Zagrebačka banka, najveća i ujedno jedina od vodeće četvorke banaka u Hrvatskoj koja je (i dalje) listana na Zagrebačkoj burzi, jučer je putem ZSE-a sukladno burzovnim pravilima objavila namjeru izdanja 150 milijuna eura vrijedne obveznice.

Kako se ističe u objavi, riječ je od obveznicama klase ‘senior non-preferred’ i ciljanog dospijeća 2031. godine koje će u cijelosti upisati UniCredit kao vlasnik Zabe, pa neće biti uvrštene ni na jednom uređenom tržištu.

Ukratko, to je u prvom redu priča o regulaciji banaka u Europskoj uniji, a ne burzovno zanimljiva vijest. Obveznica se, naime, izdaje “s ciljem održavanja usklađenja sa internim MREL zahtjevom postavljenim banci od strane Jedinstvenog sanacijskog odbora”, pojašnjava se u priopćenju.

Zahtjevi u sklopu sanacijskog okvira EU
Posljednjih godina i u Hrvatskoj i u drugim državama eurozone relativno su česta izdanja tzv. MREL obveznica banaka, s tim da su ih neke, poput npr. Erstea, Raiffeisena ili npr. Nove ljubljanske banke u susjednoj nam Sloveniji (NLB je u tome bila među aktivnijima) nudile na tržištu, a neke su, kao uskoro u slučaju Zabe, upisivale matične banke.

Ta klasa obveznica, inače, proizašla je iz definiranja sanacijskog režima kojim su nakon iskustva s globalnom financijskom krizom zakonodavci nastojali osigurati zakonski okvir kojim bi se smanjila ovisnost financijskih institucija o novcu poreznih obveznika prilikom bankrota.

Tako se europskom uredbom koja propisuje minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) od značajnih banaka i grupa traži da osiguraju dovoljne količine instrumenata koji se mogu otpisati ili pretvoriti u kapital u slučaju sanacije.

Zbog te karakteristike troškovi financiranja (prinosi) u takvim su izdanjima obično nešto veći pa su one koje su se nudile na tržištu obično pri izdanjima polučivale i solidan interes investitora. Sve u svemu, spomenuta regulativa ima specifične ciljeve i samo nadopunjuje uobičajene zahtjeve vezane uz stopu adekvatnosti kapitala banaka.

U Hrvatskoj je, pak, kapitaliziranost bankovnog sustava i dalje natprosječno visoka, iako je većina vodećih banaka posljednjih godina glavninu dobiti isplaćivala kroz dividende (a bilo je i primjera posezanja za zadržanim dobitima iz prijašnjih razdoblja). Promatrajući samo banke u inozemnom vlasništvu, ove su godine njihovi vlasnici isplatili oko milijardu eura dividende.

Ipak, stopa regulatornog kapitala na razini cijelog sektora i potkraj rujna je iznosila gotovo 23 posto rizikom ponderirane aktive, što je tek neznatno manje nego npr. u isto vrijeme prošle godine. Pritom je u dvjema najvećim bankama ta stopa i nešto viša – u Zagrebačkoj banci je na 23,7, u PBZ-u na 26,8 posto – a od većih banaka najvišu ima Addiko, više od 33 posto.

Troškovna efikasnost
Kad je riječ o ukupnom regulatornom trošku, ulazak Hrvatske u eurozonu banke su mahom pozdravile u dobroj mjeri upravo zbog toga što je on značio i njegovo smanjenje. U protekle dvije godine, koje je obilježio i ciklus snažnog povećanja kamatnih stopa, smanjenje regulatornog troška, tj. njegov utjecaj na dodatno povećanje likvidnosti, podosta je pridonijelo i snažnom skoku profita banaka.

Ipak, Balázs Békeffy, predsjednik Uprave OTP banke, nedavno je govoreći o razlikama u kreditiranju i kvaliteti projekata u Hrvatskoj i konkurentskim zemljama s kojima se obično uspoređuje rekao kako je najveća razlika u zahtjevima regulatora – u Hrvatskoj su nešto viši.

Zato i u vrijeme rastućih dobiti u bankama ne popušta fokus na troškovnu efikasnost. Tako su, primjerice, broj zaposlenih u pet godina smanjile za 1400 ili sedam posto, na 17.880. Usto, prosječne plaće u financijskom sektoru lani i ove godine bilježe ispodprosječan godišnji rast (za kolovoz 3,7%, za rujan 11% nominalno), pa je prema prosječnoj neto plaći (u rujnu 1625 eura) taj sektor u proteklih godinu dana pao s 2. na 4. mjesto.