Pokretanje posla prilično je zahtjevan posao, osobito u Africi, gdje loši sustavi uprave i nedosljednost pristupa ključnim resursima onemogućuju uspjeh. Izazovi za afričke poljoprivrednike naročito su istaknuti. S obzirom na goleme gospodarske i društvene koristi dinamičnog i modernog poljoprivrednog sektora, omogućavanje poticaja, ulaganja i regulacija potrebnih poljoprivrednicima trebao bi postati najvažniji prioritet.

Nedavni procvat afričkog telekomunikacijskog sektora, koji je revolucionarizirao cijelu industriju, da ne spominjemo životni stil velikog broja ljudi, dokaz je koliko takav pristup može biti učinkovit. Danas preko pola milijarde stanovnika ovoga kontinenta ima mobilnu vezu pa je Afrika u mnogočemu svjetski predvodnik na području rasta i inovacija u mobilnom sektoru.No zašto onda ne uspijeva takav rast replicirati u poljoprivredi? Zašto umjesto uzgoja izrazito uspješnih kultura Afrika godišnje uveze hrane u vrijednosti od 35 milijardi američkih dolara?

Prema najnovijem godišnjem izvješću Afričkog panela za napredak pod naslovom "Žitarice, riba, novac – financiranje plave i zelene revolucije u Africi", problem je prilično jasan: ulozi ne idu u prilog afričkim poljoprivrednicima. Gore spomenuto napose vrijedi za obiteljska gospodarstva, kojima uglavnom upravljaju žene. Ovi poljodjelci, koji obrađuju zemljišta veličine jednog ili dva nogometna terena najčešće nemaju pouzdan sustav navodnjavanja ni kvalitetne resurse poput sjemena i gnojiva. Usto rijetko zarađuju dovoljno za ulaganje u prijeko potrebne strojeve te ne mogu ostvariti pristup kreditima.

Manjak skladišnih prostora 
Kao da već i to nije dovoljno, poljoprivrednicima prijete sve suroviji klimatološki uvjeti zbog kojih rastu izgledi da će im usjevi propasti. Primjerice, tijekom 21. stoljeća očekuje se smanjenje usjeva kukuruza za jednu četvrtinu. Nadalje, kada usjevi dozriju, poljoprivrednici se suočavaju sa značajnim preprekama pri dostavi istih na tržište, preprekama poput loših sustava ruralnih prometnica i manjka rashladnih skladišnih prostora.Unatoč navedenim rizicima, koji su ipak neznatni u odnosu na izazove pred kojima se nalazi telekomunikacijski sektor, obiteljska gospodarstva u Africi ostvaruju rezultate slične svojim većim inačicama, što je dokaz njihove otpornosti i ustrajnosti. No umjesto da pruže podršku poljoprivrednicima, afričke vlade podigle su još više prepreka rastu, među kojima su prekomjerno oporezivanje, nedovoljna ulaganja te prisilne politike.Afričkim poljoprivrednicima potrebno je okružje koje će im omogućiti da premoste izazove s kojima su suočeni.

U takvoj okolini poljoprivredni sektor ovoga kontinenta pokrenuo bi revoluciju sličnu onoj koju je potaknuo telekomunikacijski sektor.Dobra je vijest što se i privatni i javni sektor, motivirani naglim uzletom potražnje za hranom, naročito u afričkim gradovima koji ubrzano rastu, kao i porastom cijene hrane diljem svijeta, doimaju spremnima za pokretanje ove promjene. Privatne tvrtke već su počele usmjeravati ulaganja prema afričkom poljoprivrednom sektoru, uključujući inicijative kao što su Grow Africa (kojom supredsjedam), a koja omogućuje i potiče suradnju vlada s više od sto lokalnih, regionalnih i međunarodnih poslovnih subjekata s ciljem ostvarenja ciljeva poljprivrednog rasta. U posljednje dvije godine ove su tvrtke usmjerile preko 7,2 milijarde američkih dolara u investicije u poljoprivredi.

Smanjenje siromaštva
Mora se priznati da su afričke vlade s razvojnim partnerima prepoznale središnju ulogu poljoprivrede u planu gospodarskog razvoja te krenule sasvim suprotnim smjerom glede javnih ulaganja u poljoprivredu od pristupa koji je vladao prošlih tridesetak godina. Naime, poljoprivreda ima dvostruko veći potencijal za smanjenje siromaštva od bilo kojeg drugog sektora. Učinci ovih i sličnih nastojanja već su vidljivi na mnogim dijelovima ovoga kontinenta. Od Gane do Ruande visoka razina poljoprivrednih ulaganja pokretač je dojmljivog gospodarskog rasta u ruralnim područjima, što doprinosi otvaranju novih radnih mjesta te smanjenju siromaštva i gladi. No taj napredak iznimno je osjetljiv.

Kako bi ga održale, afričke vlade moraju se jače posvetiti ciljevima Deklaracije Maputo Afričke unije o sigurnosti poljiprivrede i hrane, između ostalih i onome o usmjeravanju deset posto proračuna u investicije u poljoprivredi. Usto moraju poljoprivrednicima osigurati infrastrukturu, opskrbu energijom i mjere potpore koje su im prijeko potrebne za dostavu proizvoda na tržište.I telekomunikacijski sektor u tome ima vrlo važnu ulogu. Naime, mobilna tehnologija već je počela mijenjati afričku poljoprivredu time što pruža poljoprivrednicima vrijedne informacije poput tržišnih cijena, ali i podrušku u vidu e-vaučera, pa čak i omogućuje pristup kreditiranju. Mnoge od ovih inovativnih usluga lakše su dostupne malim obiteljskim gospodarstvima u Africi nego u Americi ili Europi.

Opskrba sjemenom
U konačnici, subjekti iz privatnog sektora, organizacije poljoprivrednika i udruge civilnog društva moraju surađivati u svrhu postizanja poljoprivrednog napretka. Primjerice, Savez za zelenu revoluciju Afrike opskrbljuje mala gospodastva diljem kontinenta visoko kvalitetnim sjemenom, koje je vrlo često otporno na sušu.Afrička unija 2014. godinu proglasila je godinom sigurnosti poljoprivrede i hrane u Africi. Uz opsežno djelovanje na području politike, ulaganja i tehnologije, afrički poljprivrednici u sljedećih bi pet godina uspjeli udvostručiti svoju produktivnost. Krajnje je vrijeme da se poljoprivrednom sektoru omogući prilika koja će sve Afrikance pogurati u novu eru prosperiteta.

© Project Syndicate, 2014.