Najava stvaranja novog modela hrvatske gospodarske diplomacije trebala bi prije svega otkloniti sumnje da to nije samo jedan od desetak planova i pokušaja koji su bili prezentirani hrvatskom gospodarstvu posljednjih dvadesetak godina. Stav najvišega državnog vrha kako gospodarska diplomacija mora biti na vrhu hrvatske vanjske politike ohrabrujuć je, ali poruke koje na tom tragu šalje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Hrvatska gospodarska komora otvaraju nekoliko pitanja.

Prije svega teško je zamisliti ijednu uspješnu gospodarsku diplomaciju koja ostvaruje svoje ciljeve u okruženju u kojem nisu jasno definirani strateški gospodarski interesi i objelodanjene gospodarske strategije te pripadajuće politike i mjere makar za najvažnije sektore. Tko može danas novom hrvatskom gospodarskom diplomatu dati jasne instrukcije i informacije vezane za izvozne potencijale ili područja za investiranje u našu poljoprivredu i prehrambenu industriju posebno nakon kolapsa sustava koji je kreiran po konceptu stvorenom u koncernu Agrokor? 

Ustroj i funkcija
Gospodarstvo u kojem je prema udjelu u gospodarskom proizvodu najvažnija djelatnost turizam, a ne postoji cjelovita strategija maritimnih djelatnosti teško može biti promovirano kroz djelatnost gospodarske diplomacije kao perspektivno okruženje za investicije. Slične usporedbe i pitanja mogu se postaviti i za druge važne sektore poput energetike ili prometa. Zabrinjavajuće može biti kada se kao model prema kojem se usmjerava kreiranje ustroja i funkcija hrvatske gospodarske diplomacije odredi austrijski model povezan s nosećom pozicijom Austrijske gospodarske komore.

Naime, u europskim vizurama djelovanja gospodarskih i industrijskih organizacija austrijski komorski sustav se percipira kao pretpotopna forma nedovoljno usklađena sa zahtjevima ubrzanog razvoja u globaliziranim uvjetima. Taj model je uz to jedinstven jer se temelji na specifičnoj gospodarskoj, socijalnoj i političkoj poziciji komore kao sudionika u tripartitnim odnosima, što je neusporedivo s aktualnim hrvatskim regulatornim okvirom. Ovime se nastavlja promašena praksa crpljenja uzora iz zemalja neusporedivih s Hrvatskom. 

Uloga HGK
Danas u odnosu na Hrvatsku kao članicu Europske unije postoje vrlo usporedive zemlje poput Finske, Danske ili Irske među starim članicama i Slovačke ili Estonije među novim članicama, od kojih svaka ima izuzetno pozitivne primjere najbolje prakse u gospodarskom razvoju pa i međunarodnoj promociji svojeg gospodarstva. Zato je vrlo teško razumjeti ili prihvatiti pokušaje prenošenja pojedinih rješenja iz njemačkog, austrijskog ili talijanskog sustava.

Teško je vjerovati da će uspješno djelovati sustav u kojem ključnu ulogu ima sadašnji oblik Hrvatske gospodarske komore koja je u široj gospodarskoj javnosti prepoznata kao vjeran nastavak starog socijalističkog komorskog modela koji je bio karakteriziran kao azil za islužene političare što više nije slučaj, ali je neefikasnost i otuđenost od članstva ostala i danas.

 Također, stječe se dojam da HGK iskorištava evidentne slabosti dobrovoljnih udruga poduzetnika i industrije u Hrvatskoj koje bi u normalnim tržišnim i globaliziranim gospodarskim sustavima trebale biti prevladavajući model artikuliranja interesa gospodarstva. Zato možemo samo priželjkivati da će prije nego HGK počne s otvaranjem novih najavljenih predstavništava, podnijeti iscrpan izvještaj svojem članstvu i hrvatskoj javnosti o troškovima i rezultatima rada svojih dosadašnjih predstavništava, a posebno onih u Moskvi i Bruxellesu.