Skoro tri četvrtine (74 %) ispitanika koji su sudjelovali u PwC-ovom istraživanju spremni su usvojiti novu vještinu ili se u potpunosti prekvalificirati kako bi se mogli zaposliti te vjeruju da je ažuriranje vještina njihova odgovornost, a ne odgovornost poslodavaca.

Ovi zaključci proizlaze iz najnovijeg PwC-ovog izvješća o radnoj snazi budućnosti, Workforce of the future: the competing forces shaping 2030, koje uključuje rezultate istraživanja provedenog na 10.000 ispitanika diljem Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Kine, Indije i SAD-a. Njihovi stavovi naglašavaju pomak prema kontinuiranom učenju tijekom zaposlenja kako bi zaposlenici išli u korak s utjecajem tehnologije na poslove i radna mjesta.

U izvješću se proučavaju četiri svijeta rada u 2030. godini s ciljem prikazivanja načina na koji konkurentske sile, uključujući automatizaciju, oblikuju radnu snagu budućnosti. Svaki scenarij uključuje značajne posljedice za svijet rada, koje vlade, organizacije ili pojedinci ne mogu zanemariti.

Većina ispitanika vjeruje da će tehnologija poboljšati njihove izglede za zapošljavanje (65 %), iako su radnici u SAD-u (73 %) i Indiji (88 %) samouvjereniji od radnika u Ujedinjenom Kraljevstvu (40 %) i Njemačkoj (48 %). Ukupno gledano, gotovo tri četvrtine ispitanika smatra da tehnologija nikada neće zamijeniti ljudski um (73 %), a većina (86 %) tvrdi da će ljudske vještine uvijek biti tražene.

Carol Stubbings, partnerica i PwC-ova globalna voditeljica usluga za ljude i organizacije, komentira:

„Stvarnost cjeloživotnog učenja utječe na današnju radnu snagu, bez obzira na dob. Izvješće navodi kako 60 % ispitanika smatra da će vrlo malo ljudi u budućnosti biti u stabilnom i dugoročnom radnom odnosu. Ljudi sve manje razmišljaju o kvalifikaciji koja će trajati cijeli život, a sve više o usvajanju novih vještina svakih nekoliko godina, uz neprestani razvoj osobnih vještina kao što su upravljanje rizikom, vodstvo i emocionalna inteligencija.“ 

Iako ispitanici koji su sudjelovali u istraživanju pozitivno razmišljaju o utjecaju tehnologije, pri čemu je 37 % njih uzbuđeno u pogledu budućeg svijeta rada i vide svijet pun mogućnosti, još uvijek postoji zabrinutost da automatizacija ugrožava određena radna mjesta. Sveukupno 37 % ispitanika smatra da automatizacija ugrožava njihov posao, što predstavlja porast u odnosu na 2014. godinu kada je to smatralo 33 % ispitanika. Više od polovice ispitanika (56 %) smatra da bi vlade trebale poduzeti potrebne radnje u pogledu zaštite radnih mjesta od automatizacije.

Jon Williams, partner i PwC-ov globalni voditelj usluga za ljude i organizacije, komentira:

„Zabrinutost ubija samopouzdanje i spremnost na inovaciju. Trećina radnika zabrinuta je za budućnost svojih radnih mjesta zbog automatizacije te bi poslodavci trebali voditi ozbiljne razgovore o tome kako uključiti radnike u raspravu o tehnologiji. To će im pomoći u razumijevanju, pripremi i potencijalnom usvajanju novih vještina koje će im biti potrebne za suočavanje s utjecajem koji tehnologija u budućnosti može imati na njihov posao. Takav je pomak zapravo temeljita transformacija našeg načina rada, a organizacije ne smiju podcjenjivati ​​promjenu koja nas čeka u budućnosti.

Četiri svijeta rada u 2030. godini

U izvješću se prikazuju četiri scenarija u budućnosti, odnosno četiri svijeta rada u 2030. godini, pomoću kojih se predviđaju moguće posljedice koje bi se mogle dogoditi tijekom sljedećih deset godina uslijed utjecaja megatrendova, umjetne inteligencije, automatizacije i strojnog učenja. Ono gleda unaprijed, istražujući kako će se radna snaga prilagoditi svakom od tih svjetova te kako tehnologija utječe na njihovo funkcioniranje.  

Jon Williams, partner i PwC-ov globalni voditelj usluga za ljude i organizacije, komentira: 

„U izvješću se opisuju četiri vrlo različita svijeta, od kojih svaki ima ogroman ujtecaj na svijet rada kakvim ga danas znamo.

Nitko od nas ne može sa sigurnošću znati kako će svijet izgledati 2030. godine, ali prikazani elementi četiriju svjetova sigurno će se na neki način pojaviti. Strojno učenje i UI pomoći će nam u boljem planiranju radne snage u budućnosti, ali ne možemo sjediti prekriženih ruku i čekati da se budućnost svijeta rada dogodi. Organizacije i radnici koji razumiju moguće buduće scenarije i njihovo značenje te prema tome izrađuju planove, bit će najspremniji za uspjeh.“