Ukoliko ste se pitali kako će startupi u Europskoj uniji izgledati u budućnosti djelić odgovora mogli ste dobiti prošloga četvrtka.

Pokretanje prve spin-off tvrtke Sveučilišta u Zagrebu, koje će sveučilište i Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije osnovati zajednički u omjeru 80:20 u korist fakulteta, za svaku je pohvalu. Pet do deset ljudi koji će činiti konzultantsku tvrtku Comprehensive Water Technology za upravljanje pitkim i komunalnim vodama iza sebe ima stotinjak jakih referenci. Nacionalnom parku Plitvička jezera pomagali su u kontroli vodenih tokova koji su donosili otpadne vode. U Domovinskom ratu radili su na ispitivanju kvalitete vode na Krki te tako osiguravali kvalitetu pitke vode građanima Šibenika. U gradu Osijeku surađivali su na uklanjanju teških metala iz pitke vode.

Za iduću godinu, kažu, već imaju niz potencijalnih ugovora koji samo čekaju realizaciju. Otvaraju se i neke prilike u Austriji i dalje u izvozu.Za Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije kao i zagrebačko sveučilište nije to samo izlet u biznis već i početak konsolidacije poslovanja sveučilišta. Prodekan za poslovanje fakulteta Tomislav Bolanča kaže da na sličan način rade fakulteti u Njemačkoj. Putem spin-offa, spin-ona, licenciranja i startupima stvaraju oko sebe zajednicu koja zapošljava u pravilu dvostruko više stručnjaka nego ih je zaposleno izravno na sveučilištu.

Podjela vlasništva
Spin-offovima, kao u slučaju tvrtke Comprehensive Water Technology fakulteti prenose svoje postojeće usluge i proizvode na novi poslovni subjekt. To je ujedno i razloga zašto u CWT-u vlasništvo djele isključivo fakultet i sveučilište. U drugim slučajevima, kada postoji autor inovacije, istraživač ili profesor, situacija je drugačija. Prema pravilnicima o intelektualnom vlasništvu što su ih unazad dvije-tri godine donijeli gotovo sva sveučilišta vlasništvo nad novonastalom tvrtkom djeli se u omjeru 40 posto autoru ili grupi autora, 40 posto fakultetu ili institutu unutar kojeg je inovacija razvijena i 20 posto sveučilištu. Osim spin-offova, u slučaju kada fakultet želi nastaviti istraživanja u okviru novonastale tvrtke, radi se spin-on tvrtka.

U SAD-u je pak najučestaliji oblik licenciranje.Trenutačno najpoznatija tvrtka nastala na modelu licenciranja WiTricity hrvatskog znanstvenika Marina Soljačića koji je otkrio novi efikasniji način bežičnog prijenosa električne energije. MIT je u suradnji sa Soljačićem licencirao tu tehnologiju WiTricityju. No, Soljačić ne vodi sam novu tvrtku. Za nju je pronašao profesionalni menadžment iz branše poput Alexa Gruzena i Donalda Pecka, privukao investitore među kojima su Toyota, Intel Capital, Foxconn, Haier i drugi.Konačno, kao model za komercijalizaciju inovacija s fakulteta tu je i stvaranje klasičnog startupa. Međutim, bez razvijene investicijske klime takav model, posebno u Europi, nije zaživio pri akademskoj zajednici.U Hrvatskoj je najdalje u ovom procesu otišao Institut Ruđer Bošković. IRB je potaknuo osnivanje pet novih tvrtki.

Financijski najuspješnija pokazala se tvrtka Ruđer Medikol Ciklotron. Tvrtka je osnovana prije sedam godina. Cilj tvrtke je proizvodnja radiofarmaceutika FDG za potrebe PET/CT dijagnostike zloćudnih tumora kao što su: rak pluća, debelog crijeva, glave i vrata, dojke, limfom i melanom. U tvrtki, uz IRB i njegovu tvrtku Ruđer inovacije, udio ima, i to većinski, privatni poduzetnik Medikol. Možda upravo zbog fokusa na profitabilno poslovanje i kvalitetne kontrole postignutih poslovnih rezultata ta tvrtka unazad tri godine redovito ima gotovo 15 milijuna kuna prihoda, a unazad dvije godine barem 1,5 milijuna kuna neto dobiti. Ta dobit pak pripada ne samo Medikolu već i Institutu Ruđer Bošković i tvrtki Ruđer inovacije čime se dalje financira njihov rad. No, riječ je o izuzetku.

Nicanje startupa
Akademsko poduzetništvo, iako ga potiče Europska unija, u Hrvatskoj još nema adekvatnu infrastrukturu. Primjerice u SAD-u postoji udruga menadžera koji su zainteresirani za uspjeh tvrtki proisteklih iz akademskog sektora. Association of University Technology Managers (AUTM). Oni rade u takvim tvrtkama i aktivno promiču takav model poslovanja. Brojke im svakako idu u prilog. Zahvaljujući akademskim startupima svih vrsta, od onih nastalih licenciranjem preko spin-on, spin-off i drugih, u SAD-u je stvoreno tri milijuna radnih mjesta.

Tvrtke sa sveučilišta su u 2013. stvorile 719 novih komercijalnih proizvoda. U posljednjih 30 godina njihova agencija za sigurnost hrane i lijekova FDA odobrila je 153 nova lijeka koja su razvijena na sveučilištima.Samo u 2013. iz američkih sveučilišta niknulo je 818 startup tvrtki, a ukupno ih je aktivno više od četiri tisuće. Od 1996. do 2010. godine utjecaj akademskog poduzetništva na ekonomiju SAD-a iznosi gotovo 400 milijardi dolara. U Hrvatskoj nažalost, unatoč velikom trudu raznih ureda za transfer tehnologije, takav model poduzetništva nikako da zaživi. Razloga je više. Profesori i istraživači na sveučilištima u Hrvatskoj jednom kad krenu u takav biznis ne dobivaju bodove i druge stimulacije kao kolege koji se drže sigurnosti predavaonica.

Tako da nakon kratkog vremena ne samo da nisu na istom akademskoj razini kao i njihovi kolege, već zaostaju za njima. Nadalje, sustav upravljanja akademskim tvrtkama u samom je povoju. Zato je danas moguće u Hrvatskoj da kao profesor ili istraživač otkrijete inovaciju, dobijete za nju investiciju javnog novca, hrpu nezainteresiranih kolega koji svakih pola godine ocjenjuju vaš napredak na temelju poslovnog plana koji ste predstavili i činjenicu da čak ako ne postignete ništa od obećavanog, nećete biti smijenjeni s funkcije direktora u svom startupu.

Mjerila uspješnosti
Logično je da neki startupi ne uspiju. Čak devet od deset startupa ne uspije. Tako je to svuda u svijetu. Međutim, u SAD-u upravo zbog toga postoji adekvatna infrastruktura. To znači da postoje udruge profesionalnih menadžera upravljača takvim tvrtkama. Nadalje, postoji pritisak javnosti na istraživače-autore inovacija da shvate da to što su odlični u svojoj struci ne znači da će biti odlični menadžeri, jer čak su i mnogi vlasnici privatnih tvrtki u Hrvatskoj uvidjeli unazad pet godina da im biznis uspješnije mogu voditi profesionalni menadžeri. Konačno, postoji vrlo stroga kontrola uspješnosti projekata. U SAD-u se za to brinu privatni ulagači s obzirom da se većina novih tvrtki osniva na temelju licencija. No, u Hrvatskoj bi se za to primjerice mogli pobrinuti šefovi računovodstava, stručnjaci iz ministarstva financija, konzultantske tvrtke i druge organizacije koje bi pri ocjeni uspjeha akademskih startupa u prvom redu imale njihov financijski uspjeh.