Predstojeća promjena političke garniture u Rimu koja će vjerojatno skrenuti snažno udesno te ovisnost o ruskom plinu razlozi su zašto globalni investitori očekuju veliku talijansku dužničku krizu.

Kako piše Financial Times, ukupna vrijednost talijanskih državnih obveznica koje su investitori posudili za kratku prodaju – odnosno, očekuju zaradu na padu cijene tih vrijednosnica – prešla je 39 milijardi eura. Radi se o najvećem iznosu “shortanih” talijanskih obveznica od siječnja 2008., pokazuju podaci S&P Global Market Intelligencea.

Najizloženiji problemima
Porast interesa za klađenje protiv talijanskog duga događa se usporedno sa sve većim ekonomskim problemima s kojima se zemlja suočava, izazvanih energetskom krizom.

“Italija je najizloženija država u kontekstu onoga što se događa s cijenama plina, a mnogo je izazova i u političkoj sferi”, kaže za FT Mark Dowding, investicijski direktor u BlueBay Asset Managementu koji upravlja sa 106 milijardi dolara imovine.

Ta investicijska tvrtka odlučila se na kratku prodaju talijanskih obveznica kroz financijske izvedenice, konkretno terminske ugovore.

Međunarodni monetarni fond (MMF) upozorio je prošloga mjeseca da će potpuna obustava isporuke ruskoga plina dovela do pada talijanskog BDP-a od 5 posto. K tome, investitori percipiraju Italiju i kao najranjiviju državu na odluku Europske središnje banke (ECB) o podizanju kamatnih stopa i zaustavljanje programa otkupa obveznica.

Investitore brine što ankete smatraju da će iduću vladu formirati Giorgia Meloni, liderica desne koalicije/Reuters

Razdoblje relativne političke stabilnosti (za talijanske standarde) započeto u veljači 2021. imenovanjem vlade premijera Marija Draghija završena je u srpnju kada se koalicija raspala, a bivši šef ECB-a dao ostavku na mjesto predsjednika vlade.

Prijevremeni izbori zakazani su koncem rujna, a ankete za sada najveću prednost daju koaliciji desnih stranaka koje predvodi Giorgia Meloni. Euroskeptične stranke koje čine tu koaliciju najavile su da bi mogle revidirati talijanski Nacionalni plan oporavka i otpornosti vrijedan 200 milijardi eura, ali i druge reforme povezane s povlačenjem europskog novca, poput zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

Stoga je premijer na odlasku poručio da bi nova vlada trebala ipak očuvati financijske obveze koje je dala Italija. “Vjerodostojnost na unutarnjem planu ide ruku pod ruku s međunarodnom”, istaknuo je Draghi.

Prodajni pritisak
Rast nesigurnosti već je razlog prodajnog pritiska na talijanski dug. Prinos na 10-godišnju obveznicu dosegnuo je 3,7 posto čime je razlika u prinosu prema istovjetnoj njemačkoj obveznici povećana na 2,3 postotna boda. Za ilustraciju, početkom godine razlika je iznosila 1,37 posto.

Oklada protiv talijanskog duga prije je bilo vrlo lukrativno ulaganje za hedge fondove zbog višegodišnje političke nestabilnosti i strahovanja može li vlada otplatiti 2,3 bilijuna eura duga. Tako je tržište 2018. prenerazila najava dodatnog zaduživanja i slabljenja veza sa EU-om, što je isticala tadašnja koalicijska vlada.

Međutim, iznos posuđenih obveznica za kratku prodaju sada je nadmašio i iznos iz 2018. što sugerira da investitori vjeruju da se prinosi na talijanski dug mogu još više povećati. Međutim, dio financijaša oprezno gleda na ovu mogućnost ulaganja, s obzirom da bi nedavno najavljeni ECB-ov zaštitni mehanizam (TPI) trebao ograničiti rast prinosa na dug perifernih članica eurozone.

“Čini mi se da je ovo kao igra straha sa ECB-om”, komentirao je Decio Nascimento, investicijski direktor u fondu Norbury Partners, koji izbjegava takvo ulaganje.

Mark Dowding smatra kako TPI može tek manjim dijelom odvratiti ulagače od oklada protiv Italije. “ECB ne može kupiti Italiju”, zaključio je Dowding.