Europski sanacijski fond, integralni dio Jedinstvenog sanacijskog mehanizma uspostavljenog da ‘prepakira’ posrnulog kreditora kroz sanaciju (ili ga likvidira) te spriječi domino efekt na ostatak sustava, dosegnuo je 79 milijardi eura.

Fond koji pune sve banke u Europi, a ne porezni obveznici, ispunio je cilj da dosegne jedan posto osigurane štednje pa im ove godine više neće ispostavljati račune.

Dok u javnosti odjekuju rekordni profiti banaka, domaćih, ali i diljem Europe, ostvarenih na krilima viših kamatnih stopa u borbi inflacije, za regulatore to je tek privremeni predah.

Prošlogodišnja propast američkih regionalnih banaka pa Credit Suissea (koji je ranije prošao stres test) zaustavljena je na pragu EU, ali je bacila svjetlo na sasvim novi koloplet rizika, poput onih s društvenih mreža koje su srušile švicarskog diva.

Posljedice pandemije i rata u Ukrajini na poduzeća i kućanstva tek se, realno, važu u novim okolnostima viših troškova zaduživanja, (izgledno) skorog početka stezanja monetarne politike, ali i kada je upitno računati na izdašne fiskalne pakete država za pomoć gospodarstvu.

Ono što regulatore brine jest ubrzavanje standardnih rizika, ali i pojava novih, poput utjecaja društvenih mreža i ‘cyber’ rizika pred kojima financijska industrija, u čije je temelje utkano povjerenje, tek traži ‘vatrenu moć’.

Sanacijska se koplja lome
“Prije devet godina krenuli smo od nule, nismo imali okvir, IT… Bio je izazov staviti sve nadzore, od Njemačke do Portugala, pod jedan. No, ovo je bio i veći izazov. Bilo je otpora od banaka, nisu htjele plaćati, a danas imamo 79 milijardi eura u džepu.

Više nećemo skupljati dodatne doprinose već samo održavati tu razinu”, rekao je predsjednik Jedinstvenog sanacijskog odbora Dominique Laboureix novinarima u Bruxellesu. Napomenuo je da bi tražili dodatne uplate samo u slučaju da se dogodi isplata u sanacijskom postupku. “Sada je vrijeme gledati dalje, zato lansiramo novu strategiju”, istaknuo je.

Nova strategija podrazumijeva da će Jedinstveni sanacijski odbor (zajedno s nacionalnim sanacijskim tijelima, a to je Hrvatska narodna banka) prebaciti fokus s planiranja i pripreme sanacija na njihovu operacionalizaciju i testiranje. Cilj je da se u kratkom roku osigura provedba sanacijskog plana i strategija, što bi cjelokupni mehanizam trebalo učiniti još otpornijim i spremnijim na krizu.

Sanacijski mehanizam i dalje je u izgradnji i oko njega se lome koplja. Fondu je predložen tzv. ‘backstop’, dodatni fond za krizne situacije koji bi funkcionirao pod Europskim stabilizacijskim mehanizmom (ESM) i kojim se se raspoloživa sredstva mogla udvostručiti. No, Italija je u prosincu jedina stavila veto na ratifikaciju ESM-a iako je javna tajna da su upravo talijanske banke najveći izvor nervoze za supervizore banaka.

Kada Europska središnja banka ocijeni da neka banka ‘propada ili je vjerojatno da će propasti’, kao što je bilo sa Sberbankom u Europi nakon početka ruske agresije na Ukrajinu i navale na šaltere, to je formalno-pravna konstatacija kojom se utvrđuje da vlasnik ne može pronaći tržišno rješenje za banku.

Usto je i preduvjet da upravljanje od Uprave i Nadzornog odbora može preuzeti sanacijsko tijelo. Tada počinje moratorij u kojem se važe je li za financijsku stabilnost bolja sanacija ili slijede likvidacija i stečaj uz aktiviranje sustava osigurane štednje.

Pritom su povrh kapitalnih zahtjeva presudni minimalni zahtjevi za vlastiti kapital i prihvatljive obveze (tzv. MREL) koje postavljaju sanacijska tijela kako bi se osiguralo da banka u svakom trenutku održava dovoljno instrumenata za olakšavanje provedbe željene strategije sanacije. Drugim riječima, cilj je da teret spašavanja podnesu vlasnici i vjerovnici umjesto (kao ranije) porezni obveznici.

Sberbank testira mehanizam
Slučaj Sberbanka, čije su podružnice likvidirane u svim europskim zemljama osim Hrvatske i Slovenije, jedan je od prvih stvarnih (i uspješnih) testova funkcioniranja Europskog sanacijskog mehanizma.

Ujedno je bolni podsjetnik da za propast (zdrave!) banke nisu potrebne malverzacije i loše odluke vlasnika već je dovoljna panika štediša i navala na šaltere zbog reputacijskog rizika. Nakon privremenog zatvaranja, banka je u nekoliko dana prodana državnom HPB-u čiji je danas integralni dio.

U domaćem Sberbanku depozite je imalo gotovo 70 tisuća štediša čija ukupna osigurana štednja iznosila 3,8 milijardi kuna što znači da bi u slučaju likvidacije Fond za osiguranje depozita tada ostao bez gotovo dvije trećine sredstava, dok bi neosiguranih 4,4 milijarde kuna deponenti potraživali kroz stečajni postupak.