Kamate na kredite zadržale su se na razinama nižima od onih zabilježenih početkom ove godine, dok su pasivne kamatne stope dosegnule svoje višegodišnje minimume, konstatirali su analitičari središnje banke u najnovijem sažetku gospodarskih i novčanih kretanja.

Opaska o višegodišnjim minimuma u njihovim se osvrtima ove godine ne pojavljuje prvi put, kao i naglasak da je posljedično blago porasla opća kamatna razlika korigirana za okvirne kredite stanovništvu. Štediše domaćih banaka taj su trend ove godine uglavnom osjetile kroz nekoliko koraka snižavanja kamata na oročenu štednju. Bankovne depozite, međutim, i dalje krasi stabilnost, što je u uvjetima pada  raspoloživih dohodaka sasvim solidan domet. "Dugoročno cijena depozita mora ići silazno već u kontekstu harmonizacije s EU, a to će približavanje ipak ići malo prije na strani pasivnih negoli aktivnih kamatnih stopa, na što, među ostalim, utječu i viši regulatorni troškovi. U odnosu na razvijenije zemlje Unije kod nas su kamate na štednju i dalje osjetno više, podsjeća Zdeslav Šantić, glavni ekonomist SG Splitske banke, u prilog stabilnosti depozitne baze u sektoru stanovništva.

Usto, dodaje, valja imati na umu i da prema nekima od alternativa štednji, poput nekretnina i tržišta dionica, još uvijek postoji pojačan oprez. Averzija prema riziku očito je zajednička crta i bankama i njihovim štedišama, a to se u kratkom roku vjerojatno neće promijeniti. Banke su, k tome, i s aspekta padajućih (neto) kamatnih prihoda i urušavanja    profitabilnosti suočene s pritiscima smanjenja svih vrsta troškova, pa tako i kamatnih. Kamatni prihodi pak uvelike ovise o oporavku gospodarske aktivnosti, što determinira i potražnju za kreditima koja je trenutno slaba. "Dok se to ne promijeni, neće biti ni potrebe za nadmetanjem za depozite", kaže Hrvoje Stojić, glavni ekonomski analitičar Hypo Alpe-Adria banke, objašnjavajući kako u dogledno vrijeme štediše očito ne vide bolje prilike u smislu kombinacije prinosa i rizika. I prošlotjedna objava nacionalne referentne kamatne stope (NRS) potvrdila je pad prosječnog troška financiranja banaka u trećem tromjesečju.

To, među ostalim, znači nastavak pada prinosa na štednju, no s druge strane to je dobra vijest za korisnike kredita. Mnogi će se složiti da je pad prinosa na štednju dobra stvar jer nekadašnje kamate na oročenu štednju kod građana s viškom novca zapravo su previše poticale tu vrstu rentijerstva, gušeći motivaciju za aktivnije oblike štednje, posebice za poduzetničke pothvate.  Nedavno spuštanje NRS-a najizravnije će se odraziti na klijente rijetkih banaka koje su za određivanje visine varijabilnog dijela promjenjive kamate na kredite uzele upravo NRS. Ljudima koji otplaćuju kredite to automatski znači blago smanjenje kamata na kredite. Od značajnijih banaka tek su Zagrebačka i Hrvatska poštanska banka na taj način odlučile definirati varijabilni dio promjenjive kamate, iako u središnjoj banci vezano uz izračunavanje NRS-a objašnjavaju da se na to išlo upravo zato da se bankama omogući primjena referentne stope "koja vjerno odražava stvarni trošak financiranja najvećeg dijela portfelja banaka".

To nije slučaj s referentnim kamatama s međunarodnih tržišta (Libor ili Euribor), koje su znatno niže pa je dio troška na ime hrvatskog rizika i stanja ponude i potražnje na domaćem tržištu ugrađen u (višu) fiksnu maržu. Kako god bilo, pad nacionalne referentne kamate (i na domaću valutu i na eure, i to po svim ročnostima; tri, šest i 12 mjeseci) uvelike odražava niže kamate na depozite kao najznačajnijeg izvora financiranja. Ukupni depoziti banaka, naime, potkraj rujna su iznosili gotovo 291 milijardu kuna, a u odnosu na isti lanjski mjesec (288 milijardi) su blago porasli. Kako je, pak, najizdašniji depozitni izvor štednja građana, to se i pad nacionalne referentne stope prosječnog troška izvora financiranja u dobroj mjeri može pripisati upravo toj bazi.

Prema podacima središnje banke o troškovima kunskih izvora fizičkih osoba, u trećem kvatalu banke su na prosječno 39 milijardi kuna tih izvora imale nešto manje od 208 milijuna kuna kamatnih troškova, dok je u prethodnom tromjesečju prosječno stanje tih sredstava bilo oko 1,5 milijardi manje, ali su kamatni troškovi bili 15-ak milijuna kuna veći. Kod eurskih izvora i sektora stanovništva (fizičkih osoba) u razdoblju od srpnja do kraja rujna bilježi se blagi rast i sredstava i kamatnih troškova, no to se zacijelo može pripisati činjenici da su kunski izvori specifičniji i u prosjeku kraće ročnosti, a u toj zoni su i pritisci na pad kamata u likvidnosnoj situaciji kakva vlada na tržištu izraženiji. Kod kratkoročnih kunskih oročenja to se, primjerice, očituje u padu kamata s nešto više od 2 posto, koliko su u prosjeku banke plaćale početkom godine, na 1,3 posto potkraj kolovoza.

Za oročenja dulja od godine dana kamate na novoprimljene kunske depozite su sa 4,4 na 3,8 posto. To je više nego u EU, posebice razvijene zapadnoeuropske zemlje, no kod oročenja dužih od godinu dana razlika u kamatama je i znatno veća; više od jednog postotnog boda.U uvjetima narušene profitabilnosti banaka koju će upravo u zadnjem kvartalu ove godine dodatno pogoditi stroža pravila za rezervacije, evidentno je da se manevarski prostor banaka samo sužava, a to samo pojačava pritiske na troškove finaciranja. Kakva je situacija u tom pogledu dovoljno govori činjenica da su u prvoj polovici ove godine i unatoč smanjivanju kamatnih troškova u odnosu na lani (sa 5,4 na 4,9 milijardi) neto kamatni prihodi okopnili za više od pola milijarde kuna.