Ne, ne radi se ovdje o regulatornim raspravama. Hrvatska je zemlja u kojoj postoji niz političkih grupacija i pojedinaca kojima je jedini cilj sakupljati političke bodove na napadu na bilo kakvo poslovno poduzimanje, koje je veće nego li kakva kvartovska pekarnica.

Tako je i u slučaju nepostojeće afere plin za cent, koju su iz, intelektualne lijenosti ili zloće producirali upravo takvi akteri. Kada se tome dodaju i neki drugi interesi, sve poprima visok stupanj intenziteta, čiji se odjeci čuju do danas.

O čemu raspravljamo

Zbog toga valja ponovno slučaj rastaviti na jednostavne čimbenike. Osnovno za ovu temu je znati o čemu raspravljamo.

Raspravljamo o vrlo maloj količini plina. O količini od približno 0.7 milijardi prostornih metara hrvatske proizvodnje plina, od ukupno 2.7 milijardi prostornih metara plina koje Hrvatska potrebuje. I činjenici kako je hrvatsko skladište plina Okoli, kapaciteta 0.5 milijardi prostornih metara, u trenutku o kojem razgovaramo, puno.

Ovih 0.7 milijardi prostornih metara plina, koje proizvodi INA, je uredbom Vlade RH, uslijed pritisaka javnosti i politike, nakon eskalacije slučaja Škugor, HEP morao otkupljivati po zadanoj cijeni, koja je bila niža nego li je bila cijena plina na referentnim burzama, uslijed vanjskopolitičkih čimbenika.

Međutim, zbog dobre popunjenosti terminala za ukapljeni plin, sezonalnog odsustva industrijske proizvodnje, blage zime i odsustva ogrjevne sezone te dobre popunjenosti skladišta plina, došlo je do fizičkog viška plina u sustavu.

Dakle, ne radi se o nekom virtualnom trgovanju ili pak o terminskom trgovanju rokovima isporuke, nego o fizičkom višku koji se nalazi u sustavu. Zbog toga taj plin vrlo žurno mora napustiti plinski sustav, pri čemu plinski sustav svojim kapacitetom nije infinitan, nego ograničen kapacitetom.

I jedini je, no pitanje proširivanja kapaciteta sustava i skladišta plina neka je druga tema.

Vratimo se na slučaj neadekvatnog imena “Plin za cent”, jer se tijekom cijeloga razdoblja na koji se usredotočila kampanja političkog napada tek u jednome trenutku trgovalo za tako nisku cijenu. Referentni za ovaj slučaj su obveze i prava koje proizlaze iz Zakona o plinu i Pravilnika o uravnoteženju plinskog sustava, koji su dio europske pravne stečevine. Naime, situacija u kojoj se našlo tržište tim je pravnim propisima prilično regulirana, pravila igre su poznata, kako za kompanije, za operatora sustava i za regulatora. U takvim je situacijama potrebno uravnoteženje plina, koje provode Voditelji bilančnih skupina (VBS-ovi), koji se paralelno pojavljuju na tržištu i kao trgovci plinom. Oni su u obvezi preuzimati viškove plina.

Uravnoteženje sustava funkcionira na principu ponude i potražnje. Kada se dogodi sezonalni višak u sustavu, onda se plin prodaje po niskoj cijeni, radi toga što taj plin tada mora hitno napustiti sustav. Kada, pak, u sustavu manjak plina, sustav ga kupuje po višoj cijeni. Nije to neka posebnost plina. Prije tri godine to se dogodilo na globalnom tržištu nafte, kada je cijena nafte bila u minusu jer je pala potražnja, skladišta i tankeri su bili puni. Slična se stvar zbog dobre sezone obnovljivaca dogodila ne tako davno u Njemačkoj, a prije nekoliko mjeseci u Hrvatskoj. Sustav je plaćao preuzimanje struje.

VBS-ovi prema zakonu i pravilniku, ne mogu znati čiji plin preuzimaju. Prirodno je kako niti jedna kompanija kojoj je djelatnost trgovina plinom, neće, u takvoj situaciji, propustiti nabaviti plin po niskoj cijeni. Tako je diljem EU, tako je kod nas, priroda je trgovaca trgovati – i zaraditi. Međutim, temeljem javno dostupnih podataka o količini trgovanja plinom kod prvih nekoliko VBS-ova koji su navedeni na listama koje su spomenuti politički čimbenici dostavljali javnosti, možemo zaključiti kako je uravnoteženje sustava vrlo mali postotak u njihovom ukupnom trgovanju. Radi se o tvrtkama koje posluju na nekoliko tržišta diljem Europske unije tj Europske ekonomske asocijacije.

Primjerice, za provoditelje kampanja najspornije Prvo plinarsko društvo, gotovo tri četvrtine svojih prihoda ostvaruje izvan Hrvatske, stoji u njihovim objavljenim godišnjim rezultatima.

Politikantsko bombardiranje

Iako je javnost iz pozicije političke moći bombardirana povlaštenom informacijom o tome koliko je koja od kompanija, u postotku, prihvatila plina, dobivenom temeljem povlaštenih odnosa dijela birokrata s nekim političarima, dovodeći u neravnopravan položaj neke od dionika tržišta, kompanije kao VBS-ovi do danas nisu mogle saznati koliko im je viškova plina operator sustava (HROTE) alocirao. Ako su postotci točni, vjerojatno se radi o alokaciji proporcionalnoj veličini portfelja.

Na koncu, ponovno dolazimo do provoditelja kampanja napada na poslovne subjekte iz pozicije političke moći. Naime, upravo je ta heterogena neformalna koalicija raznorodnih političkih opcija, frakcija i pojedinaca bila najglasnija u provođenju pritiska za donošenjem dvije uredbe zbog kojih se sve ovo dogodilo. INA je, naime, bila u obvezi prodavati HEP-u plin po limitiranoj cijeni, što ako je zbog određenih tržišnih neravnoteža i bilo potrebno, evidentno je trajalo nepametno dugo.