Mjesec i pol od promjene pravila igre u posljednjem koraku mirovinske reforme, mirovinski fondovi ne mire se s odlukom države da im uskrati na nadzor nad ulaganjem, a unatoč kuloarskim šuškanjima, na relaciji Vlade i fondova zasad po tom pitanju nema komunikacije.

Ne promijeni li se rješenje zakonodavca da mirovinci u nadzornom odboru ne mogu imati svog predstavnika već će nezavisnog stručnjaka imenovati Vlada na prijedlog nadležnog ministra (trenutno Marka Pavića) u narednih par mjeseci slijede masovne smjene, a u fondovima ne isključuju ni mogućnost prodaje udjela u tvrtkama. 

Korporativna (ne)kontrola
Formulacija da umjesto zaposlenika mirovinskog fonda, novi nadzornik mora biti neovisan, odgovarajućih kvalifikacija i iskustva te da nema poslovnih veza s većinskim dioničarem ili mirovinskim društvom znači, tumači industrija, da u praksi to ne može biti nitko iz domaćih poslovnih krugova. Uvjete bi eventualno zadovoljavao uski kadar iz akademske zajednice, uz pitanje koliko takvih potencijalnih imena ima.

"Mislimo da smo do sada svojim primjerima pokazali da znamo kontrolirati pitanje sukoba interesa te da je naš doprinos tamo gdje imamo predložene članove nadzornog odbora u korporativnom upravljanju bio pozitivan", kaže predsjednik Uprave Raiffeisen OMF-a Damir Grbavac. "Ako ne možemo utjecati na korporativno upravljanje u tvrtkama u kojima imamo, recimo 15 posto udjela, pa se ono vrati na razine na kojima je nekada bilo, nama bi prirodni korak bilo skratiti pozicije", dodaje prvi čovjek PBZ CO-a Dubravko Štimac.

U fondovima se nadaju nastavku razgovora s Vladom smatrajući da je prirodno i očekivano da uime članova mogu utjecati na poslovanje kompanija u koje su uložili desetke milijuna kuna novca budućih mirovina. Na pitanje jesu li spremni ići i korak dalje i tražiti ocjenu ustavnosti budući da je vlasništvo ustavna kategorija, diplomatski odgovaraju – bez komentara.

Niski prinosi
Imovina pod upravljanjem četiriju obveznih mirovinskih fondova dosegnula je gotovo 100 milijardi kuna, od čega je oko 30 milijardi zarada pripisana na račune 1,94 milijuna članova. Lanjski prinosi fondova, povijesno gledano, bliže su donjoj granici, što je direktna posljedica minusa na tržištima kapitala i obveznica.  Pritom ni domaće nije iznimka; visoka likvidnost i pospremanje državnih financija smanjilo je trošak financiranja države i snizilo prinose na obveznice.

Fondovi kategorije A godinu su zaključili u plusu 0,84 posto, kategorije B 1,02 posto, a najviši povrat od 2,94 posto imala je kategorija C. "Mi smo dugoročni ulagači i naša strategija su dugoročna ulaganja. Siguran sam da će i u sljedećim godinama prinosi fluktuirati, na to se trebamo naviknuti", kaže Kristijan Buk iz AZ-a. Govoreći o potencijalima ulaganja u Hrvatskoj čelnik Erste Plavog Petar Vlaić rekao je da liberalizacija otvorila prostor da se 30-ak milijardi uloži u infrastrukturne projekte te da prostora za ulaganja ima nastavi li država privatizaciju. 

Među imenima spominje HEP, zračne luke, autoceste, obnovljive izvore energije te Hrvatsku poštu za koju kaže da je profitabilna kompanija za koju bi "bilo dobro da se barem dijelom privatizira".