Island više ne može otplaćivati svoje dugove. Jedna od najbogatijih zemalja svijeta, s BDP-om od 40.400 dolara po stanovniku, nalazi se pred bankrotom u koji ga je dovela financijska globalna kriza, no prije svega pretjerano zaduživanje tamošnjih banaka. Da je situacija i više nego kritična upozorio je početkom tjedna i sam premijer Geir Haarde, naglasivši da se zemlja nalazi pred kolapsom.

Vladin spas
Premda islandske banke nisu trgovale financijskim izvedenicama u kojima leži uzrok svjetskih problema, njihova prevelika ovisnost o inozemnom novcu otjerala ih je u propast. Nakon što više nisu mogle vraćati posuđena sredstva, reagirala je vlada, nacionaliziravši dvije od tri najveće banke, dok je u vodeći Glitnir plasirala 500 milijuna eura. Vlada je nadalje građanima poručila kako su osigurani svi njihovi depoziti što je barem djelomično trebalo zaustaviti navalu na šaltere poslovnih banaka. No da panika nije bezrazložna potvrđuje i vladina očajnička potražnja za novcem kako bi država mogla održati postojeći financijski sustav, no prije svega otplaćivati vanjski dug. Naime, nakon neuspješnog traženja kredita od nekih zapadnih država Island je zatražio četiri milijarde eura od Rusije. Kako je Island jedna od zemalja osnivača NATO-a, ta je kontroverzna odluka dovela do tenzija s ostalim članicama koje strahuju od utjecaja Rusije u tom dijelu svijeta. U spašavanje Islanda potom se uključila Švedska koja će banci Kaupthing odobriti kredit od 702 milijuna dolara, dok će Velika Britanija osigurati depozite tamošnje podružnice islandskog Landsbankija. Ni ta odluka nije zaustavila kaos. Naime, islandska valuta kruna sve je nepoželjnija i njome se gotovo ne trguje, a švedska Forex banka odlučila je prekinuti trgovanje tom valutom. “Zemlja sve više sliči na Zimbabve. Ako vrijednost nečega padne poput kamena, primjerice 10 posto u jednom danu, time se prestaje trgovati”, komentirao je predsjednik Uprave Forex Bank Rolf Friberg. U Finskoj, primjerice, banke odbijaju uzimati islandsku krunu, a među njima se nalazi i jedna od vodećih banaka Nordea. U utorak se za jedan euro moglo dobiti 165 kruna, a početkom godine samo 90. Zbog nastale panike mnogi su nudili i 230 kruna za euro. Islandska središnja banka najavila je vezanje valute uz euro na razini od 131 krune za euro, no pitanje jesu li devizne rezerve od tri milijarde dolara uz velik trgovinski deficit dovoljne za tako nešto. Brojni ulagači ne vjeruju u održivost islandskog gospodarstva i solventnost države. Ako se izuzmu riba i mliječni proizvodi, otok s oko 320.000 stanovnika sve uvozi čime je vanjsko-trgovinski deficit dosegnuo oko 34 posto BDP-a. Dosad su taj deficit financirale banke.

Deregulacija tržišta
Naime, sredinom devedesetih došlo je do deregulacije financijskog tržišta na Islandu nakon čega je uslijedila neviđena kreditna ekspanzija te širenje banaka u inozemstvo, mnogobrojne akvizicije diljem Europe, napose u Britaniji, što je zemlju dotad ovisnu o ribarstvu pretvorilo u jednu od najbrže rastućih europskih ekonomija. No da je bogatstvo stvoreno na klimavim nogama pokazuju sadašnji podaci, odnosno dugovi četriju najvećih banaka koji premašuju 100 milijardi dolara, dok bruto domaći proizvod Islanda iznosi svega 14 milijardi dolara. Islandska središnja banka dosad je držala visoku kamatnu stopu (15,5 posto), podržavajući jaku krunu, a unatoč tome stopa inflacije je porasla na oko 5 posto. Premda je u drugom tromjesečju gospodarski rast iznosio 5 posto, mnogi smatraju da je recesija na najsjevernije europske države neizbježna. To bi moglo ugroziti dosadašnju politiku kojom se Island ponosio – ulaganja u obrazovanje viša od 8 posto bruto domaćeg proizvoda te stopa nezaposlenosti od svega 1,2 posto.