Europska valuta zamijenit će domaću kunu, u novčanicima i na računima 2023., deset godina nakon formalnog ulaska u članstvo Unije. Taj je vremenski horizont signaliziraju političke poruke s Markovog trga, kao i one iz Bruxellesa, a na tom tragu su brojčani maastriški kriteriji.

Finalna monetarna integracija s Europom cilja na implementaciju eura početkom siječnja, no točan datum znat će se tijekom iduće godine kada počinje šira kampanja informiranja građana i poduzetnika što će to značiti za svakodnevni život i poslovanje.

Poduzetnici, ponajviše oni naslonjeni na susjedna tržišta na kojima je euro odavno kola, iz svog poslovanja moći će izbrisati (barem) valutni rizik. Upravo je rizik od neželjenih promjena kretanja deviza u odnosu na kunu i najveća prednost građanima s obzirom na fenomen valutne klauzule koja prati nezanemariv dio kredita i štednje u bankama.

Visoka eurizacija i prije uvođenja

Euro je odavno neformalna valuta u Hrvatskoj, ono što je njemačka marka bila prije kreiranja eurozone. Fenomen visoke eurizacije posljedica je hiperinflacijskih opeklina i odolijeva unatoč gotovo tri desetljeća stabilnosti domaće valute: u Hrvatskoj se u eurima štedi, dižu krediti, iskazuju cijene nekretnina, automobila, najma apartmana, praktično svih iole skupljih dobara.

Druga strana te medalje upravo je valutni rizik koji je u slučaju kredita u švicarskom franku itekako pokazao svoju financijsku, društvenu i političku cijenu. Iako će izgubiti njamanje milijardu kuna godišnjih prihoda od mjenjačkih poslova, i bankarski sektor čvrsto je na braniku eura s argumentacijom da su dugoročne koristi smanjenih rizika daleko iznad tog izgubljenog priljeva.

Podaci Hrvatske narodne banke govore da uvođenje eura ima potporu 61 posto građana i raste. Politička potpora također je snažna, barem na razini glavnih političkih opcija, a otpor raste otklonom od centra.

Premda je argument vladajućih i središnje banke da su građani dali zeleno svjetlo za euro prilikom glasanja za ulazak u Europsku uniju s obzirom da svaka članica (osim iznimki) ima obvezu ući u monetarnu uniju, ovih dana upravo se prikupljaju potpisi za referendum o euru u režiji marginalne stranke Suverenista.

Glavnina argumenata o euru već godinama najmanje ima veze s ekonomijom, standardom i uvjetima poslovanja. Politički analitičari i u pokušaju reforendumskog zbijanja redova protiv eura iščitavaju pokušaj konsolidacije raspršene desnice umotanog u tradicionalne argumente gubitka suvereniteta, odricanja od vlastite valute, i sl. Zašto, primjerice, banalno pitanje da nijedna zemlja koja je dosad uvela euro ne pomišlja na povratak na staro, pa ni svojedobno Grčka, nije na radaru kritičara.

Opipljivi strah koji prati uvođenje eura, međutim, koji nije uspjela iskorijeniti sva dosadašnja komunikacija, ankete i okrugli stolovi, jest čvrsto uvjerenje da slijedi rast cijena. Posljednjih mjeseci takve bojazni još više izlaze na vidjelo podgrijane akutalnim ubrzavanjem godišnje inflacije na krilima oporavka, upumpanog novca i poremećaja u lancima opskrbe. Iskustva zemalja članica govore o porastu inflacije za oko 0,2 postotna boda, no percepcija je u ovom slučaju jača.

“Iskustva svih zemalja koje su do sada ušle u eurozonu pokazuju da je rast plaća bio viši od rasta cijena, a standard života stanovništva porastao i zbog toga je potpora u zemljama koje su do sada uvele euro vrlo visoka”, rekao je nedavno guverner Boris Vujčić koji ističe da je u ostalim tranzicijskim zemljama potpora euru oko 80 posto što ilustrira da je strah od pada standarda bezrazložan.

Iduće godine, vjerojatno na proljeće, Vlada će donijeti zakon koji će detaljno propisati način kako će se transfer iz kune na euro događati. Njegov osnovni princip temeljit će se na zaštiti potrošača (što vrijedi i za poduzeća) da tijekom perioda tranzicije ne mogu doći u lošiji položaj nego što su bili prije, konverzije depozita, tako i po pitanju konverzije kredita.

Ključni instrument sprečavanja ‘hvatanja krivina’, odnosno zokruživanja cijena na više i ostalih nepoštenih poslovnih praksi koji će vjerojatno mnogima biti mamac, bit će mehanitzam dvojnog iskazivanja cijena. On se pokazao vrlo korisnim u drugim zemljama koje su bile u poziciji u kojoj će se naše gospodarstvo naći 2022.

Dvojno iskazivanje cijena, dakle paralelno u kunama i eurima za lakše preračunavanje ‘u glavi’ neće vrijediti samo za trgovine već i plaće, sve vrste naknada i usluga, s ciljem da se građani naviknu na nove cijene.

Standard života stanovništva koje su uvele euro se podigao, inflacija je porasla 0,2 postotna boda/Shutterstock

Veliki posao već odrađen ‘u tišini’

Dualno iskazivanje cijena uvest će se pet mjeseci prije uvođenja i godinu dana kasnije. Za tvrtke će se ponuditi pristup etičkom kodeksu kojim će se obvezati na fer postupak u tranziciji na euro. Oni koji na to pristanu dobit će naljepnicu, dok će istovremeno postojati crna lista na kojoj će se naći imena onih tvrtki i trgovaca koji će pokušati lov u mutnom.

U tehničkom smislu pripreme za euro već su daleko odmaknule i na logističkom dijelu priče radi se već godinu i pol. Najveći posao bit će iz opticaja povući pola milijarde novčanica i milijardu i 100 tisuća kovanica koje potom treba pohraniti na razdoblje od tri godine, projekt na kojem pomaže i vojska. Iz HNB-a su najavili da će postojati tzv. ‘starter kitovi’ preko kojih će se moći dobiti različite denominacije eura koje će se distribuirati kroz poštu, Finu i banke, a unaprijed će se opskrbiti i poduzeća.

U prva dva tjedna nakon uvođenja eura, za proizvode i usluge plaćat ćemo u kunama i eurima. Zamjenu kuna u euro određeno vrijeme provodit će banke, a HNB puno dulje. Bankama slijedi, ocijenio je direktor Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović, u sljedećoj godini prilagodba IT sustava kako bi bile kompatibilne za uvođenje eura koje će se kretati na razini 80, možda i 100 milijuna eura.

Euro u Hrvatskoj nije samo složeni logistički zaokret zamjene kune već dublja integracija malog otvorenog gospordastva s europskim, o kojem u principu ovisi. Dosadašnji proces, posebno ulazak u Europski tečajni mehanizam II bio je jedan od najvažnijih koraka koji je zbog izbijanja pandemije Covida 19 prošao ispod radara. Hrvatska je nakon ispunjenja mini-liste reformi, jedne sasvim ‘light varijante’, dobila zeleno svjetlo članica eurozone da napravi konkretan iskorak prema uvođenju.

Tečaj kune prema euru utvrđen je na 7,5345 i dok smo u mehanizmu središnja banka održavat će taj odnos u rasponu +/-15 posto što bi trebao biti signal da je ekonomija koliko-toliko usklađena s glavnim kretanjima eurozone. Prema pravilima monetarne unije, zemlja mora provesti minimalno dvije godine u tečajnom mehanizmu nakon čega može uvesti euro, ali samo ako ispunjava nominalne kriterije iz Maastrichta. Mala država kakva je Hrvatska tim potezom signalizirala je ulagačima i partnerima jačanje integracijske isprepletenosti s Europom, spremnost da odradi reformske zahvate što se odražava na kreditni rejting i cijenu financiranja što je posebice bitno u okolnostima korona krize.

Dizanje kreditog rejtinga za dvije razine ulaskom u eurozonu već su najavile rejting agencije što otvara put smanjenju premije rizika – jednog od faktora izračuna kamatne stope. Iako je rast kamata (vjerojatno) još daleko na horizontu, naravno u slučaju da se aktualna inflacija zaista pokaže privremenom kao što najavljuju središnje banke, u slučaju rasta cijene novca pad premije rizika mogao bi taj udar barem dijelom anulirati.

Što za Hrvatsku znači euro? Korona kriza brutalno je ogolila domaće hedikepe, a unatoč V-oporavku koji je u tijeku raniji dvocifreni pad BDP-a, milijarde potrošene da poduzeća održe glavu iznad vode posljedice su klađenja na turizam i život od rente u ljetnim mjesecima umjesto da se olakšavalo poduzetničko okruženje, poticalo inovacije i proizvodnju tijekom cijele godine.

Uz to dodajte manjak pravne države, apsurdnu teritorijalnu podjelu, glomaznu administraciju, klijentelizam, neodrživi mirovinski i zdravstveni sustav, povlaštene skupine u čija se prava ne dira, visok javni dug u startu i općenitu sklonost bježanja od reformi za kupovinu socijalnog mira (i izbora) – to je hrvatska stvarnost.

Zato na euro pred vratima treba gledati iz perspektive dobro odrađenog posla iako su reforme odrađene ‘light’. Ni nije odmogla ni činjenica da je Europi nakon Brexita i zakuhavanja situacije s Poljskom i Mađarskom svakako u cilju jačati integracijske procese. Bez obzira na koronu i pogoršanje slike javnih financija, Hrvatska bi prema očekivanjima trebala zadovoljiti konkretne brojke o udjelu javnog duga i deficita (barem nužni trend snižavanja), prosjeku dugoročnih kamatnih stopa, stabilnoj inflaciji i tečaju.

Euro nije cilj nego jedan od alata

Inflacija bi, s najnovijom ubrazavanjem, potencijalno mogla iskočiti s tog vlaka, no već se signalizira da bi se problematične zemlje s kojima će se ona odmjeravati mogle proglasiti ‘outlierima’ na korist Hrvatske. Upućeni cinici u tom slučaju reći će da je najbitnija politička volja; kako u Zagrebu tako i Bruxellesu.

Primanje Hrvatske u klub eurozone, glasna je pozitivna poruka za sve strane posebno kada je veličina ekonomije zanemariva da eurozoni uzrokuje eventualne glavobolje u dugom roku. Za razliku od, primjerice, jedne Grčke ili Italije. Za hrvatske građane i poduzeća euro nije samo prilika da na eurokovanicama s ponosom gledamo šahovnicu ili Nikolu Teslu, već prilika kakvu smo zadnji puta imali na stolu prilikom ulaska u Europsku uniju.

I tada su uvjeti EU tražili provođenje i nepopularnih poteza, no koristi za društvo i životni standard građana u godinama nakon toga su itekako mjerljivi. Primjerice, u robnom izvozu. ERM II gotovo istog časa pokazao je što znači biti pod (djelomičnom) zaštitom velikog kišobrana eura jer je u korona krizi središnja banka uz pomoć valutnog swapa s ECB-om bez problema održala financijsku stabilnost zemlje nakon što su u zemlji u kojoj (realno) ne postoji povjerenje u vlastitu valutu na prve znakove krize uslijedila kolebanja tečaja, bijeg štednje iz fondova i panika na financijskim tržištima.

Matematika je, na sreću ili na žalost, vrlo jednostavna. Udio duga u BDP-u može se smanjivati ili rezanjem zaduženja ili povećanjem BDP-a. Brojnik i nazivnik ovise o reformama, dobrom poznatom popisu koji se obećava uoči svakih izbora i još brže zaboravlja kad prođu. Euro nije cilj sam za sebe već jedan od alata u arsenalu za bolji standard građana, lakše poslovanje poduzeća i konvergenciju ekonomije. Koji ide ruku pod ruku s (tako omraženim) refomama.