Dosljedno kaskamo u reformama, a ta nevoljkost koštala nas je rasta. Ove godine ostajemo u krizi, a iduće je moguć sramežljiv rast od 0,8 posto. Tempo smanjenja je deficita prespor pa bi se manjak sredinom godine mogao ponovno približiti 6% BDP-a, upozorava Stojić.

Kakav odgovor Europske komisije možemo očekivati na predložene mjere smanjenja deficita?
Predloženi tempo reformi je dvostruko sporiji od onog što je traženo, previše se oslanja na prihodnu stranu proračuna pa za Hrvatsku bi bilo bolje da Komisija ne bude benevolentna. Već kaskamo za reformama i to nas košta u izostanku gospodarskog rasta za koji nismo stvorili pretpostavke. Ove godine čeka nas pad od 0,7 posto, a tek iduće slab opravak od 0,8 posto. Izostanak ozbiljnih reformi uz kozmetičke uštede te sanaciju zdravstva od 3,2 milijarde kuna rezultirat će sličnim razinama deficita. Već do sredine godine bit će potrebno poduzeti dodatni napor da deficit opće države ne preskoči šest posto BDP-a te stoga nije za odbaciti mogućnost da će Europska komisija tražiti kontingentne mjere i dodatni napor za smanjenje strukturnog deficita. Stoga je za očekivati da će najkasnije krajem drugog kvartala Vlada morati poraditi na novom rebalansu proračuna.

Ali, premijer Milanović tvrdi da brži rezovi nisu mogući jer bi to dodatno srušilo BDP?
Ne ako se negativne mjere neutraliziraju s pozitivnim mjerama po rast te restrukturiranje tvrtki. Primjerice, ubrzavanje predstečajnih nagodbi te stvaranje tržišta kolaterala donijelo bi koristi u smislu realokacije kapitala i rada iz stagnantnih i padajućih, u nove, prosperitetne sektore. Rezanje socijalnih prava je neminovno jer nemamo ekonomiju koja to može financirati, a opet moramo jačati kapacitet onih koji financiraju izdatke. Put za to je porezno i neporezno rasterećenje jer je konačni cilj da se tvrtke razduže i dođu do novog kapitala za investicije i novi gospodarski ciklus. Uostalom tome u prilog govore i mjere velikog djela zemalja EU koje razmatraju porezne olakšice za mala i srednja poduzeća kao jednu od mjera relativno brzo rasterete poslovanje. Unutarnju devalvaciju moguće je provesti i efikasnijim pravosuđem, kao npr. modifikacijom strukture odvjetničkih naknada koje podržavaju prolongiranje sudskih postupaka, ili reduciranjem mogućnosti žalbe kad su šanse za uspjeh minorne.

U Hrvatskoj je očigledno Vlada nesklona reformama, što zapravo može potaknuti rast?
Svako smanjenje nominalne stope poreza uz moderne industrijske politike za povećanje konkurentnosti je dobar izbor. Od sektora koje bi se horizontalno poticalo treba identificirati one u kojima je hrvatski udio u svjetskoj trgovini veći u odnosu na udio u svjetskom BDP-u jer tamo imamo konkurentsku prednost; poput turizma, farmacije, prehrambene industrije i ICT-a. No, godina je već daleko odmaknula pa reforme mogu biti ograničenog dometa, a približavanje izbora iduće godine dodatno demotivira nepopularne, a održivom gospodarstvu potrebne mjere.

Ima li mogućnosti da izvoz bude generator rasta?
Izvoz je jedina stavka koja će rasti u ovoj godini, najviše zbog turizma. Robni izvoz će porasti iako će se u prvoj polovici godine još osjećati efekti izlaska iz Cefte. Zahvaljujući oporavku eurozone oporavljat će se i domaći robni izvoz, no sporije od zemalja koje su integrirane u njemački proizvodni lanac. Problem našeg izvoza je da nemamo dovoljno proizvoda uz kroničnu slabu konkurentnost. Pogledajte, primjerice, neizvjesnost koju je donijelo vraćanje stope izdvajanja za zdravstvo na stare razine nakon što je prije dvije godine najavljen ciklus njenog smanjenja.Ako se pogleda razdoblje od 2008. do danas, Hrvatska je na začelju među zemljama u okruženju po relativnom smanjenju jediničnog troška rada. 

Vlada se, a i opozicija u svojim programima, uzda u državne investicije pokretače rasta? Ima li Hrvatska šanse za to?
Investicije ovise o cijeni kapitala koja je visoka. Izgledi za rast su stoga minimalni, a poslovna klima dugotrajno loša. Osim toga, država u sljedećim godinama nema financijskih kapaciteta za velike projekte, posebno ne unutar Procedure prekomjernog deficita koja traži smanjenje deficita. Ako se i ostvare, investicije će biti sporadične i dolazit će uglavnom iz privatnog sektora. U osnovnom scenariju očekujemo njihovu stagnaciju ove godine. Blagi porast investicija moguće je očekivati tek u 2015. godini.

Nedavno nam je srušen izgled rejtinga. Koliki je problem cijena duga?
Vlada će ove godine blago smanjiti strukturni deficit, ali trošak kamata se godišnje povećava za 0,5 postotnih bodova BDP-a ili oko 1,5 milijardu kuna. Zato je iznimno važno smanjiti premiju rizika i cijenu zaduživanja koja se dugoročnim reformama može početi spuštati.

Na koji način?
Započne li reforma javne uprave premija rizika se može vrlo brzo spustiti. Isto je i sa promjenama u teritorijalnom ustroju; racionalizacijom se mogu uštedjeti sredstva i ubrzati investicije za koje lokalna uprava realno nema kapaciteta. Istina je da bi se time povećao broj nezaposlenih, no treba imati na umu da u javnoj upravi ima lepeza fiktivnih radnih mjesta čijom bi se racionalizacijom rasteretilo gospodarstvo i stvorili uvjeti za rast. Sada se investitorima samo šalje kriva poruka. 

S obzirom na izostanak reformi očekivano prognozirate brz rast javnog duga.
Javni dug će do kraja godine dosegnuti 69,5 posto BDP-a, što nije iznenađenje dok god imamo postojeće razine deficita i kamate na dug. Samo kamatna stopa koju plaćamo je veća od potencijalne stope rasta BDP-a. Investitori su Hrvatskoj već nametnuli prohibitivno visoke kamatne stope, te je potrebno po tom pitanju čim prije početi djelovati s obzirom da Hrvatska bilježi ponajveći prirast izdataka u EU na kamate u sljedećim godinama, pri čemu pola deficita otpada samo na kamate.

Postoji li bojazan za deflaciju u Hrvatskoj i što bi to značilo?
Niska inflacija primarno je posljedica cjenovnog rata trgovačkih lanaca nakon ulaska u EU i pada cijena energenata, općenito uvoznih cijena i jakog eura prema dolaru. Deflacija znači urušavanje prodajnih izgleda tvrtki, težu otplatu dugova, veću nezaposlenost, a sve to znači i slabiji priljev proračunskih prihoda. Sve u svemu, puno je gora od inflacije. Iako ćemo u dobrom dijelu godine vidjeti negativnu stopu inflacije, prava deflacija za sada je tek pesimističan scenarij. Također, treba računati na to će HNB teško dozvoliti da se takav scenarij ostvari jer prijeti stabilnosti cijena u ekonomiji.

Kako ocjenjujete posljednji program HNB-a temeljen na iskupu blagajničkih zapisa ovisno o povećanju kreditnog portfelja?
Program je dobro zamišljen jer cilja na jačanje ponudbene strane gospodarstva te omogućava formiranje cijene novca prilagođene za rizik. Trebalo bi ga, međutim, povezati s rješavanjem pitanja loših plasmana, te potaknuti uključivanje nebankarskih financijskih institucija. Kreditni izlgledi također ovise o tempu raspetljavanja predstečajnih nagodbi, gdje prijavljene tražbine od oko 18 posto BDP-a predstavljaju potenciajlni sistemski rizik za gospodarstvo. Svaki potez koji će potaknuti kreditiranje gospodarstva, posebice u segmentu malih i srednjih podzeća, može pomoći gospodarskom oporavku.