Hrvatsku smo pozicionirali u uski krug zemalja u A kategoriji kreditnog rejtinga” objavio je naciji premijer Andrej Plenković pucajući od ponosa nakon što su agencije S&P Global Ratings i Fitch u rujnu kreditni rejting RH podigle iz “BBB+ ” u “A –” razred, prva s pozitivnim, a druga sa stabilnim izgledima. Neće dakle biti gore, a moglo bi biti i bolje. Za premijera Plenkovića u trećem mandatu to je izuzetno važno, njegovoj politici za sada daje dobre izglede, dok glasan odjek objave oporbi smanjuje manevarski prostor za učinkovitu kritiku vlasti.

No, zagrebemo li ispod površine vijesti o rastu kreditnog rejtinga kao posljedici uspjeha u gospodarstvu ispostavlja se kako nije realno očekivati da će zaduživanje kompanija samo zahvaljujući rejtingu biti značajno povoljnije niti je njegov posljednji rast dovoljan za povećanje stranih investicija, niti možemo reći da je domaća ekonomija sada osobito otpornija na vanjske šokove nego je bila na proljeće. Zaključak je to koji proizlazi iz analize stručnjaka o tome što nam “A-” zaista znači i kakvu nam dobrobit donosi osim što svijetu poručuje da je hrvatska ekonomija stabilna i sigurna.

Geopolitika ili ekonomija?

Za početak u svijetu rejting agencija štošta više nije kao što je bilo prije pa ni slika svijeta koju svojim ocjenama kreiraju nema isti značaj kao prije nekoliko desetljeća. Željko Lovrinčević, predstojnik Odjela za makroekonomiju i međunarodnu ekonomiju Ekonomskog instituta Zagreb tumači kako su rejting agencije izgubile na ‘ekonomskom rejtingu’.

“Rejting agencije danas se primarno bave geopolitikom, a sekundarno ekonomijom. Posao im je reflektirati američku politiku na cijeli svijet pa je danas njihov ekonomski značaj manji nego što je bio ranije.” kaže Lovrinčević te tumači kako je unutar eurozone unatoč razlikama u kreditnom rejtingu razlika u kamatnoj stopi zaduživanja mala.

Prema podacima na dan 27. rujna unutar eurozone, najbolji kreditni rejting ima Njemačka ekonomija čija desetogodišnja obveznica nosi 2,12 posto prinosa, dok najlošiji kreditni rejting ima Grčka, a desetogodišnja obveznica joj nosi 3,07 posto prinosa godišnje. Lovrinčević tumači kako je raspon unutar iste valute toliko sažet da je razlika u prinosu na obveznice između prema rejtingu najkvalitetnije i najmanje kvalitetne ekonomije 0,9 postotnih bodova.

“To na tržištima u smislu zaduživanja neće dovesti do diferencijacije radi ogromne količine novca tiskane posljednjih desetljeća. Pred nama je razdoblje daljnjeg pojačanog tiskanja novca zbog troškova ukrajinskog rata i energetske, zelene tranzicije što će inflaciju još dugo držati iznad ciljanih dva posto godišnje.” kaže Lovrinčević koji je mišljenja da će uz inflaciju višu od prosjeka eurozone kakvu predviđa, konkurentnost hrvatske ekonomije biti slabija, a time i šanse da se neka proizvodnja preseli k nama u narednim godinama male, posebno radi nepovoljnog omjera produktivnosti i plaća.

Remenar: Unatoč rastu rejtinga, hrvatska ekonomija ostaje snažno oslonjena na turizam, a takva ovisnost predstavlja rizik.

Iz Hrvatske narodne banke (HNB), pod vodstvom guvernera Borisa Vujčića, također u trećem mandatu pojašnjavaju kako se rejting agencijama u javnosti, možda i prečesto pridaje prevelik značaj i ponekad se pogrešno pretpostavlja da njihove objave određuju kamatne stope, primjerice kako će recentno podizanje rejtinga spustiti cijenu zaduživanja u Hrvatskoj.

“Povećanje rejtinga, u praksi utječe na trošak zaduživanja isključivo u specifičnim situacijama, poput prelaska zemlje iz “junk” kategorije u investicijski rang.” kažu u HNB-u.

Hrvatska je ekonomija iz neinvesticijskog u investicijski razred prema ocjeni rejting agencija prešla još prije pet godina. To je bilo važno za institucionalne ulagače kojima politika ulaganja ili regulativa mogu otežati ili onemogućiti ulaganje u vrijednosne papire država s rejtingom ispod investicijske razine.

Iz HNB-a, poručuju da posljednja odluka rejting agencija ne bi trebala imati dodatni utjecaj na snižavanje kamatnih stopa banaka budući da je premija rizika koja se odražava i na njihove kamatne stope već od ranije smanjena zbog poboljšanja gospodarskih fundamenata. A ti fundamenti na kojima se temelji smanjeni rizik i bolji izgledi za hrvatsko gospodarstvo su povoljni srednjoročni izgledi za gospodarski rast potaknuti dobrim rezultatima u turizmu, apsorpcijom sredstava iz europskih fondova i učincima članstva u europodručju.

Jeftinije zaduživanje

Vedrana Pribičević, ekonomska analitičarka i predavačica ekonomije na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta ističe kako kreditni rejting ne mjeri otpornost ekonomije na vanjske šokove, već samo procjenjuje sposobnost zemlje da uredno servisira svoje dugove u postojećim uvjetima.

“Politički je oportuno gledati na viši rejting kao na znak sveukupne ekonomske otpornosti, ali to nije uvijek slučaj. Kreditni rejting može ostati visok čak i ako su ekonomske strukture podložne vanjskim šokovima – poput promjena u cijenama energenata, klimatskim katastrofama ili geopolitičkim promjenama. Ako te promjene nastupe, viši kreditni rejting neće nas zaštititi od njihove potencijalne destabilizacije ekonomije, a cijena zaduživanja može brzo porasti ako se investitori odjednom povuku zbog percipiranih rizika.” tumači Pribičević.

Otpornost ekonomije, smatra ona, više ovisi o diverzifikaciji gospodarstva, kvaliteti institucija, održivim javnim financijama i sposobnosti brze prilagodbe promjenama, a kreditni rejting sve to samo djelomično reflektira često u u proširenom vremenskom okviru koji ne obuhvaća brze i nepredviđene događaje.

“Unatoč rastu rejtinga, hrvatska ekonomija ostaje snažno oslonjena na turizam. Takva ovisnost predstavlja rizik jer svaki negativan utjecaj na turizam, poput pada potrošačkog sentimenta u kontinentalnoj Europi koje je jedno od glavnih emitivnih tržišta za hrvatski turizam, može značajno utjecati na izvoz usluga. Ovo je naročito bitno jer se rejting ne može brzo prilagoditi takvim promjenama, a ne govori dovoljno o strukturnim slabostima kao što su pad broja stanovnika i usporen rast produktivnosti, koji ograničavaju dugoročni rast BDP-a.” tumači Pribičević.

Lovrinčević kaže kako očekuje da Hrvatska nastaviti biti ovisna o renti koja će u godinama pred nama po njegovu mišljenju biti navrijedniji resurs te će se većina borbe u Hrvatskoj voditi oko nekretnina između domaćih i stranih pretendenata na njihovu kupnju. Razvijat će se djelatnosti poput odvodnje, kanalizacije, zračnih luka, skladišta i logistike dok se u proizvodnji i poljoprivredi neće događati ništa važno. Dominik Šime Samac, analitičar Interkapitala tumači kao se ne može tvrditi da će zaduživanje svima biti jeftinije zahvaljujući rastu kreditnog rejtinga.

“Cijena zaduživanja ne ovisi samo o rejtingu države već o visini kamate Europske centralne banke koja je trenutačno na 3.5 posto. Država se s boljim kreditnim rejtingom i zadužuje jeftinije, ali postoje i brojni drugi čimbenici koji utječu na cijenu duga.” kaže Samac te tumači da će zaduživanje pojeftiniti nastavi li Europska centralna banka snižavati kamatne stope na zaduživanja kompanija bilo da uzimaju kredite ili izdaju obveznice.

Dodaje i da cijena zaduživanja na domaćem tržištu ovisi i o likvidnosti domaćih banaka. Za kompanije je rast rejtinga značajan utoliko što se njihovo poslovanje odvija u stabilnoj ekonomiji s potencijalom rasta, no ne treba, smatra, očekivati i rast stranih investicija. “Sloveniji je kreditni rejting narastao sa BBB+ na A- još 2016., ali rast stranih investicija nije bio u korelaciji s tim” kaže Samac.

Što kažu u kompanijama?

Što očekuju od rasta kreditnog rejtinga pitali smo i nekoliko hrvatskih tvrtki. Njihovi su odgovori uglavnom općeniti. Iz Hrvatskog telekoma su istaknuli kako podizanje kreditnog rejtinga svakako donosi određene prednosti za svakodnevno poslovanje budući da signalizira stabilniju i sigurniju ekonomsku klimu što bi vjeruju, trebalo rezultirati smanjenjem troškova zaduživanja. “Ostajemo oprezni po pitanju potencijalnih rizika na tržištu, osobito onih vezanih uz globalne ekonomske uvjete poput inflacije, kamatnih stopa te geopolitičkih neizvjesnosti koje bi u budućnosti mogle negativno utjecati na gospodarski razvoj” kažu u HT-u.

Sličnog su stava u Ini, pa kažu kako načelno sa svakim povećanjem kreditnog rejtinga države očekuju povoljnije uvjete poslovanja. “Rast kreditnog rejtinga Hrvatske posljednjih godina olakšao je Inino zaduživanje kod stranih banaka, a na domaćem tržištu Ina se smatra blue chip kompanijom što nam je između ostalog omogućilo najveću investiciju u Ininoj povijesti ulaganje u modernizaciju Rafinerije nafte Rijeka vrijedno više od 630 milijuna eura – kažu u kompaniji.

Predsjednik uprave Adris Grupe Marko Remenar drži kako je rast kreditnog rejtinga jako dobra vijest za hrvatsko gospodarstvo kao signal stranim investitorima o pozitivnoj dinamici u Hrvatskoj. “Na ljestvici će nas dodatno pomaknuti članstvo u OECD-u, te potencijalno status ’emerging marketa’ za domaće tržište kapitala. Ti će pomaci, uz rast rejtinga, bitno podignuti vidljivost i atraktivnost RH za strani kapital i investicije.” kaže Remenar, no naglašava da se rast rejtinga uglavnom temelji na ekonomskoj i gospodarskoj dinamici koja je iza nas.

Remenar podsjeća da su ove godine održani izbori vjerojatno bili najskuplji u našoj povijesti. Došlo je, tumači predsjednik Uprave Adrisa, do strukturnog pomaka u društvu na način da je napravljen sistemski značajan transfer iz tržišnog, efikasnog segmenta, prema netržišnom i manje efikasnom i manje produktivnom segmentu gospodarstva, dugoročno smanjujući konkurentnost privatnog sektora.

Lovrinčević: Posao rejting agencija je reflektirati američku politiku na cijeli svijet pa je danas njihov ekonomski značaj manji nego što je bio ranije.

“Iz ove ćemo se društvene dislokacije ‘izvlačiti’ godinama. Svi oni koji danas ne mogu dići cijene jer su na granici tržišne konkurentnosti, a imaju značajan daljnji pritisak na trošak rada, trošak sirovina i trošak kapitala, osjećaju to svakodnevno. Država je pak rasterećena takve brige. Dodatno, najveći nedostatak rasta rejtinga je dodatno osnaživanje već znatno iskrivljene percepcije onih koji odlučuju o realnim uvjetima u kojima živimo i radimo.”

naglašava Remenar. Jednom od temeljnih grešaka smatra da uporno i postojano ne razmišljamo o tome gdje bismo mogli biti nego se mjerimo u odnosu na to gdje smo bili. “Kada bismo više razmišljali o realizaciji naših potencijala i o tome gdje bismo mogli biti, onda bi bila puno jasnija nasušna potreba za suštinskim reformama u obrazovnom, mirovinskom, zdravstvenom i pravosudnom sustavu ove zemlje. Međutim, osim što nema volje, niti razumijevanja oko toga što reforma u svojoj suštini jest (jer: “gledajte, ljudi, kako nam je dobro”!) pitanje je ima li i kompetencija?” odrješit je Remenar o stanju u zemlji te smatra da će se održavanje trenutačno stečenog rejtinga ili njegov potrebni daljnji rast događati u uvjetima kada će se sredstva EU smanjivati, doznake iz inozemstva vjerojatno padati.

 “Tada će i gospodarska slika naših glavnih partnera biti u najmanju ruku stagnantna, a to znači da ćemo morati precizno, stručno i realno definirati gdje smo, ukrotiti aroganciju i prepotenciji i zasukati rukave” zaključuje Remenar koji smatra da je lakoća preuzimanja odgovornih funkcija u Hrvatskoj nevjerojatna, a da nam “rejting” ili “članstvo” ne bi trebali biti ciljevi, već je cilj dostizanje standarda najrazvijenijih zemalja i kvalitetniji život za građane što će smatra biti sve teže jer je polazna osnovica viša, te ističe kako bi bilo dobro da donosioci odluka to razumiju.

Posredni utjecaj na građane

Razmatrajući realne potencijalne koristi od rasta kreditnog rejtinga Vedrana Pribičević navodi da bi smanjenje troškova zaduživanja na državnoj razini moglo omogućiti vladi da alocira više sredstava za razvojnu infrastrukturu i socijalne programe što posredno poboljšava kvalitetu života građana.

Viši kreditni rejting zajedno sa ulaskom Hrvatske u OECD mogu međusobno pozitivno utjecati na povećanje direktnih stranih ulaganja, smatra ona budući da članstvo u OECD-u predstavlja važan korak prema daljnjoj međunarodnoj ekonomskoj integraciji, jer podrazumijeva usvajanje visokih standarda u upravljanju, transparentnosti, te usklađivanje s najboljim regulatornim praksama što dodatno smanjuje percepciju rizika i stvara povoljnije investicijsko okruženje, što je privlačno za strane ulagače. Pribičević podsjeća da članstvo u OECD-u prema kojem Hrvatska ide potvrđuje opredijeljenost Hrvatske za reforme, institucionalnu stabilnost i usvajanje standarda koji osiguravaju pravnu i ekonomsku sigurnost za investitore.