Nedavnom pojavom redovnih dionica holdinga Adris na domaćem tržištu kapitala počele su nedoumice ulagača o tome kako sada pristupiti ulaganju u ovu kompaniju, otkuda, primjerice, visoka razlika u cijeni povlaštene i redovne Adrisove dionice. Premda su redovne dionice Adrisa sve vrijeme formalno bile u kotaciji javnih dioničkih društava, svi vlasnici redovnih dionica svoje su dionice sukladno međusobnom ugovoru pohranili skrbničkim računima banaka i time onemogućili bilo kakvo trgovanje. No, nakon proteka ugovorenog roka potkraj prošle godine, dio vlasnika dionice je odmah ponudio na burzi. Cijena redovnih dionica na početku trgovanja mnoge je ulagače iznenadila zbog činjenice da je nedostupnost redovnih dionica redovito isticana kao glavna zamjerka ulaganju u Adris grupu, to jest, najznačajniji uzrok popustu kod procjene vrijednosti dionice. Dionicama se počelo trgovati 2. siječnja, prvog dana trgovanja u novoj godini. Konačan izlazak na burzu tih dionica bio je popraćen visokom potražnjom koja je dovela do rasta cijene s početnih 600 kuna na najviših 720 kuna uz ostvareni ukupni promet od 4,5 milijuna kuna, što je pozitivno djelovalo i na povlaštene dionice Adrisa koje su porastom cijene i velikim obujmom pratile redovne i dosegnule psihološku barijeru od 450 kuna uz gotovo 8 milijuna kuna prometa. Dosad je povlaštena dionica Adris grupe nosila značajnu dividendu, i redovito je bila među najlikvidnijim izdanjima domaćeg tržišta kapitala, te je kao takva redovito bila jedna od najtrgovanijih na Zagrebačkoj burzi. Prema Jurici Gregoriću iz Fime, ne samo kod povlaštenih i redovnih dionica Adrisa, uvijek bi teoretski trebala postojati određena razlika između redovnih i povlaštenih dionica, jer redovne ipak nose neka glasačka prava koja povlaštena dionica ne nosi. Na svakom je investitoru da u ovom slučaju odluči sam hoće li ulagati u ove doinice jer pitanje je hoće li se na tržištu naći dovoljan broj dionica koji bi primjerice nekom fondu omogućio da kupi dovoljan broj dionica koji bi značio nekakav utjecaj na odluke kompanije putem glasačkih prava. Razlika u cijeni svakako bi se trebala održati. Prilikom naših analiza nekih banaka utvrdili smo kako je diskont povlaštenih na redovne dionice iznosio oko 30%. Naravno, ponovno se kao važno postavlja pitanje koliki će se broj dionica uopće pojaviti na tržištu. Likvidnost povlaštenih dionica, naravno, puno je veća. Što je manji broj dionica, moguć je veći utjecaj na njihovu cijenu. Gregorić zaključuje kako razlika u cijeni neće biti veća od oko 30%.