Godina pred nama mogla bi biti vrlo izazovna. Sve naznake upućuju na to kako će za društvo, a posebno za realni sektor gospodarstva, to biti vrlo teška godina. Jedna od najtežih, ako ne i najteža poratna godina.

Trebat će je dočekati i spremno prebroditi uz odricanja i štednju. Istodobno treba misliti, pripremati se i početi ulagati u ono što ćemo raditi i od čega ćemo živjeti poslije, u očekivanom vremenu postupnog oporavka i konjunkture. A to sigurno neće moći biti ono isto što smo radili, kako smo poslovali i čime smo gospodarili do sada. Svjetska financijska kriza jenjava, ali ozbiljna iskušenja globalnog tržišta ostaju. Svijet se postupno oporavlja od iznenađenja, ali i vraća temeljnim ekonomskim postulatima. Živjeti i održivo se razvijati može se samo od rada, a blagostanje se stječe i mjeri konkurentskom sposobnošću stvaranja i razmjene novostvorene vrijednosti na međunarodnom tržištu. Ni država ni banke tu vrijednost ne mogu stvoriti, ali presudno utječu na uvjete u kojima posluju oni koji je stvaraju. Jesu li tu pouku izvukli i domaći tvorci ekonomske politike? Rasprava i sam državni proračun za 2010. pokazuju da nisu. Ponovno su odgođeni bolni rezovi u nezdravo tkivo javne potrošnje, a tegobe urednog servisiranja državnih zaduženja prebačena su na leđa ionako već znatno oslabljenoga gospodarstva. Najveća iskušenja za realni sektor tek slijede, a mala raspoloživa sredstva nisu usmjerena na poticaj onima koji bi mogli u ovim teškim uvjetima zadržati dosegnutu razinu gospodarske aktivnosti i zaposlenosti. Posljedice će biti dodatno pogoršana opća likvidnost, povećan gubitak radnih mjesta u gospodarstvu, novi zahtjevi za ionako već nerealno visokim socijalnim izdacima te neminovan rebalans proračuna na račun radno aktivnih.

Nema kratkoročnih mjera ekonomske politike ni čarobnih makroekonomskih poteza u 2010. koji bi to mogli spriječiti. Zbog toga se poduzeća moraju odlučnije okrenuti samima sebi i ovo vrijeme recesije iskoristiti za ozbiljnije promjene. Štednja, racionalizacija i povećanje efikasnosti rada sigurno su nužne mjere i treba ih poduzeti, ali nažalost neće biti i dovoljne. Najveći kratkoročni, ali održivi rezultati mogli bi se postići napuštanjem neprofitabilnih poslova te okretanjem inovativnim radnim procesima i novim poslovnim modelima usmjerenim na vlastite proizvode i usluge za kojima već postoji potražnja i na širim tržištima od domaćeg. Dugoročno, treba razvijati internu poduzetničku kulturu, poticati i ulagati u stručno osposobljavanje, znanje i inovacijski kapacitet vlastitih kadrova te omogućiti brže napredovanje onima koji pokazuju najbolje rezultate. U brojnim gospodarskim granama, pa tako i u privatnom obrazovanju, doći će do konsolidacije koja će otvoriti prilike za fleksibilna partnerstva, povezivanja i umrežavanja radi uže specijalizacije i postizanja više kvalitete kao preduvjeta za aktivan ulazak na veće i konkurentnije europsko tržište. Raspoloživost i pametno korištenje pretpristupnih i namjenskih fondova EU, kao moguća podrška toj dugoročnoj orijentaciji, bit će jedna od prilika koju u 2010. ne bi trebalo propustiti.

Goran Radman, dekan Verna