Domaći bankarski sektor već je duže vrijeme zaokupljen čišćenjem bilanci od tereta teško naplativih ili neprihodujućih potraživanja. Proces pospremanja sve češće uključuje njihove prodaje. To je, među ostalim, pridonijelo i razmjerno snažnom padu udjela takozvanih loših kredita (iz rizičnih skupina B i C), naročito u korporativnom sektoru. U proteklih godinu dana udjel loših kredita u ukupnima pao je za jedan postotni bod, na 16,1 posto, s tim da su u sektoru poduzeća pali sa 30,6 na 28,3 posto (stanja na kraju ožujka prošle i ove godine).

A na kraju ove godine udjel loših će im zacijelo i dodatno pasti jer trenutno je u tijeku više operacija među kojima i dosad najveće rješavanje problematičnih potraživanja kroz prodaju na sekundarnom tržištu. Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, u sklopu šire inicijative koju je talijanska Unicredit grupa pokrenula u svojim podružnicama u regiji Srednje i istočne Europe Zagrebačka banka nedavno je na prodaju ponudila kreditni portfelj težak ukupno 770 milijuna eura ili oko 5,8 milijardi kuna. To predstavlja više od osam posto ukupnih (neto) kredita komitentima u Zabi, budući da su krajem ožujka iznosili 67 milijardi kuna (na razini Grupe Zaba stanje kredita je nešto manje od 82 milijarde).

Približno dvije trećine na prodaju ponuđenih potraživanja (oko 510 milijuna eura) odnosi se na kredite poduzećima, a ostatak su krediti sektoru stanovništva. Kako je pak udjel problematičnih kredita najizraženiji u građevinarstvu odnosno biznisu s nekretninama, od ukupno oko 150 klijenata čiji su krediti ponuđeni na prodaju, najviše ih je upravo iz tog sektora, i uglavnom su pokriveni nekretninskim kolateralima. Tender je otvoren u lipnju i uskoro se očekuju neobvezujuće ponude zainteresiranih investitora, a obvezujuće slijede na jesen. U Zagrebačkoj banci zasad nisu spremni komentirati ništa u vezi s tim jer su takvi projekti podložni strogim diskrecijskim pravilima.

Zbog toga, uostalom, i u drugim vodećim bankama koje su se dosad prodajama rješavale problematičnih kredita o tim procesima govore tek načelno. Ipak, takve transakcije (iznad propisanog praga vrijednosti) banke moraju komunicirati sa središnjom bankom koja ih prati i periodično objavljuje. Tako su analitičari HNB-a i nedavno podcrtali kako se aktivnosti rješavanja potraživanja s poteškoćama u naplati pojačavaju. Nakon što su u 2014. banke prodale 1,3 milijarde kuna potraživanja, od čega se 60-ak posto odnosilo na stanovništvo, u HNB-u su konstatirali da su lani, potaknute progresivnim karakterom zahtjeva za ispravcima vrijednosti za neprihodujuće plasmane, prodale 2,8 milijardi kuna neprihodujućih plasmana plus 930 milijuna kuna izvanbilančnih potraživanja na ime pripadajućih redovnih i zateznih kamata. Veći dio (oko dvije trećine) ovaj put se odnosio na plasmane trgovačkim društvima.

U HNB-u su izračunali i da iznos lani riješenih loših potraživanja predstavlja oko šest posto njihova stanja s kraja 2014. godine. Najvećim dijelom prodaje su se odnosile na veliku transakciju jedne banke u zadnjem kvartalu 2015., a preko 80 posto potraživanja prodano je poduzećima specijaliziranima za naplatu i upravljanje potraživanjima. Zbog utjecaja starenja portfelja, odnosno pravila o postupnom povećavanju ispravaka vrijednosti za potraživanja s dugim statusom neurednosti u otplati, neto knjigovodstvena vrijednost prodanih potraživanja u bilancama banaka je iznosila oko 400 milijuna kuna. Na kraju su im prodaje (u pravilu po većim cijenama od knjigovodstvene vrijednosti duga) donijele i prihode i stabilizaciju razine nenaplativih potraživanja.

To načelno povoljno utječe na potencijal rasta u budućnosti i apetite za novo kreditiranje, a doprinosi i ubrzavanju procesa restrukturiranja. Zbog toga procese čišćenja bilanci već dulje vrijeme otvoreno podržavaju i u Vladi i u HNB-u, ali i u Europskoj komisiji. Osim što je posrijedi uobičajena poslovna praksa koja se primjenjuje u mnogim zemljama EU i regije SIE, u Erste banci ističu kako i u Hrvatskoj sve više sazrijevaju uvjeti koji pogoduju "kvalitetnijoj afirmaciji opcije prodaje problematičnih potraživanja". Zbog toga su i oni, u prvom redu s ciljem smanjivanja udjela tzv. NPL plasmana i jačeg fokusiranja na nove prilike za kreditiranje kvalitetnih projekata, odlučili "selektirani manji dio problematičnih potraživanja" ponuditi kompanijama koje u takvom poslu mogu naći svoj interes.

Dio tog procesa je, kažu, finaliziran, a dio je u tijeku. Ističu kako je riječ isključivo o renomiranim i etabliranim kompanijama koje se pojavljuju kao kupci takvih potraživanja.  Postupci prodaje u pravilu se odvijaju u suradnji s konzultantskim kućama. Nakon inicijalnih kontakata s potencijalnim kupcima i predstavljanja plasmana sa svim njihovim bitnim elementima, slijedi faza podnošenja neobvezujućih ponuda, pa due dilligence proces te  podnošenje obvezujućih ponuda. Za te je transakcije potrebno dobiti i odobrenje regulatora, u skladu s Odlukom o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija. Konačna postignuta cijena rezultat je više faktora, pa je i raspon diskonata velik.

Cijene, dakako, predstavljaju poslovnu tajnu.   Iz perspektive dužnika prodaja NPL plasmana znači da ulogu vjerovnika preuzima treća strana, odnosno da poslovni odnos koji su do tada imali s bankom prestaje. Zbog toga se ti procesi i odvijaju pod paskom regulatora. Dok se za korporativna potraživanja od regulatora moraju ishoditi i odobrenja, kod prodaja potraživanja po kreditima građanima zaštita dužnika je utvrđena pravilnikom HNB-a prema kojemu je za eventualnu štetu nakon prodaje potraživanja ipak odgovorna banka prodavatelj.