Obvezni mirovinski fondovi 12 godina od početka mirovinske reforme dočekali su prvu ozbiljniju izmjenu u svom radu.

Novim Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima dopušteno im je da stječu dvostruko veći udjel u domaćim tvrtkama od dosadašnjeg, a kreirane su i tri kategorije koje su osiguranici mogli izabrati tijekom ljeta. O prvim iskustvima u primjeni novog zakona, ali i kritikama na ulagačku politiku fondova koja se dosad uglavnom temeljila na ulaganju u državne obveznice govori Damir Grbavac, predsjednik Udruženja društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK). 

Prošlo je već više od mjesec dana otkako mirovinski fondovi rade prema novom zakonu. Kakva su prva iskustva?
Uglavnom sve ide po planu. Mi smo još u tijeku s usklađivanjem s novim Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima. Usklađivanje je počelo i traje. Sva mirovinska društva pokrenula su tri kategorije mirovinskih fondova i započelo se s upravljanjem portfeljima. O strukturama u kategorijama A i C prerano je govoriti.

Kad bi prilagodba trebala biti završena?
Sukladno zakonu, prilagodba bi trebala biti trajati do sredine studenoga, nakon čega svako društvo za upravljanje podnosi Hanfi izvješće o obavljenoj prilagodbi. Cijeli proces još nije ni mogao biti dovršen jer su posljednji pravilnici doneseni u kolovozu.

Kako komentirate prilično slab odziv članova mirovinskih fondova na izbor kategorije fonda?
Mislim da mirovinska društva i naše udruženje ovaj put nisu zakazali u informiranju. Želim pohvaliti medije, posebno tiskane, koji su ne samo dovoljno, nego i kvalitetno, pratili promjene. Ono što nije bilo dobro, a dogodilo se slučajno, jest činjenica da su rokovi istjecali u kolovozu, usred sezone godišnjih odmora. Jedan dio naših članova nije odlučio ili nije uopće razmišljao o promjeni kategorije, no to nije karakteristično samo za Hrvatsku. S druge strane, činjenica je da članovi koji i dalje žele biti članovi mirovinskoga fonda kategorije B jednostavno nisu trebali napraviti ništa. Usudim se vjerovati da je velika većina naših članova odlučilo ostati u kategoriji B, što je također racionalna i legitimna odluka.

Koliko ste zadovoljni novim zakonom u smislu politike ulaganja?
Zakon definitivno donosi pozitivne novosti u odnosu na sadašnje zakonodavstvo. Ne samo kroz kategorije mirovinskih fondova, već i kroz promjene ograničenja koje su primjerenije načinu upravljanja.

Bi li u srednjoročnom razdoblju trebalo ići u izmjenu?
Zakon je dobar. No, već uočavamo prostor za mala poboljšanja koja bi bilo dobro napraviti. Vjerojatno ćemo vidjeti još takvih mogućnosti, a vjerojatno će zakonodavac i Hanfa također uočiti mogućnost promjena. No, kažimo ovako: imamo dobar zakon koji prvo treba primijeniti, a kasnije ćemo razmišljati o finim podešavanjima.

U medijima je u posljednje vrijeme dosta kritika na činjenicu da mirovinski fondovi imaju više od 70 posto imovine u hrvatskim državnim obveznicama. S obzirom na fiskalno stanje zemlje, njezin investicijski rejting i općenitu makroekonomsku situaciju, smatrate li da bi obveznice mogle postati rizično ulaganje?
Ovaj udjel ulaganja u državne obveznice rezultat je ranijih investicijskih ograničenja i premalih mogućnosti ulaganja, osobito na domaćem tržištu. Za očekivati je da će se udjel državnih obveznica u duljem roku smanjivati. Hrvatski institucionalni investitori, osobito obvezni mirovinski fondovi, moraju imati malo drukčiji stav prema domaćim obveznicama nego neki inozemni institucionalni investitori. Naša perspektiva državnoga rizika definitivno je malo drukčija. Više ne moramo ulagati najmanje 50 posto imovine u hrvatske državne obveznice. I dalje postoji obveza minimalnog ulaganja, ali u obveznice članica EU ili OECD-a, različito, ovisno o kategoriji mirovinskoga fonda. Međutim, postoji i limit valutne usklađenosti sredstava u fondovima u odnosu na obveze. Te obveze mirovinskih fondova su u kunama sve dok se mirovine isplaćuju u kunama, pa iz toga proizlazi nužnost daljnje izloženosti i hrvatskim državnim obveznicama. Kažem, u duljem roku će se vjerojatno smanjivati udjel u državnim obveznicama, ali to ne znači da i danas nije dobro ulagati u hrvatske obveznice.

Novi zakon pruža vam mogućnost da u hrvatskim kompanijama koje kotiraju na burzi steknete do 20 posto udjela pojedinačno. Hoćete li u potpunosti "konzumirati" to pravo?
Mislim da ćemo to pravo konzumirati od slučaja do slučaja. Moj je stav da mirovinski fond treba pretežno ostati porfeljni, a ne strateški investitor s jako velikim udjelima u većem broju kompanija. To nije ni moguće s obzirom na neke druge limite koji su vezani za udjel u ukupnom portfelju fonda. Isto tako, sama zakonska procedura ulaganja u više od 10 posto ukupnih dionica jedne kompanije vrlo je zahtjevna i složena, pa je nerealno očekivati da će svi mirovinski fondovi u velik broj istih kompanija ulaziti do 20 posto.

Koje bi kompanije bile interesantne za ulazak do maksimalnog udjela?
Sukladno pravilima struke i zbog mogućeg utjecaja na tržište, ne mogu vam to reći.

Predsjednik Uprave AZ fonda Dinko Novoselec prije nekoliko mjeseci na tribini Večernjeg lista, odgovarajući na pitanje o nekim promašenim ulaganjima, poput obveznica Nexea, izjavio je da su ta ulaganja rezultat nedovoljne transparentnosti prilikom donošenja investicijskih odluka. Kako to komentirate?
Ne znam što je g. Novoselec mislio time. Što se tiče ulaganja u hrvatske kompanije, mirovinska društva u svojevrsnim su škarama, gdje se s jedne strane od društava očekuje da više ulažu u domaće gospodarstvo, a s druge strane jedino ulaganja u hrvatsko gospodarstvo mogu predstavljati i predstavljaju problem, po onom što se može pročitati u medijima. Pogledajte podatak koliko hrvatske banke imaju nenaplativih kredita u sektoru poduzeća, tako da se moralo dogoditi da i mirovinski fondovi, posebno oni koji su u jednom trenutku podržavali tržište korporativnih obveznica, imaju i ulaganja koja nisu uspjela. To je općeniti rizik ulaganja i neki od komentara vezani uz takva ulaganja apsolutno ne stoje.

Koje su vam državne tvrtke zanimljive za sudjelovanje u privatizaciji? Premijer Milanović prije nekoliko dana izjavio je da bi vas rado vidio u ACI-ju.
Ne bih spominjao imena. Kada ACI bude na dnevnom redu, analizirat ćemo ga i donijeti investicijske odluke. Činjenica je da u državnom portfelju zapravo ne postoji velik broj značajnih paketa dionica kompanija koje su primjerene za ulaganja mirovinskih fondova. Tu je, s jedne strane, riječ o čimbeniku veličine, zbog kojega je neprimjereno da ulažemo u manje izdavatelje, a s druge strane o financijskoj strukturi. Za kompanije koje su velikim teškoćama primjerenije je da neki drugi ulagatelji ulaze u ta društva, poput strateških investitora ili za to specijaliziranih fondova.Određene mogućnosti u tom portfelju postoje, a postoje i mogućnosti na infrastrukturnoj strani. Očekujemo privatizacijske projekte i mogućnosti investiranja u njih, kao i u poduzeća koja su tako strukturirana da nisu monopolisti na tržištu. Sve će ovisiti o našoj ocjeni očekivanih učinaka i rizika.

Je li vas netko sa strane države već službeno kontaktirao u vezi sa sudjelovanjem u privatizaciji?
Načelnih kontakata ranije je bilo, ali u posljednje vrijeme nije.

Monetizacija autocesta dobra prilika

Sudjelujete u natječaju za monetizaciju autocesta. U kojoj je to fazi?

Zastoj je bio zbog toga jer je investitorima trebao biti predstavljen nacrt koncesijskoga ugovora s kojim je bilo problema. To je sada riješeno i kreće se u sljedeću fazu, a to je davanje neobvezujućih ponuda. Mislim da je monetizacija autocesta dobar projekt za državu jer rješava problem vezan i uz upravljanje autocestama i s time povezanih obveza. To može biti dobra prilika i za investitore. Zašto onda ne bismo u tome sudjelovali i ostvarili dobar financijski učinak za naših 1,7 milijuna članova?