Prije nego što su se globalna kretanja prinosa na državne dugove dodatno zakomplicirala izbijanjem rata u Ukrajini u Ministarstvu financija su, s obzirom na očekivanja njihova rasta, procijenili da je prve obveze po inozemnom obvezničkom dugu u ovog godini uputno refinancirati i znatno prije samog dospijeća krajem svibnja. Tako su već sredinom veljače savjetnički angažirale već uhodani sastav međunarodnih banaka aranžera. U međuvremenu se dogodila eskalacija sukoba zbog koje su mnoge vlade privremeno odgodile izlaske na tržište euroobveznica. A nakon gotovo dva mjeseca “snimanja” situacije i procjenjivanja tajminga, tim ministra Zdravka Marića za upravljanje javnim dugom odlučio je testirati raspoloženje međunarodnih investitora.

Jučer poslijepodne objavljen je tzv. global investor call, pa se računa da bi već danas moglo uslijediti i otvaranje knjige upisa za investitore. Naravno, ukoliko raspoloženje na naglašeno prevrtljivom tržištu ne bude zahtijevalo da se za otvaranje “booka” pričeka neki manje nervozan, mirniji dan.

Prvo zaduženje na inozemnom tržištu u 2022. planirano je kao 10-godišnje izdanje. Ponajprije bi trebalo poslužiti za refinanciranje 1,25 milijardi eura “starog” duga po euroobveznici iz 2014. godine, ali ciljani je iznos veći. Prema neslužbenim informacijama cilja se na iznos do dvije milijarde eura. Prilikom novih izdanja uobičajeno je da se nastoji riješiti i dio potreba financiranja planiranog proračunskog deficita, a jedna od varijabli u računicama oko veličine izdanja su i potrebe sufinanciranja projekata koji se oslanjaju na EU fondove.

Kakve će apetite u pogledu hrvatskog državnog duga kroz veličinu potražnje i tražene prinose pokazati međunarodni investitori, ostaje vidjeti. U svakom slučaju, to će utjecati i na konačan iznos izdanja.

Kad je riječ o cijeni novog zaduženja, trenutne cijene hrvatskih euroobveznica desetogodišnje ročnosti impliciraju prinose od oko 2,3 posto. No, pri izdanju očito treba računati i s određenom tzv. izdavačkom premijom, povrh prinosa na sekundarnom tržištu, pa se među financijašima računa da bi u prvom ovogodišnjem izlasku Hrvatske na inotržište prinos mogao biti približno 2,5 posto.

Na tom tragu glede moguće cijene je i analiza koju su ovih dana objavili u InterCapitalu povodom prošlotjednog izlaska Portugala na tržište euroobveznica. I Portugalci su, naime, procijenili da bi unatoč povećanim troškovima zaduživanja bilo dobro odraditi zaduženje od tri milijarde eura dok je još uvijek na snazi program kupnje imovine od strane Europske središnje banke, pa makar i u smanjenom tempu. Na kraju su ih plasirali uz prinos od 1,7 posto.

Realna cijena

Kako se posljednjih dana u pogledu skorih poteza Europske središnje banke (nova sjednica je u četvrtak) u spekulacijama potencira ponešto oštrija retorika iz njezina vodstva, InterCapitalovi analitičari računaju da bi i Hrvatska u tempiranju izdanja mogla kalkulirati (i) s faktorom još uvijek aktivnog ECB-ova programa otkupa vrijednosnih papira. Njihove aproksimacije također upućuju na cijenu zaduženja od oko 2,5 posto. “Možda se isprva to čini visokim, ali u doba velikih tržišnih turbulencija za zemlju koja još nije članica eurozone to je trenutno realna cijena za plasiranje 1,5 do 2 milijarde eura”, zaključili su.

Kako bilo, podsjetnik je to da su vremena povijesno niskih kamata, kad se sa svakim novim zaduženjem govorilo o “još povoljnijim” uvjetima dugoročnih zaduženja, prošlost. Usporedbe radi, Hrvatska je prije nešto više od godinu dana (u lanjskom ožujku) na međunarodnom tržištu plasirala milijardu eura na 12 godina uz kamatu od 1,125 posto, a 20-godišnje euroobveznice iste veličine prodane su uz kupon na razini 1,75 posto. Dva inozaduženja na rok od 10 i 11 godina u 2020. i 2019. realizirana su uz 1,1 odnosno  1,5 posto.

Treba se polako navikavati na više kamate pri zaduženjima, reći će analitičari. Neki od njih vezano uz trenutne tržišne prinose na hrvatski 10-godišnji dug primijetit će da se u odnosu na referentni njemački dug iste ročnosti naš “spread” kao mjera premije rizika prošli tjedan spustio ispod razine npr. talijanskog.

Uz današnje neizvjesnosti na financijskim tržištima, odabir tajminga nije lak. Globalna kretanja prinosa, kao uostalom i odgovori svjetski najutjecajnijih centralnih banaka, ponajprije američkog Feda i ECB-a, “razapeti” su između oprečnih tržišnih silnica. S jedne strane je rusko-ukrajinski rat koji investitore gura prema sigurnijim utočištima poput državnih obveznica (što pogoduje nižim prinosima), a s druge su snažni inflatorni pritisci.

Oči uprte u ECB i FED

O refleksijama takvog “miksa” silnica i volatilnosti dovoljno je navesti primjer ovogodišnjih kretanja njemačkih (10-godišnjih) prinosa. Još krajem prošle godine oni su bili u negativnoj zoni, na blizu -0,3 posto (prije pola godine i ispod -0,5%), a danas su na +0,8 posto. Rastući trend prinosa ove je godine krajem siječnja, nakon dugo vremena, njemačke vratio u pozitivnu zonu, da bi ih početak ruskog napada na Ukrajinu nakratko vratio na “minus”, ali već s početkom ožujka je više-manje nastavljena uzlazna putanja.

Na daljnja kretanja prinosa svakako će, mimo frekventnih gospodarskih pokazatelja, uvelike utjecati daljnje poruke članova ECB-a čiji sastanak u četvrtak investitori iščekuju sa zanimanjem, pogotovo s obzirom na sve učestalija šuškanja da bi do kraja godine ipak mogao posegnuti za dvije runde povećanja referentnih kamatnjaka. Prije toga, pak, s druge strane Atlantika iz redova vodećih ljudi Feda također su se čule izjave u istom smjeru, prema bržem i jačem povećanju referentne kamate. Barem dok usporavanje gospodarstva ne nadjača trenutne inflatorne brige.