Obilje obnovljive energije kojima raspolažu skandinavske države privlači kompanije kojima treba mnogo zelene energije, pa sve manje mjesta ima za tvrtke koje se bave “rudarenjem” bitcoina. Najpoznatija kriptovaluta golemi je potrošač električne energije. Ovisno o procjenama, godišnje se za dobivanje bitcoina globalno utroši između 67 i 121 terawatt-sati (TWh) struje. To je otprilike upola potrošnje svih podatkovnih centara u svijetu, cijelog globalnog financijskog sustava i svih ostalih kriptovaluta, piše Deutsche Welle. Za ilustraciju, Njemačka godišnje potroši oko 500 TWh struje.

Krivci za klimatske promjene

Stoga mnogi upiru prstom u bitcoin zbog utjecaja na klimatske promjene. Posebice nakon što se otprilike 80 posto ukupne računalne snage za dobivanje i procesiranje bitcoina nalazi u azijskim državama. A nijedna od njih ne dobiva više od četvrtine električne energije iz obnovljivih izvora. Dodatno, 15 posto ukupne računalne snage locirano je u Rusiji i SAD-u, državama koje također nisu predvodnici u zelenoj energetici. No, “rudarenje” na europskom sjeveru mnogo je zelenije. To prije svega vrijedi za Island gdje je, prema podacima Islandske blockchain zaklade, dobiveno 8 posto svih bitcoina u optjecaju. Island u potpunosti dobiva električnu energiju iz obnovljivih izvora, hidro i geotermalnih elektrana. K tome, islandska struja je toliko jeftina da je prijašnjih godina postojala ideja izgradnje podmorskog kabela do Velike Britanije.

Prednosti svoje elektroprivrede svjesna je i islandska vlada, pa je donijela odluku o poticanju ulaganja energetski intenzivnih industrija, poput proizvođača aluminija i blockchain industrije. Jedna od prvih kompanija koje su još 2013. na Islandu izgradile “rudnik” bitcoina bio je Genesis Mining. “Tamo nema političkog ili geopolitičkog rizika, infrastruktura je vrlo pouzdana, a struja je iz održivih izvora i nevjerojatno jeftina”, kaže osnivač Genesisa Philip Salter. No, islandski kapaciteti za proizvodnju struje došli su do svojih granica zbog čega je dobar dio “rudnika” odselio. Danas islandski udjel u globalnom “rudarenju” bitcoina iznosi između 1 i 2 posto. Norveška je već nadmašila Island po ukupnoj računalnoj snazi, a Salter smatra da i Švedska ima svoje prednosti, posebno na sjeveru zemlje. Međutim, svih pet skandinavskih država trenutno sudjeluju s tek jedan posto u globalnoj računalnoj snazi. Olav Johan Botnen, energetski analitičar norveške tvrtke za istraživanje tržišta Volue Insight ističe kako će u narednim godinama skandinavske države imati višak električne energije od gotovo 30 TWh godišnje, uz pretpostavku prosječnih vremenskih uvjeta.

Nestašica u budućnosti

Te procjene privlače i druge industrije kojima treba mnogo energije, a spremaju se za zelenu tranziciju. To prije svega vrijedi za “zelene čeličane” koje željeznu rudaču prerađuju u čelik korištenjem struje iz obnovljivih izvora i “zelenog” vodika umjesto ugljena, odnosno koksa. Podsjetimo, “zeleni” vodik proizvodi se iz vode korištenjem struje iz obnovljivih izvora. Dva konzorcija već imaju velike planove na sjeveru Švedske. U gradiću Bodenu – gdje je i Genesisov “rudnik” – te obližnjem lučkom gradu Lulei do kraja desetljeća bit će izgrađene dvije goleme ekološke čeličane.

Švedska trenutno u hidroelektranama proizvede oko 65 TWh godišnje, a još 10 TWh će dobivati iz najveće vjetroelektrane na kopnu koja je u izgradnji. No, ni toliki kapaciteti u bliskoj budućnosti neće biti dovoljni da zadovolje rastuću potražnju. Olav Johan Botnen ističe kako se povećanje proizvodnje iz obnovljivih izvora na jednostavan i jeftin način u Skandinaviji može postići samo u sjevernoj Švedskoj i Finskoj. Druga je mogućnost izgradnja dodatnih podmorskih kabela, poput onih koji povezuju skandinavske države s Nizozemskom, Poljskom i Ujedinjenim Kraljevstvom.

Bez sumnje, Skandinavce u budućnosti očekuje skuplja struja. Analitičari prognoziraju da će tijekom ovog desetljeća cijene struje porasti za 50 posto, na 40 do 50 eura za MWh. Stoga će “rudarenje” još neko vrijeme ovisiti o fosilnim izvorima energije.