Ruski rat u Ukrajini humanitarna je katastrofa koja krši Povelju Ujedinjenih naroda i međunarodno humanitarno pravo, a pogoršala je socioekonomske i ekološke krize diljem svijeta. To je ujedno i najnoviji odraz globalnog sustava koji ne poboljšava ljudsko stanje. Naši nesavršeni odgovori na klimatske promjene, gubitak biološke raznolikosti, pandemiju bolesti Covid-19, rastuće troškove energije i hrane te rat otkrivaju međunarodne sustave koje je prijeko potrebno preoblikovati.

Vlade moraju ispuniti obećanja da će uskladiti javnu potporu ulaganjima i uvođenju u čistu energiju te postupno ukinuti subvencije za fosilna goriva. Ali rat u Ukrajini povećava pritisak na fiskalna tijela da održe, pa čak i povećaju potporu fosilnim gorivima i intenzivnoj, protekcionističkoj poljoprivredi. Donositelji politika stoga moraju prepoznati da je trenutačna kriza prilika za ulaganje u brži prijelaz na čistu energiju i otpornu poljoprivredu, što će u tom procesu otvoriti zelena radna mjesta.

Financiranje borbe protiv klimatskih promjena trebalo bi se usredotočiti na one koji su najviše pogođeni klimatskim promjenama i najmanje sposobni za rješavanje problema. Rast cijena hrane i energije već je stvarao teškoće siromašnijim zemljama prije rata. Sada su još više cijene zaprijetile krizom sigurnosti hrane s kojom bi se Svjetski program za hranu mogao teško nositi, s obzirom na to da je povijesno nabavljao više od polovice pšenice iz Ukrajine.

Mir je neophodan kako bi se osiguralo da sva društva i priroda napreduju. Ali mir i dugoročni prosperitet oslanjaju se na našu sposobnost stvaranja pravednog globalnog gospodarstva s nultom neto stopom emisija i pozitivnim stavom prema prirodi. Ovog tjedna i u predstojećim mjesecima, vlade i multilateralne organizacije poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda imat će priliku postaviti temelje za postizanje te vizije.

Alati za ublažavanje rizika

MMF-ova predložena Zaklada za otpornost i održivost može pomoći da se osigura da će nedavno dodijeljenih 650 milijardi dolara u posebnim pravima vučenja (pričuvna imovina Fonda) usmjeriti isplativije i fleksibilnije financiranje u najugroženije zemlje. Istodobno, povećano financiranje razvoja može pomoći u povećanju zelene industrijalizacije i zapošljavanja, istodobno podupirući one zemlje koje naprave pomak od industrija s visokim emisijama ugljika.

Svjetska banka mora iskoristiti svoju financijsku polugu za financiranje bržeg i pravednijeg prelaska na čistu energiju. Trebala bi podupirati zemlje pogođene pandemijom, fizičkim učincima klimatskih promjena i gospodarskim šokovima rata većim obvezivanjem na financiranje prilagodbe, olakšavanjem koncesijskog kreditiranja i uvođenjem alata za ublažavanje rizika kako bi se pomoglo u privlačenju više privatnih financija.

Osim podržavanja pravedne tranzicije, transformacija globalnog ekonomskog i financijskog sustava znači promjenu “pravila igre”. Prirodni resursi i usluge prirode moraju se pravilno vrednovati, a vanjski učinci pravilno objaviti, treba im odrediti pravu cijenu i ugraditi ih u financijska tržišta.

Kako bi uvjerile kompanije i ulagače da prebace kapital prema niskougljičnom, socijalno uključivom i djelovanju s pozitivnim stavom prema prirodi, vlade moraju integrirati prirodne i socijalne sustave u svoje donošenje odluka. To je jedini način usklađivanja fiskalnih i drugih gospodarskih politika s međunarodnim klimatskim i razvojnim ciljevima, kao i ciljevima po pitanju prirode. Taj bi postupak trebao uključivati objavljivanje informacija o dionicama prirodnog kapitala i povezanim rizicima, obvezama i zahtjevima za ulaganja u godišnjim proračunskim izvješćima. Nadalje, korporativno izvješćivanje o rizicima povezanima s klimom i prirodom (na temelju preporuka Radne skupine za financijske objave povezane s klimom i, na kraju, Radne skupine za financijske objave povezane s prirodom) potrebno je standardizirati i učiniti obveznim za kompanije i financijske institucije.

Povećavaju zaduživanje

Trebalo bi povećati ulaganja u postizanje nulte neto stope, u mjere s pozitivnim stavom prema prirodi i ukinuti subvencije štetne za okoliš. Zaustavljanje i smanjenje gubitaka u prirodi koštat će 700 milijardi dolara godišnje, ali to je samo dio troška subvencija za fosilna goriva u iznosu od 5,9 bilijuna dolara. Ista vrsta odvažne gospodarske intervencije koja je upotrijebljena za upravljanje pandemijom mora se primijeniti protiv klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti. Budući da mnoge zemlje povećavaju svoje zaduživanje kako bi se oporavile od pandemije, sada je vrijeme za proširenje globalne mreže financijske sigurnosti, njegovanje tržišta zelenog državnog duga i promicanje novih financijskih instrumenata kao što su obveznice s učinkom na prirodu.

Smanjenjem troškova kapitala za one koji ulažu u otpornost možemo potaknuti i šire gospodarske reforme kako bismo ubrzali napredak prema zelenijem i uključivijem blagostanju. Budući da je više od 44 bilijuna dolara ekonomske vrijednosti na kocki zbog gubitka prirode i uslijed prelaska na nultu neto stopu emisija koja zahtijeva ulaganje u prirodna rješenja, pokretanje reforme za pravedniji, zeleniji svijet mora biti glavni prioritet.

Dok se bave trenutačnim prehrambenim i energetskim krizama, ministri financija i guverneri središnjih banaka na proljetnim sastancima MMF-a i Svjetske banke također moraju utrti put dugoročnijim reformama. Na taj će način svjetski čelnici koji se ovog lipnja okupljaju za Stockholm+50 i za konferenciju o biološkoj raznolikosti COP15 u Kunmingu kasnije ove godine imati čvrste temelje na kojima će početi graditi pravedno globalno gospodarstvo s nultom neto stopom emisija i pozitivnim stavom prema prirodi koje nam je potrebno.

© Project Syndicate, 2022.