Problemi s modelom kineskog gospodarskog rasta postali su dobro poznati tijekom posljednjih godina, a recentni slobodni pad kineskog tržišta dionica opet ih dovodi u središte pažnje.

Međutim, rasprave vezane uz disbalans i ranjivost kineskog gospodarstva obično zapostavljaju neke od pozitivnijih elemenata njegovog strukturnog razvoja, osobito vladin dosadašnji niz promptnih korektivnih intervencija, kao i značajno stanje imovina i obveza na razini države koje se može po potrebi koristiti. Ipak, balon na tržištu dionica koji se razvio tijekom prvih šest mjeseci ove godine trebalo bi smatrati iznimkom. Ne samo da su kineski regulatori omogućili rast balona dopuštajući maloprodajnim ulagačima – među kojima je velik broj otpadao na pridošlice na tržištu – upuštanje u maržno trgovanje (koristeći posuđeni novac); politička reakcija na korekciju tržišta koja je započela kasno u lipnju također je bila doista problematična.

Obzirom na prethodna iskustva s takvim balonima, takve političke pogreške iznenađuju. Bio sam u Pekingu na jesen 2007. kad je Šangajski kompozitni indeks dosegao vrtoglave visine od gotovo 6000 (recentni vrhunac bio je malo iznad 5000), djelomično uslijed sudjelovanja relativno neiskusnih maloprodajnih ulagača. U to vrijeme mislio sam da će najveće političko pitanje biti pupanje suficita tekućeg računa platne bilance na iznad 10% BDP-a, što bi dovelo do trzavica s kineskim trgovinskim partnerima. Međutim, kineski državni vođe bili su daleko više zabrinuti vezano uz društvene posljedice korekcije tržišta dionica koja je uskoro uslijedila. Iako nije došlo do društvenih nemira, došlo je do dugotrajnog razdoblja malaksalih cijena dionica, čak unatoč brzom gospodarskom rastu koji je uslijedio.

Lekcija nije naučena
Godine 2008. došlo je do kombinacije eksplodirajućih cijena imovine i prekomjernog zaduživanja u sektoru kućanstva što je potaknulo globalnu financijsku krizu. Kad se takav balon, koji je nastao uslijed duga, raspukne, njegovi učinci se prenose izravno na realno gospodarstvo putem bilance sektora kućanstva, dok smanjenje potrošnje doprinosi padu zapošljavanja i privatnih ulaganja. Znatno je teže pronaći prekidače vezano uz tu dinamiku nego, primjerice, vezano uz posljedice uzrokovane poteškoćama s bilancom u financijskom sektoru. Ipak, čini se da kineske vlasti nisu načile lekciju iz tih epizoda.

Ne samo da nisu uspjele ublažiti rizike, naglašene krahom 2007. godine, koji su novi maloprodajni ulagači uzrokovali na tržištu; oni su ih zapravo pogoršali, dopuštajući i čak potičući te ulagače na akumulaciju zaduženja putem maržnih transakcija. Da stvari budu još gore, kad je tekuća korekcija tržišta dionica započela početkom lipnja, kineski regulatori otpustili su restrikcije vezano uz kupovinu marži, istovremeno potičući tvrtke u državnom vlasništvu i upravitelje imovinom na kupnju još većeg broja dionica. Čini se da su vlasti bile više zainteresirane za podupiranje tržišta nego za omogućavanje kontrolirane korekcije cijena. Nesumnjivo, kineski balon na tržištu dionica nije se pojavio donedavno.

Tijekom prošlog listopada, kad je Šangajski kompozitni indeks bio u rasponu od 2500, brojni analitičari smatrali su da su cijene dionica podcijenjene. Uslijed relativno snažnog gospodarskog rasta, rastuće cijene doimale su se opravdanim do otprilike oko ožujka, kad je tržište, koje su pokretale uglavnom dionice s malom i sa srednjom tržišnom kapitalizacijom kojima se rijetko trgovalo, premašilo 5000, dovodeći gospodarstvo do rizika.

(Mnogi su tvrdili da oporavak nije neodrživ, usljed trgovanja na tržištu dionica po unaprijednom omjeru trenutačne tržišne cijene i zarade od oko 15 sredinom travnja, u skladu s desetogodišnjim prosjekom.) Ali to je bio balon – i to prije svega balon koji je nastao kao posljedica zaduživanja. Dok periodični baloni mogu biti neizbježni, a niti jedan balon nije bez posljedica, balon nastao uslijed visokog zaduživanja obično uzrokuje daleko više štete, uslijed svog utjecaja na realno gospodarstvo i trajanje procesa smanjenja zaduženosti.

Ublažavanje tržišnih rizika 
To se odražava u perzistentno usporenom oporavku u naprednim gospodarstvima danas. Čak SAD koji je nakon krize prolazio bolje od većine zabilježio je rast BDP-a malo iznad 10% od početka 2008.; tijekom tog istog razdoblja kinesko gospodarstvo naraslo je za oko 66%. Naravno, uslijed kineskog sektora kućanstva s relativno malim udjelom dionica u usporedbi s nekretninama, trenutni pad na tržištu dionica vjerojatno neće osujetiti gospodarstvo. Unatoč tome, kao i 2007., izgledi da će izgubljena ušteđevina potaknuti društvene nemire ne mogu se zanemariti, osobito u vremenu u kojem sredstva poput društvenih medija omogućavaju građanima dijeljenje informacija i mobiliziranje protesta.

Kao što su pokazale prethodne krize, i kao što je to istaknula kriza u kineskom gospodarstvu, potrebno je poduzeti korake u cilju ublažavanja tržišnih rizika. Kini je potrebna prudencijalna regulativa koja ograničava korištenje zaduživanja vezano uz kupovinu imovine. Pritom, ta je zemlja već u prednosti: relativno visoke razine dioničkog kapitala i nizak omjer vrijednosti nekretnine i traženog kredita u pravilu karakteriziraju kupovinu nekretnina od strane kineskog sektora kućanstva. 

Upravljanje cijenama
Štoviše, kad se započne s tržišnom korekcijom, nadležna tijela bi trebala omogućiti njeno odvijanje do kraja, umjesto da podupiru cijene dodatnom financijskom polugom – pristupom koji samo produžava trajanje korekcije. Kad bi kineski regulatori dozvolili korekciju tržišta, sofisticirani institucionalni investitori s orijentacijom na dugoročnu vrijednost naposljetku bi se umiješali, što bi unaprijedilo stabilnost tržišta. U međuvremenu, uporaba javnih bilanci u cilju kupovine dovoljnog broja dionica da bi se spriječila prekomjerna korekcija tržišta mogla bi biti opravdana.

Uslijed ekspanzije kineskih tržišta ona sve više nadmašuju sposobnost kreatora politika da upravljaju cijenama i određivanjem vrijednosti. Jedini praktični put napretka je da se kineska nadležna tijela usredotoče na regionalni i institucionalni razvoj, dok istovremeno trebaju istrajati u svom opredjeljenju da dopuste tržištima odigrati odlučujuću ulogu u raspodjeli resursa. 

© Project Syndicate, 2015.