S eurom pred vratima, izvjesno početkom 2023., jedno od glavnih pitanja bit će tečaj po kojem će se mijenjenjati kune. Prostora za manevar nema puno jer pravila nalažu ciljanje oko središnjeg pariteta 7,5345.

Iz kruga izvoznika godinama su stizale kritike da je kuna prejaka argumentirajući da ih to čini nekonkuretnima u izvozu, a svojedobno je ideju deprecijacije podržala i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Hrvatska narodna banka (HNB) svojedobno je izračunala da bi rušenje kune od deset posto trenutačno povećalo dug građana, poduzeća i države kojima u ugovorima stoji valutna klauzula za 50 milijardi kuna, a sada stiže i detaljni pregled reperkusija.

Nadmašuje pozitivan efekt
“Negativan efekt deprecijacije kune na bilance domaćih sektora nadmašuje pozitivan vanjskotrgovinski efekt deprecijacije”, zaključak je autora istraživanja Ozane Nadoveze Jelić, savjetnice u Direkciji za modeliranje te Rafaela Ravnika, ekonomskog analitičara Macrodea.

U svom radu, nazvanom “Ovisni o euru: makroekonomski učinci tečajnih promjena u Hrvatskoj”, dvojac zaključuje da bi u srednjem roku neto izvoz relativno blago profitirao od deprecijacije, no da bi puno veću cijenu platili svi domaći sektori.

Promjena tečaja kune prema euru odrazila bi se kroz trgovinski kanal, odnosno razmjenu s inozemstvom, u kojoj bi najprije nastao kratkoročni pad, a kasnije rast neto izvoza.

Drugi efekt je na bilancu sektora poduzeća koja su, zahvaljujući svojoj otvorenoj tečajnoj poziciji – gdje otpata duga ovisi (i) o tečaju – suočena s povećanim teretom otplate kredita. Posljedično ona smanjuju investicije što se prelijeva na ostatak ekonomije uzrokujući u srednjem i dugom roku smanjenje akumulacije kapitala, a time i efekt na potencijalni BDP.

Raste teret otplate
Istodobno, i kućanstvima također rate teret otplate, ali i financijsko bogatstvo nominirano u eurima te dolazi do dodatnog smanjenja realnog raspoloživog dohotka zbog porasta cijena potrošačke košarice.

Ni država ne prolazi “lišo” zahvaljujući zaduživanju u stranoj valuti. Teret otplate raste joj jednako kao i građanima (u konačnici sve je to obveza poreznih obveznika), a veće opterećenje duga posljedično podiže premiju rizika zemlje.

U tom začaranom krugu idući bi korak bio rast svih kamatnih stopa u zemlji čiji je jedan od faktora rizičnost države, a ukalkuliran je u fiksnom dijelu cijena kredita.

Nadoveza Jelić i Ravnik identificirali su i modelirali dva kanala prijenosa depreciranog tečaja na cijene, odnosno na inflaciju. Prvim kanalom skok cijena dogodio bi se jer bi se
viši tečaj najprije prelio na cijene uvoznih odbara, a potom na one potrošačke. U drugom kanalu efekt bi osjetile i nekretnine jer se uobičajeno izražavaju u – eurima.