Kakva su uporišta optimizma na globalnim dioničkim tržištima u 2024., kako tržište nekretnina utječe za osiguravatelje, koji regulatorni iskoraci predstoje u nebankovnom financijskom sektoru? To su neka od pitanja koja su se nametnula kao teme na nedavno održana dva stručna skupa domaćih financijaša.

Uz “tradicionalne” rizike u fokusu regulatora sve su češće i oni “novi”, od klimatskih do kibernetičkih. O svemu tome razgovarali smo s Antom Žigmanom, predsjednikom Upravnog vijeća Hanfe.

Kolika su danas prijetnja kibernetički rizici?

Tehnološki, cyber rizici uglavnom su vezani uz operativne rizike koji mogu utjecati na rad financijskih institucija. One su izložene svakodnevnim napadima raznih oblika koje društva trebaju adresirati i držati pod većom prismotrom. To će se od iduće godine nadzirati i kontrolirati u sklopu DORA-e, nove uredbe EU-a o digitalnoj operativnoj otpornosti. Kao regulator Hanfa će nadizrati društva u provedbi te uredbe i poduzet će sve što može da se ti rizici stave pod kontrolu.

I sama Hanfa našla se prije nekoliko mjeseci na udaru takva napada. Jesu li sanirane štete?
Napad na naš sustav bio je specifičnog karaktera, bez eksfiltracije podataka. Podaci nisu ukradeni, s njima se nije išlo u javnost, samo su kriptirani i blokirani. U najvećoj mjeri završili smo oporavak i normalno funkcioniramo.

Osnovne funkcije komunikacije weba i odnosa prema javnosti bile su riješene u roku tri dana. Baze podataka nisu ugrožene, nisu završile na “darkwebu”, već su samo fizički učinjene nedostupnima. Mi smo zapravo pokrenuli sveobuhvatan oporavak kroz investicije u informatičku sigurnost koje smo bili planirali neovisno o tom napadu, ali nisu još bile realizirane prije njega. Utoliko je teško govoriti i o trošku kao posljedici tog napada jer bi se slijedom planova to ulaganje ionako dogodilo.

Što je pokazala forenzika u pogledu profila “hakera”?
Nije realno očekivati da ćemo saznati tko točno stoji iza tog napada. Možemo reći da se radi o profesionalcima koji napadaju državne institucije i znaju dobro i sakriti tragove. Za izvedbu takva napada potrebne su i velike kibernetičke vještine i resursi.

Je li tražen novac?
Ne, ali to je razumljivo jer je Hanfa državna institucija. Onaj tko njih napada nesumnjivo zna da one ne pregovaraju s napadačima niti imaju mogućnost platiti otkupninu. Druga je stvar kad su na meti komercijalni subjekti. Ukratko, ovo je bio profesionalni udar na državnu infrastrukturu.

Vratimo se uobičajenim tržišnim rizicima. Jesu li se burze pregrijale?
Prije svega treba reći da je nakon značajne korekcije u 2022. došlo do velikog oporavka 2023. koji je krajem prošle i početkom ove godine podgrijavan očekivanjima pada kamatnih stopa. Takva situacija dovela je do toga da su cijene značajno porasle na svim burzama, uključujući i hrvatsku, gdje su lani rasle 28%, a u četiri i pol mjeseca ove godine više od 10%. To je velik rast u relativno kratkom vremenu.

Rast na burzama bio je praćen dobrim financijskim rezultatima kompanija za prošlu godinu. Posebno treba istaknuti znatan uzlet kod dionica tehnološkog sektora praćen postignućima u području umjetne inteligencije. Neke od njih u zadnjih šest mjeseci zabilježile su i rast cijena od 100%. No, ukupno gledano, kada omjer cijene i zarade po dionici brzo raste i prijeđe neku uobičajenu razinu, postoji opasnost da dođe do korekcije, što se nedavno i dogodilo. Usput, vidimo i da su se izgledi spuštanja kamatnih stopa ponešto promijenili i da su ključne centralne banke u tom pogledu oprezne.

Gdje je naše tržište prema omjeru cijena i zarada?
Hrvatska već godinama obično dosljednije prati korekcije na niže na globalnim tržištima negoli faze uzleta. Taj zaostatak vidi se i po cijeni mnogih dionica. Izuzetak su one koje su bile vezane uz spekulativne ulaske pojedinih investitira, dok je većina ostalih jače povukla tek od prošle godine i ulaska u euro.

Općenito se utjecaj eura na otklanjanje valutnog rizika kao bitnog parametra u valuacijama često zanemaruje. U svakom slučaju, sad je naše dionice lakše i uspoređivati i generalno postaju zanimljivije, a to pokazuju i trendovi u novije vrijeme. U tom kontekstu valja reći i da je korekcija zabilježena na europskom i američkom tržištu tijekom travnja kod nas bila znatno blaža, tj. cijene samo nisu rasle.

Zašto ste u industriji osiguranja potrebu opreza adresirali u prvom redu na tržište nekretnina?
Ono je u Hrvatskoj prilično dinamično. Sektor stanovništva je osim bankovnih depozita naglašeno okrenut nekretninama, ali i u bilancama naših društava za osiguranje puno je više nekretnina u odnosu na druge zemlje EU. Štoviše, ta su ulaganja dosta koncentrirana, imamo velike nekretnine u portfeljima osiguravatelja.

Kao regulator smatramo da društva trebaju voditi opreznu ulagačku politiku jer bi im jača korekcija cijena mogla utjecati na pad kapitalne adekvatnosti.

Stres testovi ipak još ne sugeriraju paljenje alarma?
Ti testovi i dalje upućuju na razinu kapitala iznad granice, ali pojedina velika društva joj se približavaju. Ipak, pozitivno je da su ona bila oprezna pri načinu valuacija nekretnina i nisu pretjerano podizala njihovu vrijednost u bilancama. S naše pozicije, međutim, treba voditi računa i o likvidnosti kojoj je kod nekretnina pristup u slučaju poteškoća otežan.

Koliko je Hanfa angažirana na izradi nacionalne strategije za tržište kapitala?
Naravno, aktivno smo uključeni, s tim da je nositelj izrade strateškog okvira radna skupina pri Ministarstvu financija. Njegova izrada je u poodmakloj fazi, a fizički je rade vanjski konzultanti uz pomoć EBRD-a. Vjerujem da će do konca godine ugledati svjetlo dana.

Je li problem, a onda i fokus strategije, više na strani ponude ili potražnje?
I jedno i drugo, ali mislim da je ipak izraženiji na strani ponude. Problem na strani potražnje polako se smanjuje, a u prilog tome govori i iskorak države prema nuđenju kupnje državnog duga građanima koji je proizveo ogromnu potražnju. Oko 40 tisuća novih ulagatelja ušlo je na tržište prilikom izdanja državne obveznice i trezorskih zapisa.

Ono što je država napravila na tržištu obveznica, tj. duga, treba nam u zoni dionica. Treba reći i da smo imali ponudu jednog tehnološkog društva koje je također pobudilo velik interes. Sve to govori da potražnja nije problem ako se radi o novim kvalitetnim vrijednosnim papirima društava koja nisu vezana za mirovinske fondove već žele izaći na tržište i doista na njemu prikupiti kapital. Jako je važno da se stvara takva, svježa i kvalitetna ponuda dionica.

Koliko je izgledno da se u strategiji nađe i listanje manjinskih paketa državnih poduzeća? Saborska oporba već je tražila i dobila jamstvo da to za HEP, primjerice, nije opcija.
Zapravo i nije nužno da država radi velike privatizacije da biste imali kvalitetne vrijednosne papire u ponudi. U državnom portfelju postoje i kompanije koje su restrukturirane, a ne stvaraju negativnu percepciju i prizvuk obiteljskog srebra.

Takav primjer bila bi, recimo, Hrvatska pošta. Pritom se ne mora prodati cijeli kontrolni paket, a ponuda bi mogla uključivati kombinaciju stanovništva i institucionalnih investitora čija baza je u Hrvatskoj, naročito s obzirom na mirovinske fondove, prilično velika. No, na tržištu je i mimo toga mnogo kvalitetnih privatnih firmi koje su zrele za izlazak na tržište kapitala.

Ali u praksi imamo više povlačenja nego uvrštenja na burzu?
Da, ali radi se mahom o “starim” kompanijama koje su svojedobno po sili zakona iskoračile na tržište. Utoliko je to i prirodan odljev. Isto tako bi prirodnim procesom na njega trebale doći nove kompanije. Jako je važno da se strategija i pogodnosti tržišta kapitala komuniciraju ponajprije s vlasnicima kompanija kojima bi za razvoj bilo dobro da izađu na tržište kapitala jer u nekom trenutku obično se i suočavaju s limitima. Jedan od onih koji je to učinio dobro je rekao da “ako želite da kompanija živi i nakon što je vi prestanete voditi, učinite je javnom, tj. izlistajte je na burzi i prepustite da uz kvalitetno korporativno upravljanje vaše djelo živi”.

Uz novi strateški okvir spominje se i uvođenje investicijskih računa koji bi malim ulagačima olakšali investiranje. Koji su dometi te inovacije?
Investicijski računi ulagateljima bi donijeli novu platformu za upravljanje investicijama u kontekstu utvrđivanja i (ne)plaćanja poreza na kapitalnu dobit. Treba reći da Hrvatska ima nisku stopu tog poreza, a i rok držanja papira iznad kojeg se on ne plaća (tri godine) u usporedbi s drugima je poticajan.

Utoliko su danas prepreke za veću zainteresiranost i aktivnije investiranje malih ulagatelja više u kompliciranosti sustav, tj. administriranju, a to bi se investicijskim računom (vođenjem dionica na neto, a ne bruto osnovi) svakako olakšalo. Uz dobro postavljen model investicijska društva sigurno bi mogla ponuditi konkurentan proizvod, i to ne samo za hrvatske građane nego i one iz EU. Ali to je proces, trebat će neko vrijeme dok se ljudi naviknu na takav račun.

A vide li se efekti promjena u mirovinskom sustavu s ciljem da više članova fondova pri umirovljenju odabire kombiniranu mirovinu, a ne povratak u I. stup?
Iako su samo nekoliko mjeseci u primjeni, vidljivi su pomaci. Od lani umirovljenih članova fondova oko 80 posto odlučilo ih se za prvi stup, a ove godine taj je udjel pao na 67 posto. To je značajna promjena u tako kratkom razdoblju, ali govoreći o efektima treba imati na umu da su zakonske promjene išle u više smjerova.

Smanjenju postotka odabira povratka u prvi stup trenutačno svakako pridonosi izjednačavanje dodatka (27%) i omogućavanje veće jednokratne isplate štednje akumulirane u drugom stupu (sa 15 na 20%). Očekujem da će se odabir kombiniranih mirovina i dalje povećavati, posebno kako će se u mirovinu odlaziti s više godina izdvajanja u drugi stup. Trenutačno godišnje u mirovinu odlazi oko 12 tisuća onih koji štede u 1. i 2. stupu, a taj broj svake će godine rasti za oko 1500 do 2000. Iduće godine bit će ih oko 13,5 tisuća, za dvije godine 15-ak. A 2019. bilo ih je samo pet tisuća.

Kako danas izgleda okvirna računica isplativosti dvostupne mirovine?
Ta računica sad je malo kompleksnija, budući da je ona sada umnogome i pitanje poticaja opcije isplate do 20%. Prijelomna granica sad je više determinirana mogućnošću i/li potrebom za jednokratnim povlačenjem dijela sredstava nego kalkulacijama iznosa jednostupne naspram kombinirane mirovine.

Kako napreduje segment isplatne faze, funkcioniranje MOD-ova?
Isplatna faza velik je izazov u svim zemljama koje provode mirovinsku reformu. Ono za što se mi borimo je da “potrošači”, odnosno umirovljenici, budu maksimalno zaštićeni i kroz što niže naknade. Djelujemo na način da se to smanji i da se tom imovinom upravlja što bolje i uz visoku razinu sigurnosti, jer MOD-ovi bi trebali zaraditi ne samo za pokrivanje svojih troškova nego i za to da ostvarene prinose dijele sa svojim članovima.

Ipak, za taj biznis nema jagme. Dugo smo imali samo jedan MOD, a drugi je inicirala država.
Očekujem da će s povećanjem broja odlazaka članova OMF-ova u mirovinu biti i više interesa za taj posao. Broj članova MOD-ova s vremenom će rasti brže nego broj novih članova fondova koji lagano dosežu svoj maksimum. Danas ih je više od dva milijuna.

Jedna od zakonskih novina vezana uz OMF-ove je i osnivanje alternativnog fonda s državnim jamstvom u koji bi se skrenuo dio njihove imovine. Kad bi to moglo zaživjeti?
O tome se može razgovarati tek kad bude donesena uredba kojom će se propisati način i uvjeti osnivanja takvih fondova. Ona još nije donesena, a kad se to dogodi, moguće je da se pojavi i prvi takav zahtjev. Zasad, dakle, nema ni pravne osnove za to.

Daljnja regulacija čeka i tržišta kriptoimovine. Kakvo je ono kod nas?
U Hrvatskoj postoji kripto zajednica, imamo kripto mjenjačnice, imamo pod nadzorom određeni broj društava u okviru sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma.

Od početka 2025. Hanfa će ih nadzirati u sklopu nove uredbe MiCA koja regulira rad takvih institucija u EU u smislu načina osnivanja, licenciranja i organiziranja rada, slično kao što je reguliran rad investicijskih društava.

Sad je tu nešto više sive zone?
Moglo bi se tako reći. Primjerice, krajem 2023. Hanfa je oduzela odobrenje društvu koje je kod nas bilo počelo s radom, a nije se na adekvatan način uspjelo registrirati u smislu pravila vezanih uz pranje novca pa je moralo otići s tržišta. Imamo, dakle, i konkretne akcije u smislu sprječavanja onih koji funkcioniraju u sivoj zoni, a mogu reći da će u skoroj budućnosti sigurno biti i još nekih naših nadzora koji će biti od interesa javnosti u tom području. U okviru naše nadležnosti aktivno radimo na tome da na tom tržištu bude reda.

To podrazumijeva zaštitu ljudi od prevara praćenjem registriranih društava na način da vam isporuče ono što ste preko njih kupili. No, to ne uključuje društva koja nisu registrirana, a otvaraju lažne stranice/profile ili prodaju lažne kripto tokene. Zato svatko tko se upušta u kripto tržište treba provjeriti na stranicama Hanfe ili regulatora u nekoj drugoj zemlji EU je li društvo kojemu se namjeravaju obratiti registrirano, jer mora biti.

U svakom slučaju treba biti oprezan kako se ne bi dogodilo da se kupi lažna kriptoimovina, jer tu nema zaštite, kao ni od pada cijene.

Nedavno je Nova ljubljanska banka najavom ponude za austrijsku Addiko Bank nagovijestila povratak na hrvatsko bankarsko tržište. Sličan iskorak napravila je nešto ranije u zoni nadležnosti Hanfe, vezano uz posredno stjecanje Mobil Leasinga. Jesu li s vaše strane vrata hrvatskog tržišta NLB-u otvorena?
Budući da je taj postupak u tijeku, ne mogu ga komentirati.