S obzirom na nevjerojatne brojke o nelikvidnosti koja se kreće blizu 40 milijardi kuna, faktoring industrija nosi snažan potencijal rasta za domaće poduzetnike. Koliko je važna najbolje oslikava stav Europske banke za obnovu i razvoj, čija je direktorica za Hrvatsku Vedrana Jelušić Kašić ocijenila da faktoring može pridonijeti oživljavanju gospodarstva stvarajući toliko potrebne alternativne izvore likvidnosti. Taj alternativni izvor financiranja počeo se razvijati nakon 2000., a danas se u nas otkupom nedospjelih potraživanja bavi 17 samostalnih faktoring kuća od čega su četiri podružnice banaka na koje otpada više od 70 posto biznisa, a 13 su neovisne kompanije. Te financijske institucije pod upravljanjem imaju gotovo osam milijardi kuna aktive što znači da je ta industrija minoran djelić financijskog sustava.

No, tržište otkupa potraživanja prošle godine poraslo je 9,5 posto, a u prvoj polovici ove bilježi rast od 32 posto, a grube procjene govore da se godišnje u Hrvatskoj kroz faktoring okrene oko 20 milijardi kuna. Faktoring se kao instrument financiranja u praksi razvio za one poduzetnike koji svoje potraživanje žele naplatiti odmah, ne čekajući datum dospijeća. Tvrtka koja je isporučila robu ili uslugu prodaje svoje potraživanje (u tri četvrtine slučajeva kod nas se radi o eskontu mjenica) prije nego li je dospjelo na naplatu. Kupuje ga faktor, specijalizirana financijska institucija koja se bavi naplatom potraživanja. Pritom je ključna dokumentacija: njome tvrtka dokazuje da ima stvarno potraživanje prema kupcu te nakon provjere papira faktoring kuća svom klijentu praktički odmah isplaćuje većinu potraživanja umanjenu za naknadu. Transakcija je iznimno jednostavna: primjerice, tvrtka kupcu proda robu u vrijednosti od 100.000 kuna s odgodom plaćanja od 90 dana. Tvrtki je novac potreban prije isteka ta tri mjeseca pa ona sklapa ugovor o ustupanju svog potraživanja s faktorom. Potom faktor isplaćuje tvrtki njezino potraživanje umanjeno za troškove faktoringa.

Nakon 90 dana kupac faktoru plaća cjelokupan iznos za kupljenu robu. Prijevremenim unovčavanjem potraživanja tvrtka odmah može dobiti predujam između 80 i 95 posto iznosa fakture (umanjene za proviziju), po naplati se isplaćuje ostatak, a uvjet je da je riječ o kvalitetnom potraživanju koje nije potraživanje banke po kreditu. Ovisno o ugovoru, u postupku cijeli rizik naplate može preuzeti faktoring kuća, pa čak i gubitak za isporučenu robu u slučaju da kupac zbog financijskih problema ne može podmiriti dug. Faktoring može biti posebno značajan izvoznicima jer pri poslovanju s inozemnim partnerima faktoring, osim financiranja, omogućava i osiguranje robe i potraživanja. Nikad kao danas nije bilo jasnije da poslovanje pojedine tvrtke ne ovisi samo o uspješnom vođenju, već ponajprije o platežnoj sposobnosti, a može se govoriti i o korektnosti kupaca. Svako (ne)opravdano produživanje rokova naplate, izloženost neplaćanjima kupaca, stečajevi i predstečajne nagodbe samo su dio neizvjesnosti u poslovanju.

Ne može li namiriti potraživanja, ni sama tvrtka neće moći podmiriti vlastite obveze što direktno utječe na smanjenje boniteta i kreditne sposobnosti te gubitak povjerenja poslovnih partnera pa je financiranje faktoringom prudencijalan način kako zaobići začarani krug neplaćanja. Ubrzavajući naplatu i upravljanje novčanim tokovima poduzetnik poboljšava likvidnost, a time svoju konkurentsku poziciju na tržištu. Time mu se uglađuje financiranje svakodnevnog rada, sposoban je na vrijeme podmirivati vlastite obveze prema dobavljačima što za sobom povlači pregovaranje o boljim uvjetima, poput rabata i popusta. Poduzetnicima koje se odluče posegnuti za tim instrumentom smanjuje se rizik jer ga faktoring kuća na sebe preuzima za slučaj da se potraživanje pokaže nenaplativim, kao i rizik tečaja zbog prijevremenog financiranja, a nisu im potrebna hipotekarna ni druga jamstva. Vrijedi naglasiti da se, s obzirom na činjenicu da faktoring nije kreditno zaduženje, tvrtki neće smanjiti kreditna sposobnost niti će opteretiti kreditne limite kod banaka.

Štoviše, faktoring omogućava financiranje i kada su limiti određenog klijenta kod banke popunjeni, primjerice, radi nedostatnog boniteta ili preniske vrijednosti nekretnina koje bi kreditor tražio kao osiguranje. Razlog tome je što se financiranje može zasnivati na bonitetu klijenta (dobavljača), bonitetu kupca ili eventualno neke treće osobe uključene u transakciju, pa i temeljem boniteta jamca. Čak i ako je u pitanju kreditno nesposobna tvrtka, faktoring je i za nju opcija olakšavanja financiranja pod uvjetom da posjeduje kvalitetno potraživanje. Budući da je ključ u kvalitetnom potraživanju, u pravilu u faktoringu nema nepoželjnih klijenata jer se ne gleda niti je za uspjeh posla presudan bonitet klijenta. Traži se, prije svega, da potraživanje bude zdravo što u praksi znači da je nedospjelo i naplativo u roku. Cijena faktoringa je definirana rokovima i kvalitetom klijenta, a čini ju kamata i naknada za upravljanje pa se konačna cijena kreće u okvirima cijena kratkoročnog financiranja.

Jednostavnost faktoringa i njegove prednosti rezultirale su činjenicom da je ta industrija u svijetu raste brže od globalne ekonomije. Gledano povijesno, 2000. godine svjetski faktoring promet iznosio je 600 milijardi eura dok je u 2013. taj iznos bio gotovo četiri puta veći. Najveći udio faktoringa otpada na Europsku uniju koja čini 58 posto svjetskog prometa, a tu dominantnu ulogu imaju razvijena gospodarstva Francuske, Njemačke, Velike Britanije, Italije i Španjolske. Prema podacima Hanfe, domaća faktoring društva imala su prošle godine 7,97 milijardi kuna aktive od čega se 6,4 milijardi odnosilo na faktoring potraživanja i eskont mjenica. Godinama gomilani problemi nelikvidnosti snažno su intenzivirali potražnju pa je vrijednost transakcija prošle godine iznosila 18,8 milijardi kuna što je godišnji rast od 11 posto ili čak 20 posto više u usporedbi s 2012. Kad podvuče crta, od oko osam milijardi kuna aktive preostalo je 453 milijuna kuna prihoda od kamata i 217 milijuna kuna neto dobiti ili petinu više nego godinu ranije.

Razvoj tog instrumenta prati stalni trend rasta kapitala tijekom godina pa danas faktoring društva upravljaju sa 568 milijuna kuna kapitala. Za razliku od domaćeg tržišta, razvijene europske države imaju višu stopu penetracije faktoring industrije u BDP-ima svojih gospodarstava na razinama od 10 do 15 posto dok je ta brojka u Hrvatskoj 5,8 posto, što ilustrira potencijal razvoja za otvaranje novih mogućnosti financiranja poduzetništva. Slično kao i u Hrvatskoj, europska tržišta visoko su koncentrirana pa pet najvećih faktoring kuća kontrolira više od 80 posto sektora pri čemu je otprilike 85 posto u rukama bankarskih grupacija. Kad su razlike u pitanju, njih je ipak više: one su vidljive u znatno kraćim dospijećima transakcija, vrstama proizvoda, zastupljenosti pojedinih proizvoda pa čak i pojedinih segmenata klijenata. Na tim tržištima dominira revolving faktoring, bezregresni faktoring zastupljen je s većim udjelom premda se on razlikuje među pojedinim zemljama, a segment klijenata koji se najviše koristi financiranjem putem faktoringa su mali i srednji poduzetnici…

Značajne razlike su prisutne i u stupnju regulacije. U Hrvatskoj je prošle godine taj segment financijskog tržišta uređen sveobuhvatnim zakonom o faktoringu i lepezom pravilnika koje su već doneseni ili će to tek biti. Primjerice, države poput Francuske, Češke, Velike Britanije uopće nemaju regulirano faktoring tržište, štoviše takva je praksa u u većini država Europske unije. U najvećem europskom gospodarstvu Njemačkoj, usporedbe radi, postoji niski stupanj regulacije, ali ne i u smislu zakonskog okvira. Činjenica da je ta industrija kod nas potpuno regulirana donijela je i jednu vrlo značajnu razliku u korist domaćih poduzetnika, a to je da je rizik prijevare na domaćem tržištu značajno niži nego u inozemstvu. Tako se čini da će hrvatska faktoring društva težiti ostvariti rezultate i ojačati prisutnost u financijskoj sferi, istodobno zadržavajući domaće pozitivne primjere poslovanja.