Niti šest mjeseci nakon spektakularne policijske akcije uhićenja zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, poduzetnika Petra Pripuza i još nekoliko gradskih dužnosnika, čini se kako famozni slučaj Zagrebačko smeće više ne postoji.

Odnosno, iako se istraga i dalje vodi, evidentno je kako u njoj čak i najkreativniji tužitelj neće moći dokazati materijalnu štetu za grad Zagreb, pogodovanje gradskih čelnika Pripuzovoj tvrtki CE-ZA-R., niti kršenje propisane procedure javne nabave. A ako nema štete, nema protupravne koristi i nema kršenja pravila javne nabave, gdje je tu onda kazneno djelo? Ovo pitanje nameće se nakon što je Zagrebački holding donio odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja na natječaju za zbrinjavanje krupnog komunalnog otpada, upravo one iste vrste otpada čije je prikupljanje i uporaba dogovorena u "sumnjivom" aranžmanu CE-ZA-R-a i Grada Zagreba izravnom pogodbom.

Taj aranžman dogodio se, podsjetimo, nakon što je Ministarstvo zaštite okoliša zbog nevaljalih dozvola zabranilo odlaganje neobrađenog krupnog otpada na zagrebačkom smetlištu Jakuševac. Gradska uprava prvo je pokušala sporni otpad deponirati na smetlištima nekih od susjednih gradova i općina, poput Velike Gorice, no kad se protiv toga pobunilo tamošnje stanovništvo, morali su naći novo rješenje. 

Upozorenja stručnjaka
U nedostatku opcija, otpad se kriomice noću vozio na Jakuševac, no nakon što je to otkrila inspekcija Ministarstva okoliša, Grad je dobio kaznu i službeni nalog da ukloni sav krupni otpad s gradskih ulica u roku od pet dana. Na taj nalog Bandić je odgovorio sklopivši ugovor o prikupljanju, sortiranju, obradi i oporabi takvog otpada s tvrtkom CE-ZA-R u procesu izravnog pregovaranja. Tužitelji ga sumnjiče da je na taj način oštetio Holding za 2,4 milijuna kuna, a Pripuzovoj tvrtki omogućio protupravnu zaradu od 1,63 milijuna kuna.

Pojedini stručnjaci i tada su upozoravali da je ta konstrukcija na tankim nogama, s obzirom da je CE-ZA-R u tom trenutku bio jedina tvrtka koja je temeljem svojih licenci i dozvola mogla zbrinuti toliku količinu otpada, a i pritom su joj pogoni najbliži Zagrebu – što joj daje prednost temeljem članka 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom koji propisuje da se "obrada otpada mora obavljati u najbližoj odgovarajućoj građevini ili uređaju u odnosu na mjesto nastanka otpada". Već ta činjenica rušila je dio inkriminacije, s obzirom da se ne može pogodovati onome tko je jedini u stanju nuditi određenu uslugu, kao i što nema smisla raspisivati javni natječaj za nabavu usluge koja se temelji na certificiranim uvjetima, a koje, pak, zadovoljava tek jedna tvrtka.

S druge strane, i teza o financijskoj šteti grada bila je poprilično upitna s obzirom na činjenicu da je za Samobor istu uslugu CE-ZA-R obavljao po dva i pol puta višoj cijeni od one koju je dogovorio Bandić. Ipak, nakon velike akcije PNUSKOK-a u Holdingu su puhali i na hladno, pa su odlučili cijelu priču riješiti putem javnih natječaja. Raspisano je više njih – svaki put je jedini ponuđač bio CE-ZA-R – samo da bi bili poništeni. Na kraju je doneseno salomonsko rješenje, gdje je krupni otpad prikupljen s brojnih ilegalnih deponija u Zagrebu, odnesen na Robne terminale, tamo sortiran u više vrsta, te raspisan natječaj za njihovu obradu i zbrinjavanje.

A na natječajima je opet, pogađate, pobijedio CE-ZA-R. Zadnji i najvažniji od njih, za zbrinjavanje krupnog otpada vrijedan 13,2 milijuna kuna (bez PDV-a), završen je 1. travnja, a pojedinačna cijena po toni dvostruko je veća od one koju je ugovorio Bandić, iako je opseg posla i nešto manji jer je gradska Čistoća sama sortirala otpad, što je u Bandićevom aranžmanu također radio CE-ZA-R. Na natječaj su se, doduše, javile još dvije tvrtke, no jedna od njih uopće nije dala dokaze kako ima potrebna ovlaštenja i kapacitete zbrinuti tolike količine otpada. 

Nepotpuna dokumentacija
Ponuda druge – EKO Oporaba – odbačena je zbog nepotpune dokumentacije. Neki bi postojanje te druge tvrtke mogli vidjeti kao dokaz činjenice da je Bandić ipak ranije trebao raspisati natječaj za krupni otpad, no evo kvake – prva dozvola Eko oporabe izdana je 8. kolovoza 2014. – punih deset mjeseci nakon sklapanja ugovora Grada i CE-ZA-R-a. Epilog slučaja, dakle, je sljedeći.

Djelujući po rješenju ministarstva Bandić je sklopio ugovor s jedinom tvrtkom koja je zakonski uslugu mogla pružiti, ugovorivši pritom barem dvostruko jeftiniju cijenu od tržišne. Je li to osnova na kojoj se može graditi optužnica i koja opravdava spektakularne nedjeljne akcije hapšenja? Iako imaju zakonsku mogućnost da istragu vuku još barem godinu dana, tužitelji i istražitelji morat će dati odgovor na ovo pitanje, a za neke od njih on će biti poprilično neugodan.