Malo je reći da su danas svi svjesni koliko je intelektualno vlasništvo važno za industrijski razvoj, ali i za razvoj društva općenito. Bez valjana prepoznavanja ovog vlasništva, kao i njegove zaštite, nema niti kvalitetna razvoja društva. Ipak, svjedoci smo da se i tvrtke i pravni stručnjaci koji se bave intelektualnim vlasništvom suočavaju s nizom izazova u ovom području. Notorna je to posljedica aktualnih zbivanja, s jedne strane brzog razvoja novih tehnologija, ali isto tako i svjetskih kriza s čijim se prijetnjama globalno gledano, gospodarstvo i države sve intenzivnije suočavaju.

Stoga, formula koja u tim okvirima može donijeti win-win situaciju, prema ocjeni stručnjaka iz područja prava intelektualnog vlasništva jednostavno rečeno glasi ovako: jedino praćenjem i sudjelovanjem u razumijevanju svih takvih izazova te posljedično vlastitim doprinosom u kreiranju smjernica za njihovo rješavanje, može se stvoriti uređenije društvo u kojem su interesi dionika izbalansirani i ubrzati gospodarski rast i društveni napredak.

Alat u vrijeme kriza

Međutim, kao sredstvo za postizanje tog cilja, nužno je i takve izazove kao i nova kretanja u području intelektualnog vlasništva komunicirati, jer se samo tako gospodarstvo može pripremiti te osmisliti načine na koji se ti izazovi mogu prevladati u budućnosti. U tom smislu najmanje što je potrebno jest pratiti kretanja u pogledu donošenja novih propisa iz ovog područja, kao i sudskih odluka koje su relevantne za intelektualno vlasništvo, jer su posrijedi ključni izvori iz kojih dolaze nerijetko golemi utjecaji na samo za gospodarstvo i na razvoj društva općenito.

Stoga, kad se propituje što je trenutno nova u svijetu intelektualnog vlasništva, na što trebaju punu pozornost obratiti gospodarstvenici jednako kao što to čini struka, ali i gdje to stvari zapinju kad je o Hrvatskoj riječ, nekoliko je ključnih fokusa, kako je to izlistala poznavateljica kretanja – zagrebačka odvjetnica Albina Dlačić. Tako proizlazi da su vodeće teme prisilnije licencije i stvaranje novog regulatornog okvira na tom planu što je od značaja za farmaceutsku industriju, a tu je i tzv. Akt o čipovima koji je postao generator velikih očekivanja i kod nas u sklopu aktivnosti s kojima kreću u svijetu inovacija inače već duboko ukorijenjene prestižne hrvatske tvrtke. No, svakako pitanje svih pitanja, nakon što je počeo djelovati Unified Patent Court (UPC) jest što slijedi u smislu pristupanja RH, odnosno daljnjih poteza na koje će se glede toga odlučiti hrvatska administracija i što bi to značilo za perjanice hrvatskog tržišta, nositeljice razvoja njihovih patenata i komercijalizacije, od onih vodećih kao što su Končar, Rimac, DOK-ING-a pa nadalje.

“Kada govorimo o zakonodavnim procedurama, trenutno je u tijeku analiza prijedloga i priprema za sastanke Radne skupine za intelektualno vlasništvo Vijeća EU-a, na kojima će države članice biti pozvane dati primjedbe i komentare na navedeni prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prisilnom licenciranju za upravljanje u kriznim situacijama i izmjeni Uredbe (EZ) 816/2006 o prisilnom licenciranju patenata, kojom se nastoji osigurati da u vrijeme krize (kao što je npr. kriza izazvana Covid-19 pandemijom), Unija ima pristup proizvodima koji su u vrijeme krize relevantni. U tu se svrhu ovom Uredbom predlaže uvesti sustav putem kojeg bi Europska komisija jedinstvenim centraliziranim postupkom, uz pomoć nadležnog savjetodavnog tijela, a kada je aktiviran režim kriznog stanja ili režim za izvanredne okolnosti, bila u mogućnosti kao izvanrednu mjeru izdati prisilnu licenciju Unije koja bi se primjenjivala na državnom području više država članica ili cijelog EU-a”, kaže Dlačić.

Obvezno za sve članice

Riječ je o uspostavi prisilne licencije na razini Unije ako je aktiviran ili proglašen režim za krizne situacije ili režim za izvanredne okolnosti, i to u odnosu na patente, uključujući i objavljene patentne prijave, ili u odnosu na korisne modele kao i svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, a koji su na snazi u najmanje jednoj državi EU članici. Uredba, navodi naša sugovornica, ne zadire u druge pravne akte Unije kojima su uređena autorska i srodna prava, i sui generis prava zajamčena Direktivom o pravnoj zaštiti baza podataka.

Područje primjene i trajanje takve prisilne licencije ograničeno je isključivo na svrhu za koju bi se prisilna licencija izdala, a takav je slučaj pandemije na određenom teritoriju za vrijeme kriznog stanja. Ista je strogo ograničena na točno određene aktivnosti povezane s proizvodima koji su relevantni u slučaju izbijanja krize u Unije. Izdaje se samo osobi za koju se smatra da može iskoristiti zaštićeni izum na način koji omogućuje pravilno obavljanje relevantnih aktivnosti povezanih s proizvodima koji su relevantni u slučaju krize i samo uz plaćanje primjerene naknade nositelju prava, te je isključivo ograničena na područje Unije. Ovaj prijedlog Uredbe je objavljen 27. travnja 2023., a u tijeku je analiza prijedloga i priprema za sastanke Radne skupine za intelektualno vlasništvo Vijeća EU-a, na kojima će države članice biti pozvane dati primjedbe i komentare radi konačna usuglašavanja teksta prijedloga ove Uredbe.

“Ono što je važno za istaknuti jest da je ovdje riječ o Uredbi, koja je obvezujući zakonodavni akt koji se mora u cijelosti primjenjivati u svim država članicama. To znači da takva Uredba postaje obvezujuća u cijelom EU-u na datum početka primjene takve Uredbe, uključujući i u RH. Stoga je prilikom savjetovanja u svakoj zemlji članici vezano uz donošenje takve Uredbe, više nego uputno uključiti sve dionike kako bi se donijelo što kvalitetnije rješenje”, napominje Dlačić.

Osim ovog prijedloga Uredbe o prisilnom licenciranju za upravljanje u kriznim situacijama, a sve kao odgovor na izazove koje je pandemija COVID-19 prouzročila, posebice u kontekstu uspostave učinkovitih mehanizama za upravljanje krizom, te time otpornosti EU-a na krizne situacije, Dlačić navodi da je prošle godine Vijeće EU donijelo Uredbu (EU) 2022/2372 od 24. listopada 2022. godine, o okviru mjera za osiguravanje opskrbe medicinskim protumjerama relevantnim za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije.

Naime, ocijenjeno je da su ad hoc mjere koje je Komisija poduzela kako bi se ograničilo širenje bolesti COVID-19 bile reaktivne, a Unija nije bila dovoljno pripremljena za učinkovit razvoj, proizvodnju, nabavu i raspodjelu medicinskih protumjera relevantnih za krizne situacije. Osobito se to tiče rane faze pandemije bolesti COVID-19. Pandemija je, kako napominje, ukazala i na nedovoljan nadzor nad istraživačkim aktivnostima i proizvodnim kapacitetima te na slabosti povezane s globalnim lancima opskrbe. Također, 23. studenog prošle godine objavljena je, kaže, i Uredba (EU) 2022/2371 Europskog parlamenta i Vijeća o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju kojom se ojačao i osigurao koordiniraniji i širi pristup zdravstvenoj sigurnosti na razini Unije, a pri tome se ističu važnost transparentnosti javnih ulaganja u istraživanje, razvoj, proizvodnju, nabavu, stvaranje zaliha, opskrbu i distribuciju medicinskih protumjera u svrhu pripreme za prekogranične prijetnje zdravlju.

Čipovi za Europu

Nadalje, a o čemu se već i pisalo u hrvatskim medijima, ističe da je 18. rujna ove godine objavljena Uredba (EU) 2023/1781 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023. o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava poluvodiča i izmjeni Uredbe (EU) 2021/694. Posrijedi je tzv. Akt o čipovima kojim se uspostavlja okvir za jačanje ekosustava poluvodiča na razini Unije, sve to kao odgovor Unije na nezabilježeni poremećaj na tržištu uzrokovan pandemijom COVID-19. Uredba je stupila na snagu trećeg dana od objave, te je “u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama, uključujući i RH”.

“EU je ocijenila da su za održavanje snažne industrijske, konkurentne i održive baze u Uniji, kojom se promiču inovacije za sve vrste čipova, ponajprije odgovorne države članice, dok je cilj ove Uredbe uspostaviti okvir za povećanje otpornosti Unije u području poluvodičkih tehnologija. Time bi se ojačao Unijin ekosustav poluvodiča smanjenjem ovisnosti, i to jačanjem digitalne suverenosti, poticanjem ulaganja, jačanjem sposobnosti, sigurnosti, prilagodljivosti i otpornosti Unijina lanca opskrbe poluvodičima te poboljšanjem suradnje među državama članicama, zatim s Komisijom i međunarodnim strateškim partnerima”, navodi Dlačić.

Na istoj liniji Hrvatska brzo kreće u svoj novi zamašnjak provedbe, te je tako prema recentnoj objavi na internetskim stranicama Hrvatskog Sabora zagrebački FER, u suradnji s Međusveučilišnim centrom za mikroelektroniku (IMEC) u Leuvenu, osnovao Centar kompetencija za dizajniranje i procesuiranje čipova. Ove se aktivnosti odvijaju u okviru europske inicijative ‘Čipovi za Europu koja je uspostavljena upravo Aktom o čipovima.

Također, prema Dlačić, ako zavirimo u novije odluke EPO-a, ističe se to što je u prvoj polovici listopada EPO objavio dugo čekanu konsolidiranu Odluku G 1/22 i G 2/22 Proširenog Žalbenog Vijeća (Enlarged Bord of Appeal). U sklopu te odluke EPO je, kaže, ublažio svoje ranije odluke vezano uz aktivnu legitimaciju supodnositelja prijave za registraciju patenta, a u odnosu na zahtjev za priznanje datuma prvenstva. Naime, prema ovoj Odluci, “proizlazi da će zahtjev za priznanje prava prvenstva biti valjan i u slučajevima kada podnositelj zahtjeva za priznanje patenta nije istovjetan osobi podnositelja tzv. prioritetne prijave na koju se u svom zahtjevu poziva”.

No, posebno je po njoj vrijedno za istaknuti i da je The Unified Patent Court (UPC) započeo s radom. Prve odluku su tu, međutim naša sugovornica podsjeća na to da Republika Hrvatska nije potpisnica Sporazuma o pristupanju UPC-u, što je, kako kaže, već za neku drugu temu i opširniju analizu. Kako god, prve odluke UPC-a su zaista željno iščekivane, te je tako u rujnu ove godine, nakon dva mjeseca rada, donesena prva odluka vezano uz određenje privremene mjere zbog povrede patenta u predmetu 10X Genomics vs. Nanostring, a kojom je usvojen prijedlog Genomicsa, ali “uz prve kritike koje su uslijedile zbog činjenice što UPC nije osigurao prijevod predmetne odluke s njemačkog jezika na engleski”.

UPC izgubljen u prijevodu

“Netko je napisao da ako UPC želi privući globalne igrače, onda nepostojanje prijevoda prvih odluka na engleski jezik vjerojatno nije najbolji početak. No ima i onih koji se s time ne bi složili. Kako god, prijevod predmetne odluke na engleski jezik osigurala je European Patent Lawyers Association. UPC je donio i drugu odluku između istih stranaka, a kojom je odbio prijedlog Genomicsa za određenje privremene mjere zbog povrede drugog patenta. Žalbe su uložene, te nam predstoji vidjeti daljnji razvoj predmetne prakse. Međutim, zašto je sve navedeno važno i za RH? Isključivo zbog jedinstvenosti tržišta, kao i pravnih kriterija procjene postojanja ili nepostojanja povrede određenog prava. Niti jedan poduzetnik ne želi rizik različitih procjena i metodologija u ocjeni je li određeni patent povrijeđen ili ne”, kaže Dlačić dodajući da su patentni sporovi iznimno kompleksni sporovi, te da iza njih u pravilu stoje ogromne investicije, a nerijetko i cijelo poslovanje kompanije.

Usto, gubici u poslovanju koje bi prouzročila povreda bilo tuđeg prava bilo prava nositelja, kako Dlačić ističe, nemjerljivi su i traže efikasno rješavanje i ”poznatost” pravila, a dvojbeno je može li se to osigurati bez UPC-a. Našu sugovornicu, uostalom kao i mnoge iz redova struke, zapravo brine jesmo li išta napravili u eventualnim pripremama za priključenje UPC-u ili “smo ostali tapkati u mjestu, s obzirom na činjenicu da smo još 2021. zaključili da hrvatsko gospodarstvo nije spremno za ulazak u ovaj sustav”.

Stoga pod povećalo dolazi niz pitanja, počevši s time jesmo li dovoljno educirani po pitanju patentnog prava i educiraju li se svi dionici tog sustava – patentni zastupnici, suci, zaposlenici Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, gospodarstvo? “Želimo li uopće uhvatiti ‘priključak’ u onom kvalitativnom smislu ili nastaviti djelovati u svom ograničenom znanju? Koliko time doprinosimo kvaliteti i profesionalnosti? I možemo li prevladati vlastito neznanje? Hvatamo li priključak – što je tema koja će obilježiti naredno razdoblje u razvoju prava intelektualnog vlasništva u RH?”, nizom ovih i ostalih pitanja Dlačić apostrofira interese za koje lobira hrvatska zajednica različitih dionika u sferi jačanja zaštite prava intelektualnog vlasništva.