Dok tehnološke inovacije transformiraju naša gospodarstva, radnici diljem svijeta čine sve što je potrebno – bilo da se radi o prelaženju granica, mijenjaju radnih mjesta ili otvaranja tvrtke – da bi dobili priliku za napredovanje. Ipak, sigurnosne mreže društva mijenjaju se znatno sporijim tempom, što znači da su radnici u tranziciji često uvelike ranjivi. Što će biti potrebno za zaštitu radnika na tržištu rada budućnosti?

U ne predalekoj prošlosti većina radnika bila je zaposlena u istoj industriji – često u istoj kompaniji – tijekom većeg dijela svoje karijere. Ali danas je gotovo 40% zaposlenih u Europskoj uniji zaposleno na netipičan način (ne rade puno radno vrijeme, u kombinaciji su rada na određeno i neodređeno vrijeme) ili su samozaposleni.  U današnje vrijeme prosječan radno sposoban Amerikanac ima ukupno 11 radnih mjesta tijekom svog životnog vijeka, dok brojni rade više poslova istovremeno.

Na globalnoj razini, prema procjenama McKinsey Global Institute, do 2030. godine, do 375 milijuna radnika (14% radne snage) trebat će promijeniti kategoriju zanimanja u cilju zadovoljavanja potreba promjenjivog tržišta rada. Povrh toga, svi će se radnici trebati prilagoditi – usvajanjem novih znanja i vještina – jer se njihova radna mjesta razvijaju usporedno sa sve sposobnijim strojevima. Ako će automatizacija oblikovati budućnost rada, cjeloživotno učenje određivat će budućnost radnika, osobito uslijed činjenice da dolazi do produljenja životnog vijeka radnika.

Nova sigurnosna mreža
Nošenje s tim promjenama, bez žrtvovanja dostojanstva, autonomije ili ambicije, iziskivat će kombinaciju ekonomske mobilnosti i financijske sigurnosti koje su dostupne kroz novu vrstu sigurnosne mreže društva – mreže koja stavlja pogodnosti izravno u ruke pojedinca. Radnici ne bi trebali birati između suočavanja s razdobljem velike ranjivosti prilikom mijenjanja zaposlenja i ostajanja na istom radnom mjestu dok ono ne postane zastarjelo, samo da ne izgube pogodnosti.

Na isti način na koji tehnologija unosi razdor u njihov radni vijek, ona može osigurati i da oni budu zaštićeni, omogućavajući isporuku pogodnosti koje se gomilaju tijekom radnog vijeka neke osobe, neovisno o vrsti posla koji ona radi ili u kojem dijelu svijeta ga radi. Neke vlade već reagiraju na taj imperativ. Godine 2015. Francuska je uvela pojedinačne račune za osposobljavanje za sve radnike u privatnom sektoru, dostupne od prvog ulaska na tržište rada do umirovljenja. Svaki zaposlenik dobiva 24 sata osposobljavanja po godini rada u kojoj je zaposlen na puno radno vrijeme sve dok ne dosegne prag od 120 sati, nakon čega dobiva 12 sati osposobljavanja godišnje. 

Recentnije je Singapur uveo "pojedinačne račune za učenje" za svakog građanina starijeg od 24 godine. Iznosi na računu mogu se potrošiti na usavršavanje stručnih vještina kod ovlaštenih pružatelja usluga. Slični su modeli predloženi u Kanadi, Kini i Egiptu. U Sjedinjenim Američkim Državama zakonodavci u šačici država i gradova izrađuju nacrte zakona u cilju testiranja i financiranja prenosivih pogodnosti.

Personalizirane procjene
No, odgovornost za razvoj univerzalnih prenosivih pogodnosti ne može pasti samo na leđa vlada. Privatni sektor također mora pomoći osigurati da svi radnici – od migranta do rudara i marketinškog stručnjaka – imaju pristup alatima i uslugama koji su im potrebni za postizanje financijske sigurnosti danas te da ostanu agilni i produktivni tijekom cijelog svog života. Srećom, na tom se polju također postiže napredak, te neke startup tvrtke nude tip tehnologije usredotočene na ljude koja će poduprijeti sigurnosne mreže društva budućnosti.

Primjerice, tvrtka Trezeo razvila je bankovni račun koji, uz upotrebu umjetne inteligencije, pruža beskamatne zajmove i osigurava konzistentnu plaću neovisnim radnicima, čak i tijekom razdoblja usporavanja gospodarskog rasta. Francuska startup tvrtka Bob Emploi upotrebljava umjetnu inteligenciju i javne podatke kako bi opskrbila tražitelje zaposlenja personaliziranim procjenama njihovih izgleda. 

Nove potrebe radnika
U cilju poticanja kontinuiranog napretka, tvrtka Mastercard pridružila se Kraljevskom društvu u pružanju ohrabrenja Centru za budućnost rada u umjetnosti, proizvodnji i trgovini pri osnivanju Akceleratora za učinak ekonomske sigurnosti. To partnerstvo, kojem je cilj olakšavanje razvoja i implementacija inovativnih inicijativa koje izravno promiču dobar rad i građansku inkluziju te istovremeno omogućava siguran i pouzdan dohodak kućanstva – pokazuje kako se akteri iz privatnog sektora mogu udružiti i otkriti nove načine rada kroz iskorištavanje vlastite tehnologije, znanja i iskustva.

Vidjeli smo učinak takvih zajedničkih projekata iz prve ruke. Jaza Duka – partnerstvo između tvrtki Mastercard, Unilever i Komercijalne banke Kenije – digitalna je platforma koja, od svog uvođenja 2017. godine, pomaže omogućiti malim trgovcima pristup obrtnim sredstvima koja su im potrebna za tržišno natjecanje i za rast. Međutim, razvoj takvog programa na jednom tržištu tek je prvi korak.

Potrebno je također kreirati zajednički okvir kako bi takvi programi mogli doživjeti ekspanziju i provedbu u različitim kontekstima. Primjerice, dodjela "bodova" za pogodnosti umjesto novca denominiranog u određenoj valuti, omogućila bi sheme za poslovanje preko granica u vrijeme kad radnici u sve većoj mjeri moraju postupati na takav način. Standardizirane obrazovne preporuke zadržale bi svoju vrijednost jer bi se prenosile zajedno s onima koji su ih zaslužili. Usporedno s promjenom prirode rada, potrebno je mijenjati prirodu sustava pogodnosti. 

U cilju pružanja prilika i sigurnosti za sve, posvuda u razdoblju široko rasprostranjene tehnološke disrupcije, vlade i akteri iz privatnog sektora moraju surađivati na promicanju inovativnih rješenja koja zadovoljavaju neodložne i evoluirajuće potrebe radnika. Najbolji način da se to postigne je iskorištavanjem samih onih tehnologija koje uzrokuju prevrat.

© Project Syndicate, 2019.