Može li Hrvatska imati ikakve veze sa svemirom? Ako se pita Slađana Zovka, vlasnika kasina koji je široj javnosti postao poznat nakon što je zaigrao rulet sa švicarskim svemirskim startupom S3 Holdingom, čini se da može. S3 Holding je u prosincu proglasio bankrot i to nakon filmskog zaokreta u policijskoj istrazi o napadu na njenog osnivača i izvršnog direktora Pascala Jaussija.

Međutim, Zovko sada kani preuzeti tu tvrtku, i kako sam kaže, Hrvatsku po prvi puta pretvoriti u aktivnog igrača u svemirskoj industriji. Kao i mnoge poslovne priče u Hrvatskoj i ova ima dosta nepoznanica. Nije jasno koliko točno novaca Zovko treba za nastavak poslovanja. Nije jasno otkud mu novac za tu investiciju. Nije jasno što bi Zovko učinio drugačije da njegov S3 ne završi kao i S3 iz Švicarske. Nije jasno ni zašto Ministarstvo obrane uporno tvrdi da nije dobilo sve podatke o tome što S3 treba kako bi moglo procijeniti što od aerodroma na Udbini i pod kojim uvjetima može dati.

Odvojeni od svijeta
Dok razmišljate o ovoj svemirskoj perspektivi, zamislite jednu drugu, ovozemaljsku, ali podjednako iznenađujuću priču. Onu o dolasku Alibabe u Hrvatsku. U vrijeme kada američki predsjednik povlači najveću svjetsku supersilu s dominantnog mjesta na svjetskoj pozornici, u Hrvatskoj se priča o mogućnosti da ovdje, u Zadru, investira Alibaba. Najveći internetski trgovac iz vrlo skoro najveće svjetske supersile ovdje traži priliku. Alibaba izravno kontaktira Ministarstvo gospodarstva, a kinesko veleposlanstvo redovito se sastaje s predstavnicima Grada Zadra istražujući mogućnosti ulaganja. Sve bi to zvučalo kao bajka da u Hrvatskoj, zemlji koju je dio političke i gospodarske elite zakopčao od ostatka svijeta u svakom pogledu, osim u priljevu turista i kontroliranim politički dirigiranim privatizacijama, nema sve više hrvatskih tvrtki koje su uspjele izbušiti rupe, proviriti na drugu stranu, okusiti svijet i malo-pomalo hrvatski protekcionistički šljem pretvoriti u sito.

Rimac preskočio prepreke
Najuspješniji hrvatski startup Bellabeat, domaćoj javnosti poznat po tome što su mu svi zaposlenici ove godine u organizaciji tvrke ljetovali na Kanarima, za investitore tako ima neke od najpoznatijih ljudi u Kaliforniji. U Bellabeat, a to nije bajka, investirala je  glumica Jessica Alba. Nadalje, na popisu ulagača su i kreator i vodeći programer Googleovog Gmaila Paul Buchhet, osnivač TechCruncha Michael Arrington, jedan od sto najbogatijih ljudi Nicolas Berggruen, te jedan od najpoznatijih investitora u Silicijskoj dolini i čovjek koji je među prvima uložio u Google i PayPal Ron Conway.

U Bellabeat je uložio i Universal Music, te GGV Capital, VC fond poznat kao jedan od prvih ulagača u Alibabu. Sličnu priču ima Mate Rimac. On je preskočio domaće investicijske prepreke i za prvog investitora doveo kolumbijskog bogataša Franka Kanayeta Yepesa. Nedugo nakon toga iz Hong Konga prima investiciju kineskog holdinga Sinocop Resourcesa. Potom u njegovu je tvrtku uložio novi većinski vlasnik Forbesa Tak Cheung Yam. Sličnih je primjera sve više. No, unatoč tome što poduzetni Hrvati, spremi ostati u Hrvatskoj i ovdje preuzeti rizik, i dalje nailaze na onaj isti dio političke i gospodarske elite koja se naučila na svoj postotak i koja stoga svaku veću inicijativu dočeka na nož.

S jedne strane ta vrhuška potpiruje nepovjerenje u takve projekte, a bez da se potrudila provjeriti činjenice. S druge strane, koči državnu administraciju da odradi posao gospodarske diplomacije i investitorima otvori priliku. Neke investicije će uspjeti. Neke neće. Možda ih većina i propadne. No, sve dok kapital pristiže otvarat će se radna mjesta, u Hrvatskoj razvijati neke nove ekspertize i generirati prihod na lokalnoj razini od plaća i poreza. Deklarativno svi tome plješću, ali se u praksi ponašaju kao da je riječ o bajci. 

Strateška prilika
Zar nije stoga smiješno da već dvije godine slušamo o potencijalu koji udbinski aerodrom ima kao Svemirska luka, a da pri tome država tu imovinu ne izdvoji u zasebnu tvrtku i na nju raspiše koncesiju. Zašto se na Udbini ne bi testirali dronovi, letjelo u svemir, lansiralo male satelite kakve trebaju Facebook i Google ili obavljalo interkontinentalne letove. Blizu je obale, Plitvičkih jezera i ima otvoreno nebo iznad. Strateške prilike poput te ne bi trebale ovisiti o uspjehu ili neuspjehu S3 ili bilo koje druge tvrtke, a najmanje bi o njima trebala odlučivati vojska. Naravno, osim ako ne dobijemo još neko objašnjenje zašto je onaj zaštitni šljem od stranih investicija opet prijeko potreban.