S obzirom na razmjere bijega radno sposobnog stanovništva iz Hrvatske, gdje tjedno zemlju napušta između 1000 i 1500 Hrvata u najboljim godinama, možda bismo umjesto ograda na granice trebali postavljati mreže i “pecati” imigrante koji preko Hrvatske pokušavaju pobjeći u Njemačku. Naravno, da u Njemačku preko Hrvatske bježi 100 tisuća djevica ili 100 tisuća nogometaša ta bi tema bila atraktivnija. Ovako, bez obzira koliko izbjeglice iz dalekih zemalja bile obrazovane, bogate ili bliske nam po stilu života, oni su i dalje, bez dodatnog propitivanja, onako vrlo površno opisani primarno kao: potencijalni teroristi ili mogući glasači za onu drugu stranku. Jednostavno, oni se opisuju kao ne-Hrvati.U svojim političkim i gospodarskim programima za predstojeće izbore niti jedna veća politička opcija, od HDZ-a i Narodne koalicije do MOST-a i stranke Pametno, imigrante ne vidi na isti način kao i Angela Merkel.

Razlozi Angele Merkel

Ne vidi ih kao garanciju da će Nijemci za 20, 30 i 40 godina i dalje zahvaljujući novopridošlim radnicima i poduzetnicima primati mirovine dostojne čovjeka, da će tvrtke koje posluju u Njemačkoj imati dovoljno potencijalnih konzumenata/potrošača na temelju čega mogu planirati svoj gospodarski rast te da će Njemačka zahvaljujući njima ostati jedna od tri najveće članice EU, ne samo po broju stanovnika već i po ekonomskoj snazi. Uostalom, jedan od glavnih razloga jačeg povezivanja EU upravo je stvaranje, nakon Kine i Indije, najmnogoljudnijeg tržišta na planeti, većeg i od onog SAD-a.

Razlog zašto se Angeli Merkel žuri privući izbjeglice baš u Njemačku, taj je što i američki statističari i naš Eurostat, identično procjenjuju da će do 2050. (ili pak 2080.) Njemačka od najmnogoljudnije članice EU spasti na drugo pa čak i treće mjesto, a na to se reflektira i njena ekonomska važnost.

Politička neodgovornost

Američki Population Reference Bureau tako je još 2010. godine iznio, a Eurostat lani potvrdio tu procjenu, da bi u idućih nekoliko desetljeća najveća država EU (ako naravno ostane) trebala biti Velika Britanija. Ona će broj stanovnika do 2050. godine povećati za gotovo četvrtinu na 77 milijuna. Njemačka bi po njihovoj procjeni trebala biti druga bilježeći pad broja stanovnika sa 80,7 na 71,5 milijun, dok će Francuska narasti sa 66,2 na 70 milijuna stanovnika.

Nema ekonomije bez potrošača, a kad ih je u izobilju, kao u slučaju Kine i Indije, onda je čak manje važno i kakvo je političko i ekonomsko uređenje, jer biznis i dalje cvate. U takvim uvjetima mogu se obećavati i mirovine, a ima novca i za pronatalitetnu politiku.

Neke stranke kirurški precizno opisuju razloge zbog kojih je u Hrvatskoj stanje loše. Tako MOST piše u svom programu: “U posljednjih 25 godina politika je dovela do rasta siromaštva, nejednakosti, migracije mladih u inozemstvo i pada životnog standarda na razinu prije 1990. Vrijeme je za preokret ekonomskim programom koji daje priliku svima”.
Stranka Pametno još je oštrija: “Ovo je rezultat dugogodišnje političke neodgovornosti i financijskog ‘domoljublja’. Korupcija, nepoštivanje propisa, netransparentno i neracionalno trošenje javnih sredstava, tjeranje stručnih i samostalnih ljudi uz zadržvanje poslušnih i partijski povezanih političkih aparatčika početak je duge liste razloga koji su paralizirali razvojne sposobnosti društva”.

MOST protiv imigracije

MOST se u svom programu otvoreno protivi imigraciji. Narodna koalicija populistički navodi da je protiv uvoza jeftine radne snage. HDZ pristaje jedino na useljavanje hrvatskih iseljenika. Pametno pak mudro kaže da je za “pametnu imigracijsku politiku”, ali ne precizira koja je.

Činjenica je pak da će se bez imigracije teško dalje razvijati hrvatska poljoprivreda, brodogradnja i turizam. Određene poslove ne žele raditi Nijemci pa ih u Njemačkoj rade Hrvati ili pak Rumunji. Jednako tako je i u Hrvatskoj. Očekivati pak da će biti novca, ali i sluha za kvalitetne i uspješne mjere pronatalitetne politike, čini se, iluzorno.

Usto, naši političari zaboravljaju i da je Hrvatska članica EU te da unutar Unije vrijedi slobodno kolanje roba, kapitala, ali i – ljudi. Svi koji dobiju državljanstvo u bilo kojoj članici Unije mogu se slobodno naseliti u Hrvatskoj. Po tome ispada da krojenje vlastite demografske politike zapravo prepuštamo Bruxellesu.

Za to vrijeme, Velika Britanija, Francuska i Njemačka probiru najbistrije, najsnalažljivije, najsposobnije, najzdravije i najbogatije izbjeglice. Ne čine to diktatorskim obvezama već slasnim ponudama. Nude im dobre uvjete života i dobre uvjete poslovanja, a njihov interes dobro naplaćuju. U Velikoj Britaniji, primjerice, investitor sa dva milijuna funti može u dva mjeseca postati njen državljanin, a isto to može postići u Francuskoj za investiciju od 10 milijuna eura. Slične ponude imaju Cipar, Malta pa čak i Mađarska.

Neki od čelnih ljudi Agrokora i Atlantica sredinom prošle godine čak su iznijeli prijedlog da se u idućih pet godina u Hrvatsku (i regiju) uveze 100 tisuća stranih studenata, koji bi ovdje studirali, upoznali kulturu, a oni najbolji dobili bi priliku ostati i pomoći hrvatskom gospodarstvu. Paradoks je da danas tvrtke moraju tražiti posebna odobrenja da bi u Hrvatskoj zaposlile najbolje svjetske stručnjake, a bez najboljih teško je konkurirati na međunarodnom tržištu.

Hrvatska bi prema procjene Eurostata do 2080. trebala imati 3,47 milijuna stanovnika. S obzirom na to da Eurostat procjenjuje da ih je lani bilo čak 4,25 milijuna ta se dugoročna procjena čini nevjerojatno optimističnom. A u zemlji siromašnih umirovljenika osim lihvara teško će ikome drugome biti razvijati biznis.