Hrvatska je rijetka zemlja koja ne ulaže u zlato, a svoje zlatne rezerve hrvatska središnja banka prodala je 2001. u vrijeme kada je vrijednost unce bila na najnižoj razini. Za razliku od države, privatne osobe sklone su tom obliku investiranja, pa nakon ulaska u EU i ujednačavanja regulative počinje zaživljavati i tržište investicijskim zlatom u Hrvatskoj.

>>FOTO: U Zagrebu predstavljena zlatna poluga vrijedna više od pola milijuna eura

Simboličnim predstavljanjem zlatne poluge teške 400 unci ili 12,44 kilograma, vrijedne oko pola milijuna eura jučer je tako promoviran ulazak na hrvatsko tržište austrijske kovnice Münze Österreich i njihovog partnera u trgovini zlatom tvrtke Moro&Kunst. Vlasnik Moro&Kunsta Ivan Moro već je desetljeće i pol u biznisu sa zlatom, a "zarazio" se, kaže, slučajno, slušajući predavanje Švicarca Marka Fabera iz kojeg je shvatio kako će oni koji investiraju u zlato u kriznim godinama zaraditi.  Presudna za profesionalizaciju bila je suradnja s današnjim partnerom čijim polugama i kovanicama trguje, bečkim Münzeom, iza kojega je čak 800-godišnja tradicija u obradi plemenitih metala, a od kojih je, ističe, naučio sve o zlatu.

Prije deset godina otvorio je tvrtku u Ljubljani, a posao je odlučio proširiti i u Hrvatsku, budući da je takav interes dolazio od samih kupaca koji su prije ulaska u EU poslovali s njegovom slovenskom tvrtkom. "U Sloveniji imamo preko 70 tisuća klijenata, dok za Hrvatsku još ne možemo dati podatke jer je priličan broj kupaca u Sloveniju dolazio iz Hrvatske, a očekujemo da će se i dio kupaca iz drugih zemalja s kojima smo surađivali, od BiH, Crne Gore do Makedonije i Grčke, prebaciti u Hrvatsku", ističe Moro, koji trguje investicijskim zlatom od 1 do 1000 grama.  

Konkretnije procjene i kapacitet hrvatskog tržišta moći će, kaže Moro, dati tek nakon prve godine poslovanja, no prema njegovom iskustvu, fondovi i pravne osobe u Hrvatskoj još uvijek ne ulažu u zlato, dok su najaktivniji kupci građani iz srednjeg i višeg sloja društva. Trgovina poluga i kovanica odvija se i putem interneta, uključujući i plaćanje, s tim da kupac zlato mora osobno podići, jer Moro ističe da prodaje samo fizičko zlato, ne "papire". Kupci, dakle, sami drže zlato u sefu i njime upravljaju. Moro žali što ozbiljnije konkurencije na hrvatskom tržištu gotovo i nema, iako se preko pojedinih trgovaca investicijsko zlato može nabavljati. Više ozbiljnih "igrača", dodaje, značilo bi i više posla na uređenom tržištu, a manje mešetarenja i manipuliranja.  

Premda ni zlato nije lišeno utjecaja tečajnih oscilacija, kao niti političkih i gospodarskih promjena, prednosti tog oblika ulaganja su anonimnost, osim kod kupnje gotovinom iznad 105 tisuća kuna, ali i to što je njegovo kupovanje oslobođeno plaćanja PDV-a, za razliku od primjerice kupnje srebra. Moro sigurnost ulaganja u zlato posebno brani i argumentom da ga vlasniku nitko ne može – ovršiti.  

Za razliku od Hrvatske koja nema zlatnih rezervi, prema podacima Svjetskog vijeća za zlato, stotinu država značajan postotak novčanih rezervi čuva upravo u zlatu, a posebice glavne velesile. Na globalnoj razini ukupne zlatne poluge teže 33 tisuće tona, od čega gotovo trećinu drže zemlje eurozone, uključujući i europsku središnju banku. Pojedinačno, najviše zlata čuva se u trezorima SAD-a (8.133,5 tone), Njemačke (3.377,5 tona), a među liderima je i MMF s 2.814 tona zlata, dok su na vrhu ljestvice još Italija, Francuska, Kina, Rusija, Švicarska i Japan.