S izglednim usporavanjem tiskarskog stroja Europske središnje banke (ECB), pandemijskog programa otkupa obveznica teškog 1,85 bilijuna eura, u pravi plan ponovno se vraćaju pitanja koja je golemi val gotovo besplatnog novca prigušio.

Hoće li krhka obveznička tržišta ‘problematičnog juga’ eurozone – Italije, Španjolske, Portugala i Grčke – izdržati kad presuši tiskara?

Troškovi lete u nebo
Krizni program, poznatiji kao PEPP, osmišljen je da ECB-u omogući više manevarskog prostora pri kupnji obveznica članica nadopunjujući postojeći (manje fleksibilan) APP program koji traje od 2015., podsjeća Financial Times.

Inicijalno je zamišljeno da PEPP traje do ožujka 2022., a (ne dođe li do produljenja njegovog mandata) ulagači procjenjuju da bi ECB morao najmanje udvostručiti obujam otkupa APP-a, ne želi li riskirati da troškovi zaduživanja periferije eurozone odlete u nebo.

Potezi ECB-a (i suspenzija fiskalnih pravila o manjku i dugu) otvorila su siromašnijim država s ozbiljnim neravnotežama vrata da se zadužuju i troše bez da ih tržište kazni skupljom cijenom duga. S približavanjem isteka pandemijskog programa i dizanja kamatnih stopa jačaju strahovi: prinosi na talijanske obveznice porasli su 13 baznih bodova krajem listopada, najveći dnevni skok od travnja prošle godine.

Tu svakako treba spomenuti i Hrvatsku: premda nismo članica eurozone, skok prinosa na državne obveznice periferije mogao bi imati negativnog utjecaja i na cijenu domaćeg duga, no s druge strane, pozitivnu sliku u ovom trenu gura izgledno uvođenje eura u 2023.

Dok investitori i običnih građana širom Europe prate vijesti o inflaciji, čelnica ECB-a Christine Lagarde poručila je da će program otkupa ostati “važan” i nakon ožujka. Dio opreznijih i štednji sklonijih dužnosnika u Frankfurtu počeo je pritiskati da se smanji velikodušnost programa.

Poplava jeftinog novca
Austrijski predstavnik Robert Holzmann, primjerice, predložio je okončanje otkupa idućeg rujna, dok je šef nizozemske središnje banke Klaas Knot rekao da okončanje PEPP-a ne podrazumijeva nužno širenje APP-a.

Duboko ukorijenjene razlike između sjevera i juga ponovno se tako vraćaju u prvi plan s naznakama kraja poplave jeftinog novca. Zatvaranje slavine znači da će se ulagači biti izbirljiviji i u cijene duga ugraditi individualne probleme članica, poput visine javnog duga.

Razlike u visini talijanskih prinosa u odnosu na njemačke, odnosno premija rizika koju ulagači traže da bi držali talijanski dug, porasla je 20 postotnih bodova prošlog mjeseca, na 120 baznih bodova. Ta razina i dalje je daleko ispod 300 baznih bodova koliko je iznosila prošlog ožujka, prije nego li je PEPP zaživio.

Prinosi na 10-godišnje španjolske obveznice tijekom ove godine porasli su 33 bazna boda što je najveći porast od 2010., dok je prinos na njemačku obveznicu trenutno na 72 bazna boda, 10 bodova više nego prošlog mjeseca. Prinos na hrvatske 10-godišnje obveznice trenutno je 0,456 posto, a ‘spread’ u odnosu na njemačku obveznicu je 80,5 baznih bodova.

Malo je vjerojatno da će se ponoviti eksplozija ‘spreadova’ iz ožujka. Prije svega sada postoji gotovo 800 milijardi eura vrijedan fond oporavka EU-a, gospodarstva članica su se vratila u uzlaznu putanju, popravljaju se kreditni rejtinzi, a i dalje niski prinosi olakšat će financiranje troškova oporavka od koronavirusa.