Francuski predsjednik Emmanuel Macron iznio je ideje za "europsku renesansu" uoči europskih izbora u svibnju.  Upozorava da je Europska unija ugrožena i treba fundamentalne reforme.  Macron se zauzima za osnivanje europske agencije za zaštitu demokracije čiji bi stručnjaci sprečavali manipulacije i financiranje europskih stranaka iz inozemstva, predlaže oživljavanje schengenskog prostora, osnivanje zajedničke granične policije i europskog ureda za azil.

Predlaže da minimalna plaća na razini EU, usklađena i dogovorena, na godišnjoj razini zajamči Europljanima da za jednak posao svugdje budu jednako plaćeni, a potrebnim smatra i osnivanje Europske banke za klimu te održavanje "Konferencije za Europu".   Ali najdramatičnije upozorava na rast nacionalizma i populizma koji ne donosi ništa dobro osim ispraznih priča i razdora. U maniri Trumpovog "America First", s agendom koju niti ne skriva, francuski predsjednik želi vratiti EU Europljanima i ukazati na opasnost koju sa sobom donosi populizam maskiran u nacionalizam. Ali prvo pitanje koje se postavlja je vrijeme – kojeg EU više nema.

Pravednija podjela novca 
Naime, dolazi li Macronova inicijativa prekasno u trenutku kada političarka koja je obilježila EU – Angela Merkel napušta političku pozornicu, a nikada više razjedinjena organizacija postaje podij za razne populiste i nacionaliste koji čak bez imalo srama žele sjediti u Europskom parlamentu i primati plaću, ali samo s jednim ciljem, a taj je rušenje Unije. Iza svih velikih ideja koje iznosi Macron, i bez obzira na njihovu tešku provedbu, krije se jedna izrazito bitna, a za političara koji na ulici gleda žute prsluke već dugo vremena važna stvar, a to je zajamčeni dohodak na razini EU.

Međutim, ta prekrasna utopijska ideja, naspram koje stoji surova globalizacijska realnost, ustvari je priznanje svega onoga na što su mnogi dugo upozoravali političku figuru Unije broj jedan Angelu Merkel.  Nema Unije bez ravnopravnije raspodjele tereta štednje kao i raspodjele novca. Dok god osiromašen i devastiran jug dijelom plaća cijenu blagostanja bogatog sjevera nema povratka osnovnoj ideji EU – zajedništvu.  S migrantima na vratima, poput Rima u doba starog bogatog Carstva, Berlin i Pariz nemaju jasne vizije niti rješenja za Uniju. 

I spomenuta povijesna tvorevina nije se urušila iz centra već polagano, provalom tzv. barbara s periferije, kroz zaboravljene pokrajine, korumpirane, siromašne i pod vlašću lokalnih šerifa, pa sve do velikog Rima. I sve to trajalo je puno godina. 

Čini se da je Macron pišući svoj proglas toga itekako bio svjestan, ali isto tako pomalo nemoćan jer sam ne može donijeti rješenje koliko god to želi. I to nas vraća na periferiju Unije. Ako se ona prepusti najezdi populista i nacionalista, a to djelomično već i jeste, od velebne ideje zajedničkog gospodarskog, kulturnog, znanstvenog i inog prostora ostat će samo čekanje da prođe dovoljno vremena pa da padnu Berlin i Pariz.

Pogubna brzina
I neće to spriječiti zajednička vojska ili valuta, to će zaustaviti jedino jačanje demokratskih institucija i sloboda na periferiji, a to bi trebalo u fokus francuskog predsjednika staviti zemlje poput Hrvatske, Poljske, Italije, Mađarske… Jer Francuzi i Nijemci još uvijek žive renesansu starog Rimskog carstva – kulturu, zakone, znanost… ali je upitno gledaju li prema periferiji, koja vozi drugom brzinom.  Brzinom koja puno više odgovara populistima i nacionalistima, brzinom koja bi mogla na kraju, kada se stisne kočnica, slupati cijelu Uniju.