj gustoći stanovništva u Europi – postoji bojazan među brojnim stanovnicima da će dodatno stanovništvo donijeti nepoželjna opterećenja voljenom kraju.

To je uzrokovalo žestoko protivljenje značajnom novom razvoju infrastrukture, s neizbježnim posljedicama u vidu beskrajnih odgoda, povećanja troškova ili trajnim ogorčenjem. Posljedično, bilo je očekivano da će povećana migracija u Veliku Britaniju dovesti do političke reakcije. Ta je reakcija djelomično odražavala ksenofobiju, koju je raspirivalo svjesno pretjerivanje: primjerice, zagovornici kampanje za napuštanje Europske unije, lažno su natuknuli da će Turska, sa svojim velikim i brzo rastućim stanovništvom ubrzo ući u Europsku uniju bez britanskog odobrenja. Ali laži su bile učinkovite jer su se nadogradile na zrnce istine i stoga što je odbijanje priznavanja te istine samo intenziviralo populističku reakciju.

Nesposobni upravljači
Doista, suočeni s rastućim bojaznima vezanim uz migraciju, političari establišmenta i ekonomisti akademici reagirali su ili odbacivanjem bojazni kao prikrivenog rasizma ili poricanjem da su nepovoljne prilike uopće postojale; u svakom slučaju, milijuni građana očito su patili od lažne svijesti. No, ako barem neki ljudi pate zbog stvarnih problema, predavanja o pogodnostima migracije samo će ih dodatno razbijesniti. Neuspjeh kampanje za ostanak u Europskoj uniji u Velikoj Britaniji da opovrgne bojazni o migraciji odražava nesposobnost širih razmjera globalnih elita da uvjere ljude da je slobodno kretanje kapitala, robe i ljudi općenito dobro za svakoga.

Realno, to nije tako, a objašnjenja se mogu dobiti uz pomoć valjane ekonomije. Prema ekonomskoj teoriji, svaka od te tri slobode može povećati veličinu globalnog kolača. Ali ekonomska nam teorija također govori da će neizbježno biti i gubitnika i pobjednika te će stoga liberalizacija i globalizacija biti dobre za svakoga samo ako pobjednici obeštete gubitnike. Diljem svijeta do danas je bilo iznimno malo obeštećenja. U SAD-u, najveći budući izazov vjerojatno će biti utjecaj trgovine, a ne migracija, jer bi se razdoblje priljeva stanovništva velikih razmjera iz Latinske Amerike moglo uskoro privesti kraju, dok stope fertiliteta bilježe silazno kretanje i stabiliziraju stanovništvo diljem te regije.

Paradoksalno, američki predsjednički kandidat Donald Trump uspio je pridobiti podršku za svoj apsurdni plan vezan uz izgradnju zida duž granice s Meksikom u trenutku u kojem neto migracija iz Meksika postaje negativna. Njegova tvrdnja da su brojni američki radnici patili – i mogli bi još dodatno patiti – radi slobodne trgovine dovela je do emocionalne reakcije, jer je ona djelomično istinita. Ako američki politički sustav ne uspije pronaći učinkovitu političku reakciju na takvu stvarnost, vjerojatno je da će populističko odbijanje slobodne trgovine u kombinaciji s antagonizmom još dodatno osnažiti.

Izazovi za Europu
S druge strane u Europi će migracija biti veliki izazov u budućnosti i to ne u tolikoj mjeri unutar EU već izvan nje. Prema Ujedinjenim narodima, stanovništvo Afrike moglo bi porasti s trenutnih 1,2 milijardi i premašiti 4,3 milijarde do 2100. Ako to povećanje ne bude popraćeno rastućim prosperitetom i brzom ekspanzijom prilika za zapošljavanje, veliki i kontinuirani migracijski priljevi diljem Sredozemlja postat će neizbježni.

Cijela je Europa stoga suočena s dva enormna izazova: pomoć oko poticanja gospodarskog razvoja u Africi i na Bliskom istoku i izlaženje na kraj na najbolji mogući način sa značajnim migracijskim priljevima do kojih će neizbježno doći, sa znatnim nepovoljnim posljedicama za neke građane. Rješavanje tih izazova nalaže koordiniranu reakciju na razini Europe i doista žalim što će Britanija od sada igrati znatno manju ulogu u oblikovanju zajedničkih europskih težnji. Ako ovaj deprimirajući rezultat može donijeti bilo što dobra, to je onda činjenica da se čuo poziv na uzbunu, koji nas sve upozorava na nedostatke globalizacije. Ako ti nedostaci ne budu prepoznati i uzeti u obzir, protureakcija koja je potaknula Brexit poprimit će još veće razmjere.

© Project Syndicate, 2016.