Prvi put otkad postoje, mirovinski fondovi u Saboru su podnijeli izvješće o poslovanju. Jest da je u pitanju ono za 2014., no dobro, uskoro na dnevni red stiže i prošla godina. Možda je to razlog zašto je sabornica bila gotovo prazna. Zato što se čeka aktualno izvješće, a ne jer zastupnike ne zanima što mirovinci rade s našim budućim mirovinama? A možda ih je samo uhvatila glad?

Ipak je raport pao u nezgodno vrijeme ručka. Tko će ga znati? Popodne je ipak na finalnom glasovanju zeleno svjetlo za njihov rad dalo 109 zastupnika, uz 16 suzdržanih, s tim da nitko nije glasao protiv. No, prilično je tiho prošao i prošlotjedni stručni okrugli stol na temu treba li zamrznuti (ukinuti) II. stup. Tako je to valjda u našoj zemlji kad god neka rasprava ima prefiks stručan. Većina pobjegne k'o vrag od tamjana. A to je zbilja bila šteta, jer bi oni koji zagovaraju prčkanje po drugom stupu za krpanje proračunskih rupa teško mogli odgovoriti na iznesene protuargumente.

Da, legitimno je postavljati pitanja kako društva za upravljanje ulažu našu štednju i koliko nas to košta. No, jednostavno nema alternative sustavu kapitalizacije štednje, ideji da se građani sami brinu za buduće mirovine. Barem ne financijski održive opcije u kojoj svi nećemo kopati po smeću jer ćemo imati mirovine daleko ispod granice siromaštva, a koja neće rezultirati sigurnim bankrotom naše djece jednog dana. Zamislite hipotetskog radnika, nazovimo ga Marko.

Naš Marko danas krene raditi za prosječnu plaću, odradi 40 godina i sa svojih navršenih 65 odlazi u mirovinu. Marko je cijeli radni vijek plaćao doprinose u omjeru 3:1, na svake tri kune uplaćene u prvi stup, na njegov račun u drugom stupu sjela je jedna kuna. Koliku će mirovinu dobiti? Uz projicirani realni prinos od tri posto, Markova penzija će biti 1,8:1. Za Danijela Nestića iz Ekonomskog instituta ta je računica nepobitni dokaz da drugi stup jednostavno za istu uplaćenu svotu daje više mirovine.

Besramne manipulacije
Budimo realni, baražna vatra prema II. stupu i raznorazne kreativne ideje kako ugrabiti 74 milijarde kuna koje golicaju vlastodršce bez obzira na stranački predznak samo je skretanje pozornosti. Pravi nered i kaos je u prvom stupu. Čak 70 posto umirovljenika prima mirovinu neproporcionalno višu od one koja bi im pripala na osnovi uplaćenih doprinosa. Nevjerojatnih 70 posto! Kakav je to mirovinski sustav nego apsurdan i duboko nepošten prema svima koji žele raditi i odrade puni staž, a dobit će jednako ili manje nego oni koji su išli u prijevremenu mirovinu ili prema posebnim zakonima? Da budemo fer, velik je tu broj onih koji su prisilno umirovljeni nakon propasti njihovih poduzeća, što je bila neslužbena socijalna politika države.

Što je sa svima ostalima? Od uvođenja sustava tri stupa, političke manipulacije s mirovinskim pravima u prvom stupu su besramne. Gotovo svake godine imali smo zakonske izmjene koje su se svodile na dijeljenje prava šakom i kapom koja su nagrizala smisao mirovinske reforme. Stručnjaci su izračunali da je implicitni dug mirovinskog sustava kad se krenulo u reformu bio 3,5 iznosa BDP-a, da bi reformom pao na 2,5 BDP-a. U proteklih desetljeće i pol, u 20-ak intervencija efekti reforme su poništeni, a dug se vratio na inicijalnu razinu. 

Parazitiranje na  državi
Kad se podvuče crta, danas imamo nepošten i nakaradan mirovinski sustav koji služi za pomazivanje glasačke mašinerije. Posljednja u nizu bila je odluka Milanovićeve Vlade na odlasku o isplati božićnica. Šuma propisa dobrim dijelom potiče nerad, neadekvatno kažnjavajući prijevremena umirovljenja. S obzirom na demografiju, presporo se diže dobna granica za odlazak u mirovinu. pa se gotovo cijeli javni sektor de facto tjera u mirovinu sa 65 godina na dobnoj granici kada bi mnogi, poput liječnika ili znanstvenika, i te kako mogli i htjeli raditi, a imali bi što za dati društvu. A gdje su mirovine po posebnim propisima, poput braniteljskih i raznih povlaštenih?

Dugogodišnje kupovanje birača povlasticama izabranim skupinama na teret ostalih radnika zamaglilo je vezu između doprinosa i mirovine, odnosno koliko uplatiš doprinosa, toliku mirovinu imaš. Ta je veza preduvjet održivog mirovinskog sustava i društva čiji građani rade i doprinose, umjesto da parazitiraju na državnim jaslama. Zato bi prvo trebalo krenuti u sveobuhvatno pospremanje nereda koji vlada kad su posrijedi mirovine koje se isplaćuju iz proračuna.

Iz prvog stupa bi najprije trebalo izdvojiti povlaštene mirovine da bude kristalno jasno koliki je omjer onih koji su mirovine zaradili, a koliko ostalih za koje su vrijedili neki drugi zakoni. I da, srezati prava. Suprotno izlici da se u stečena prava ne smije dirati, što je omiljena izlika koja se spremno vadi iz rukava kad je potrebno pobjeći od odgovornosti za reforme, stečena prava se i te kako mogu rezati, osim u slučaju da zalaze u sferu torture po tumačenju Europskog suda, kaže profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Željko Potočnjak. Dakle, ostavite se drugog stupa i sredite nered u prvom!