Sustav koji generira prosječne mirovine od 2800 kuna nije dobar sustav. Do boljih mirovina u budućnosti može se jedino jačanjem privatne mirovinske štednje i postupnim odmakom od prevladavajućeg sustava međugeneracijske solidarnosti koji je ozbiljno ugrožen demografskim trendovima, iseljavanjem i starenjem stanovništva.

To podrazumijeva postupno smanjenje dijela doprinosa koji se usmjerava u prvi stup (trenutno tri četvrtine mirovinskih doprinosa) i preusmjeravanje u privatne sheme ili drugi stup (trenutno četvrtina doprinosa ili 5% bruto plaće).

Naravno, to podrazumijeva političku volju i dugoročan plan. Potrebne su i promjene strukture ulaganja OMF-ova odnosno regulatornog okvira koji danas pridonosi ostvarenju nižih od potencijalno ostvarivih prinosa.

Smjer prilagodbi
Navedeno je, u najkraćem, smjer koji u regulatornim prilagodbama zagovaraju u Udruzi članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova. Udruga je jučer predstavila i jednu od najiscrpnijih analiza postojećeg mirovinskog sustava, uključujući i usporedbe s primjerima iz svijeta, ali je i iznijela neke konkretne prijedloge što mijenjati.

Vide ih kao ekonomsku podlogu za političke odluke. Manuela Ćelić Marušić, izvršna direktorica i Andrej Grubišić, predsjednik Udruge, kažu kako se nadaju da će njihovi zaključci i prijedlozi biti poticaj za dijalog i konstruktivne rasprave o poboljšanjima, kako u vrijeme dok štedimo za mirovine (u fondovima), tako i kad nam je ta mirovina izvor egzistencije (faza isplate mirovina putem MOD-ova).

Jer, primjerice, prema današnjoj situaciji, unutar doživotne mirovine bez zajamčenog razdoblja korisnik će ostvariti pozitivan povrat (NPV) u razdoblju korištenja mirovine od minimalno 24 godine.

Iako formalno doprinosi za prvi mirovinski stup iznose 15 posto, to pokriva tek nešto više od polovice rashoda za mirovine. Tu razliku opet podmiruju porezni obveznici, kroz druge vrste poreza, pa je stvarno izdvajanje za mirovine de facto oko 30 posto bruto plaće, naglasio je Grubišić dodajući kako su unatoč tome mirovine u Hrvatskoj jako male.

No, osim što to nameće potrebu za povećanjem udjela ulaganja u privatne sheme kojim bi se osigurali veći prinosi na uložena sredstva i povećanje realne kupovne moći, napominje i kako je više razine prinosa teško očekivati uz postojeću strukturu ulaganja, s pretežitom izloženošću državnih obveznicama RH.

Zato će se Udruga, uz ostalo, zalagati za regulatorne promjene u smjeru fleksibiliziranja i veće disperzije ulaganja OMF-ova, ali i za izmjene regulative koja MOD-ove dana ograničava u ostvarivanju prinosa.

Uza sve, u Udruzi smatraju da pojedincima treba omogućiti veći izbor mirovinske štednje poticanjem konkurencije tj. uključivanjem i drugih institucija osim OMF-ova i MOD-ova.

Andrej Grubišić, predsjednik Udruge/Srećko Niketić/PIXSELL

Zadržavanje solidarnosti
“Cijelu priču učiniti manje državnom, a više tržišnom, uz pravednija mirovinska primanja temeljena na osobnim uplatama i ulaganjima, te zadržavanje solidarnosti u obliku najniže državne mirovine”, sažeo je glavne poruke Grubišić.

Od konkretnih prijedloga valja izdvojiti i onaj o bezuvjetnom nasljeđivanju sredstava iz svih oblika mirovinske štednje (danas to nije slučaj) te barem djelomičnoj mogućnosti raspolaganja ušteđenim sredstvima tijekom razdoblja štednje.

Te “prozore” treba otvoriti ponajprije za slučajeve nepredviđenih, iznenadnih potreba osiguranika, poput smrti bliskog člana obitelji ili životne ugroze samog člana fonda.

Jednako tako u Udruzi smatraju da treba ukinuti praksu u kojoj država omogućuje prijenos sredstava iz OMF-ova u prvi stup u trenutku umirovljenja, jer se time ekonomski neutemeljeno, političkom odlukom, potkopavaju temelji privatne mirovinske štednje i ideja mirovinske reforme.