Dok je bitcoin nezadrživo nizao nove rekorde, a gomila na brzinu sklepanih kripto valuta i projekata izdašno honorirala interes svojih fanova, tek su rijetki mazohisti očajnički prkosili euforiji i prizivali logiku, dovodeći u pitanje održivost uzlaznog trenda.
Neumorno prozivajući kripto evangeliste, kritičari su upirali prstom u mane ekosustava koji je metastazirao virtualnim prostranstvima do neslućenih razmjera. I svjesno se izvrgavali ruglu i uvredama zagriženih poklonika kripto valuta.
Bez aktivne uloge regulatora
U jednom od upečatljivijih verbalnih duela, ekonomistica Frances Coppola je problematizirala različite aspekte čudovišnog mehanizma algoritamskih stablecoina, upozoravajući kako je “teško zaustaviti stampedo uspaničenih špekulanata”. “Ne debatiram sa siromašnima na Twitteru, i žao mi je, trenutno nemam ništa sitnog”, glasio je odgovor koji je u lipnju prošle godine potpisao Do Kwon, arhitekt TerraUSD stablecoina.
Niti godinu dana kasnije Do Kwon je iznenada otkrio i svoju skromniju stranu – kripto je upao u duboku krizu, a dotični stablecoin implodirao. Ima čovjek danas i pametnijeg posla od oživljavanja propalog kripto novčića, dok pokušava odgovoriti na konkretna pitanja korejskih istražitelja (i optužbe za pronevjeru desetina milijuna dolara).
Frances Coppola je itekako opravdala naziv svog profila na Twitteru (Frances Schadenfreude Cassandra), no gdje su za to vrijeme bile nadležne institucije? “Kako se uopće moglo dogoditi da kripto balon postane fenomen vrijedan gotovo tri bilijuna dolara?”, pita se i Paul Krugman.
Kako je moguće, dodali bismo, da sustav koji je iznjedrio cijelu plejadu tragikomičnih likova (Mike “Lunatic” Novogratz, Do “Have fun staying poor” Kwon, Michael “Laser Eyes” Saylor, Alex “Somebody is lying” Mashinsky ili Nayib “El Hodlador” Bukele) dosegne tržišnu vrijednost od gotovo tri bilijuna dolara?
I gdje su se skrivali regulatori, dok su Molly White, Nouriel Roubini, Ben McKenzie, Jim Chanos, Stephen Diehl i šačica onih najhrabrijih propitkivali dogme što su propagirali glasnici kripto kulta? Najkraći bi odgovor bio – oportuno čekali prikladan trenutak.
U začaranom kripto krugu nitko nije previše mario za probleme koji su ključali ispod površine dok god su rizične špekulacije nudile solidan povrat, iako visoki prinosi podrazumijevaju i veliki rizik – ta riječ je o jednom od ključnih aksioma financija. Bez regulatora koji bi rizik sveli u prihvatljive okvire, i bez središnje banke koja u kriznim situacijama djeluje kao posljednje (sigurno) utočište, priča se počela raspadati kao kakva kula od karata, s razornim posljedicama domino efekta.
A onda su se pojavili i – regulatori. Krugman u svojoj kolumni ističe nedavni istup Lael Brainard koja je napravila jasnu distinkciju između “odgovornih inovacija i regulatorne evazije”. Izdeklamiravši cijeli niz problematičnih aspekata sustava kriptovaluta, Brainard se fokusirala na sad već dobro poznate rizike koji su se u velikoj mjeri ukazali kao plod suzdržanosti i popustljivih stavova regulatora.
A led je probio Fabio Panetta, član upravnog odbora Europske središnje banke, koji se nešto prije nego će Brainard stupiti na novu dužnost, nimalo biranim riječima obrušio na zagovornike kripto valuta, govoreći o “zlatnoj groznici izvan državne kontrole” i piramidalnoj shemu u kojoj je intenzivan rast cijena hranio priljev svježeg kapitala.
I tako u krug, poput hrčka u kavezu ili Kutle na (fiktivnom) biciklu, sve dok na vrata nije zakucala ekonomska kriza. Buđenje regulatora možda najzornije demonstrira godišnji osvrt Banke za međunarodna poravnanja (BIS) na aktualna zbivanja, u kojem je zapažen prostor posvećen upravo kriptovalutama.
Već na samom početku autori govore o kreativnim inovacijama u segmentu novca i platnog prometa, ali u njihovoj viziji nema mjesta za kriptovalute jer, kako navode, “suprotno decentralizacijskom narativu, kripto svemir počiva na nereguliranim posrednicima koji predstavljaju ozbiljan financijski rizik”.
Nova era za kriptovalute?
Teza kako razvoj modernog financijskog sustava podrazumijeva aktivnu ulogu središnjih banaka i nije neko iznenađenje, obzirom da dolazi iz pera analitičara “banke svih banaka”. No traktat u kojem je podosta prostora posvećeno strukturnim nedostacima kriptovaluta jasno svjedoči o buđenju regulatora koji su odlučili iskoristiti povoljan trenutak, u jeku krize povjerenja u te iste kriptovalute.
Kolaps TerraUSD stablecoina došao je kao naručen. Implozija dotičnog novčića, ističu autori, naglasila je slabost sustava koji se održava isključivo špekulativnim ulaganjima, dok su kripto (i osobito DeFi segment “decentraliziranih financija”) kreirali paralelan financijski sustav koji zaobilazi postojeću regulativu i nikome ne polaže račune.
Izvješće je objavljeno malo prije kraha Celsiusa (a potom i Voyagera), a propast entiteta koji je najlakše opisati kao kripto banku vjerojatno je još ozbiljniji udarac na povjerenje ulagača.
Nimalo slučajno, tržišna kapitalizacija kriptovaluta veličinom još i danas nadmašuje segment subprime hipotekarnih zajmova, toksične aktive koja je svojedobno kontaminirala globalni financijski sustav. Baš kao i veliki broj banaka tada, Celsius je propao pod teretom rizičnih plasmana i agresivne taktike koja je opsežnom post-kriznom intervencijom regulatora praktički protjerana iz konvencionalnog bankovnog sustava.
Upravo zahvaljujući izostanku odgovarajuće regulative (poput sustava osiguranja depozita ili propisane kapitaliziranosti financijskih institucija), mogućnost da ulagači povrate svoj kapital u ovome se trenutku doima kao nemoguća misija. I zato se ofenziva regulatora čini vrlo izglednom.
Dramatičan pad cijena kriptovaluta zapravo je tek distrakcija, tvrde autori izvješća, iza koje se kriju duboki propusti, ozbiljne mane i strukturna ograničenja (o malicioznim aktivnostima da i ne govorimo.
Čarolija kolektivne iluzije je iščezla, a regulatori su zaključili kako je baš to politički oportun trenutak za intervenciju. Konkretniji bi potezi trebali osigurati veću sigurnost sustava, premda u skladu konvencionalnom logikom, manji rizik podrazumijeva i – manje prinose.
