Ako se pita američku Komisiju za vrijednosne papire (SEC), sve kripto valute su – vrijednosnice. Ili gotovo sve: bitcoin i ethereum su rijetke iznimke u koje se američki regulatori, mahom zbog njihove popularnosti, (barem zasad) ne usude dirati. Ali iz perspektive kripto apostola, stvari se bitno razlikuju od rigidnih stavova regulatora.

Odgovor je, doduše, nerijetko mutan i maglovit, a definicija koju nudi raznolika kripto zajednica prilično fluidna, ovisno o stupnju indoktrinacije ili trenutnim okolnostima, pa onda kripto valute mogu biti i robe i valute i predmet obožavanja strastvenih kolekcionara ili nešto sasvim deseto.

Sve u isti koš
I zato bi možda bilo uputno stvari pojednostaviti – kripto valute su sve i svašta, samo ne ono što tvrdi Gary Gensler, aktualni čelnik Komisije za vrijednosne papire.

Zakon je, naravno, na strani potonjega. U nedostatku zasebne regulative koja bi regulirala izdavanje i trgovinu kripto valuta, Komisija nije tolerirala slobodn(ij)e interpretacije, trpajući sve u isti koš, i što je još važnije, pod vlastitu nadležnost. U međuvremenu je, nizom skandala i bankrota, zamjetno okopnila i politička podrška kripto valutama, iznjedrivši pravu poplavu sudskih tužbi i kazni.

Barem je tako bilo jer je krajem prošloga tjedna napokon okončana dugotrajna sudska bitka čiji je epilog najednom drastično poboljšao pozicije fanova kripto valuta. Riječ je o tužbi podignutoj još 2020. godine kojom je Komisija tvrdila kako je kompanija Ripple Labs prekršila zakon o vrijednosnim papirima, lansiravši 2013. godine kriptovalutu XRP mimo propisane procedure (registracije).

Ripple Labs je time prikupio značajna sredstva za razvoj vlastitih projekata u RippleNet mreži, namjeravajući stvoriti zaseban sustav plaćanja koji je trebao konkurirati konvencionalnim financijskim institucijama. Ako je XRP, kao što tvrdi Komisija, vrijednosni papir kao i svaki drugi, a Ripple kompanija (kao i svaka druga) koja je privukla zainteresirane investitore (i njihov kapital) pričom o potencijalno zanimljivom (i profitabilnom!) ulaganju, onda RippleNet i XRP nisu ništa drugo doli kula od karata podignuta s onu stranu zakona.

Kao ključna argumentacija te teze služi “Howey test”, presuda Vrhovnog suda iz davne 1946. godine kojom se vrijednosni papiri, bez obzira na formu i namjenu, definiraju kao “svako ulaganje kapitala u zajednički poduhvat s ciljem ostvarivanja profita isključivo zahvaljujući djelovanju trećih osoba”.

Time se, nekoć davno, zapravo željelo stati na kraj manipulativnoj praksi i brojnim prevarama kojima je obilovalo domaće tržište kapitala početkom 20. stoljeća, lišivši vrijedne ušteđevine horde naivnih ulagača (željnih brze zarade).

Zbog svega navedenog, ulog je u toj priči iznimno velik: na kocki nije samo sudbina XRP novčića, nego i sam koncept kripto valuta koje mahom funkcioniraju po više-manje sličnom principu. A dugo iščekivani sudski epilog cijele priče isprovocirao je urnebesne reakcije koje jasno ilustriraju optimizam kripto zajednice, makar se čini malo vjerojatnim da će u ovakvom obliku doista i opstati. Jer sama presuda je vrlo neobična, ili još bolje – nesuvisla.

Za početak, u presudi se navodi kako XRP i jest i nije vrijednosni papir što je teško održiva teza koja američko pravosuđe (i regulatore) gura u vrlo nezavidan položaj.

Takav presedan može za sobom povući pravu poplavu sudskih sporova oko niza najrazličitijih financijskih instrumenata čiji je formalni pravni status možda tek – u oku promatrača. Konkretnije, presudom se navodi kako je XRP u trenutku prodaje institucionalnim investitorima (venture capital i hedge fondovima) bio vrijednosni papir (u skladu s Howey testom), ali je to prestao biti u trenutku kada se pojavio na online trgovinskim platformama, dostupan i malim ulagačima.

Obrazloženje zvuči jednako besmisleno i naslonjeno je na činjenicu da Ripple širokim narodnim masama nije aktivno nudio XRP token (kao što je to činio u slučaju institucionalnih investitora), već ga je samo učinio dostupnim zainteresiranim kupcima i prodavateljima.

Zaštitni mehanizam
Na tom tragu, upravo fascinantnom logikom, svaka dionica prestaje biti vrijednosni papir nakon završetka procesa inicijalne javne ponude dionica, ili još gore, svi oni koji kupuju i prodaju različite financijske instrumente na sekundarnom tržištu (burzama ili kojekakvim trgovinskim platformama) zapravo ne trguju vrijednosnim papirima.

Iz toga onda proizlazi još veći problem, jer je proces registracije vrijednosnih papira dosad u značajnoj mjeri funkcionirao kao zaštitni mehanizam za investitore koji, u slučaju značajnijih odmaka od prospekta objavljenog prilikom registracije, mogu tužiti izdavatelje (i zahtijevati pravednu kompenzaciju).

Ovom se presudom sada otvara nezamisliva Pandorina kutija kaosa, zbog čega je za očekivati žalbu Komisije, ali i intervencije viših pravosudnih instanci. To, doduše, nije pomutilo veselje poklonika kripto valuta, zbog čega se XRP u samo jednom danu doslovno udvostručio (u odnosu na dolar), obilato koristeći nabujali optimizam koji nije zaobišao niti brojne druge kripto valute.

Optimizam se nekako u najmanjoj mjeri odrazio na etablirana imena, bitcoin i ethereum, koja neočekivanim zapletom dobivaju ozbiljniju konkurenciju, zasad izvan domašaja regulatora.