Maleni otok u Indijskom oceanu Mauricijus godinama je služio multinacionalnim kompanijama koje su poslovale u afričkim državama za izvlačenje prihoda, izbjegavanje plaćanja poreza afričkim državama i selidbu novca na Zapad, pokazuju dokumenti pod nazivom "Mauritius Leaks" koje je objavio Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ).

Preusmjeravanje prihoda
Radi se o organizaciji koja je otkrila posljednjih godina neke od najpoznatijih slučajeva poreznih utaja kao što su dokumenti "Panama Papers" koji su 2016. otkrili goleme razmjere offshore financijske industrije. "Mauritius Leaks" sadrži više od 200.000 povjerljivih dokumenata iz mauricijskog ureda odvjetničke tvrtke Conyers Dill & Pearman kojoj je sjedište u još jednoj poreznoj oazi, Bermudi.

Dokumenti datiraju od početka 90-ih godina do 2017. godine, a otkrivaju sofisticirani financijski sustav čija je namjena bila preusmjeravanje poreznih prihoda iz siromašnih afričkih država u džepove zapadnih korporacija i afričkih oligarha. Naravno, vlada Mauricijusa pri tome je uzimala svoj dio. Taj je sustav počivao na dva glavna stupa: prvi je iznimno niska stopa poreza na samom Mauricijusu, a drugi je niz poreznih ugovora Mauricijusa sa 46 država, uglavnom siromašnih. Najzvučnije ime koje je do sada isplivalo iz stotina tisuća poruka elektroničke pošte, ugovora i audio-zapisa je Bob Geldof, britanski glazbenik i aktivist u borbi protiv gladi u Africi zbog čega je organizirao 1985. i čuveni koncert Live Aid.

Geldof je 2008. osnovao investicijsku tvrtku 8 Miles koja je imala za cilj ostvarivati barem 20 posto godišnjeg prinosa na ulaganja u afričke kompanije. Prema financijskom izvješću iz 2017. godine, 8 Miles je prikupio 150 milijuna dolara i sav novac uložio u osam kompanija iz Egipta, Etiopije i Ugande. Tvrtka 8 Miles je registrirana na Mauricijusu, a glasnogovornik kompanije za ICIJ je pojasnio kako se među njihovim investitorima nalaze i "međunarodne razvojne financijske institucije koje su zahtijevale da kompanija bude osnovana u sigurnoj afričkoj financijskoj jurisdikciji". 

Koriste ga investitori
"Zbog svoje reputacije, Mauricijus u tu svrhu koristi mnoštvo privatnih investitora", kazao je glasnogovornik. Dodao je kako kompanije u koje je uložio 8 Miles generiraju porezne prihode u afričkim zemljama gdje posluju, a da bi od niskih poreza na Mauricijusu investitori imali koristi samo prilikom prodaje 8 Milesa.

Međutim, dokumenti iz Conyers Dill & Pearmana pokazuju da je Geldofova tvrtka trošila značajan novac na usluge savjetovanja kako platiti što manji porez. U prošlosti nizozemski, francuski i britanski posjed, Mauricijus je do 90-ih bio državica čije se gospodarstvo temeljilo na uzgoju šećerne trske. No, početkom 90-ih ministarstvo financija preuzima Rama Sithanen koji je uočio da su Luksemburg, Švicarska i Hong Kong postali financijska središta pružanjem niskog oporezivanja klijentima iz susjednih, bogatih država.

Prema njegovoj zamisli, Mauricijus je trebao krenuti tim putem postavši stabilan most za investitore u Afriku. Zakon o osnivanju offshore kompanija parlament je usvojio 1992., a već 1994. na otoku je osnovano 2400 takvih tvrtki. Mauricijus je uveo razmjerni porez na dobit od 15 posto, no efektivna porezna stopa spuštala se i na tri posto. Porez na kapitalne dobitke Mauricijus nije uveo.