Pandemija je potrošačima dala priliku da razmisle o svojoj potrošnji, ali i načinu na koji potrošnja utječe na druge, društvo u cjelini i okoliš. Naš je život u proteklih godinu dana izgledao u potpunosti drukčije nego prije, promijenio se način na koji trošimo, a briga o zdravlju te sigurnosti postali su sve značajniji faktori. Ovo je razdoblje fokus stavilo na različite trendove: bilježili smo smanjenje potrošnje, veći volumen košarice uz smanjenu učestalost kupnje, veći značaj promotivnih akcija, podršku lokalnim trgovinama i favoriziranje odgovornih i ekološki osviještenih brendova te onih koji ulažu u zajednicu.

Ujedno se nepovratno promijenio način na koji kupujemo. Uslijed pandemije, potrošači su ubrzano usvajali nove navike plaćanja. Sve se više odmiču od gotovine i odlučuju za beskontaktna i digitalna plaćanja te kupuju online – i ne očekuju povratak na staro. U takvom je okruženju prijelaz s tradicionalnih na digitalne procese neizbježan.

Potvrdu da Hrvati idu u korak s evolucijom plaćanja donijeli su nam rezultati istraživanja MasterIndex koje je za Mastercard u svibnju provela agencija Improve. Gotovo svi ispitanici koriste kartice, češće plaćaju njima na prodajnom mjestu i češće kupuju online.

Rezultati su potvrdili i da je pandemija potaknula promjene u kupovnim navikama. Najveća promjena u ponašanju potrošača u odnosu na jesen 2020. odnosi se na internetsku kupnju – broj online kupaca povećao se za 7 postotnih bodova pa 41% ispitanih online kupuje češće nego prije. Uz to, 46% ispitanika zbog pandemije sve češće koristi kartice, a 48% češće plaća beskontaktno.

Gotovo svi koriste kartice

Gotovo svi sudionici istraživanja (98%) koriste barem jednu karticu, što je povećanje od 3 postotna boda u odnosu na istraživanje provedeno u rujnu prošle godine, i većina njih plaća karticama na prodajnim mjestima. Čak 87% Hrvata kartice ondje koristi najmanje jednom tjedno, a gotovo trećina to čini svakodnevno.

Na prodajnim se mjestima najčešće plaća debitnom karticom (58% ispitanika), pa čak i kad je riječ o iznosima manjim od 100 kuna (51%), dok ove iznose gotovinom još uvijek radije plaća tek 39% ispitanih.

Očekivano, plaćanje na rate uglavnom se koristi za plaćanje većih iznosa – kod većine ispitanih za svote veće od 1000 kn. U prosjeku, korisnici se odlučuju za 6,6 rata, a motivira ih bolji raspored troškova, odnosno lakše podmirivanje većih novčanih iznosa.

U posljednjih sedam godina, otkad se provodi istraživanje MasterIndex, praksa beskontaktnog plaćanja karticama postala je uobičajena u Hrvatskoj. U istraživanju provedenom u svibnju 2014. godine 90% ispitanika je izjavilo da nikad nisu koristili beskontaktno plaćanje. Dvije i pol godine kasnije, u listopadu 2016., ispitivanje je pokazalo da već 53% plaća beskontaktno. Danas smo na ustaljenoj razini. Naime, 89% sudionika u istraživanju koristi se beskontaktnim plaćanjem, a većina svoje beskontaktne kartice koristi svaki tjedan (85%), dok 27% njih to čini svaki dan.

Manji troškovi i rizik

Neupitno je da je pandemija ubrzala pomak prema digitalnom, a sa sve više elektroničkih opcija u prvom planu, očekuje se da će udio potrošača nesklonih tradicionalnim kanalima i metodama plaćanja i dalje rasti. Prema našim podacima, 36% ispitanika na razini Europe svoje navike vezane uz kupnju online stečene u 2020. misli nastaviti i nakon što pandemija završi. Ujedno se preko 60% Europljana slaže se da će i nakon “povratka na staro” češće plaćati digitalno i beskontaktno.

Ovaj pomak s fizičkih kanala na digitalne je međugeneracijski, a najveći se porast bilježi upravo kod mlađe generacije. Istovremeno, kako raste afinitet za digitalna plaćanja, novi tržišni igrači i nove usluge plaćanja postaju sve popularniji. Uz to, slijedi nam i nezaustavljiv rast mobilnog plaćanja, sve veća popularnost glasovne trgovine, AI-ja i biometrije te evoluciju društvenih mreža kao čvorišta za kupnju.

Ove su promjene značajne i za trgovce – više nego ikad je kupcima potrebno nuditi proširene mogućnosti plaćanja. Uvođenjem elektroničkih načina plaćanja trgovci ujedno dobivaju više podataka, veću kontrolu i automatizaciju. Ova poboljšanja mogu znatno smanjiti troškove i rizik povezan s gotovinom općenito, ali najveće koristi imaju od učinkovitosti i smanjenja rizika od prevara.