Ljeto 2021. donijelo je niz rekordnih prirodnih katastrofa. Popis – koji uključuje jake poplave u Kini i zapadnoj Europi, toplinske valove i suše u Sjevernoj Americi, ekstremnu sušu u Africi i šumske požare na subarktiku i u južnoj Europi – dug je, sve veći i globalan.

Ovo je početak klimatskog kaosa i donosi apsolutnu poruku: više se ne možemo oslanjati na povijesne obrasce na kojima bismo temeljili predviđanja budućih prirodnih katastrofa. Konkretno, u najnovijem izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) ekstremni vremenski događaji jasnije se pripisuju utjecaju ljudi na klimu, ističući da su fosilna goriva uzrokovala 86% emisija ugljikovog dioksida u proteklom desetljeću.

Desetljećima je mali broj iznimno bogatih i moćnih privatnih i državnih tvrtki uvelike profitirao od prodaje tih goriva, obmanjujući javnost i utječući na vlade da spriječe političko djelovanje u borbi protiv klimatskih promjena. Strategije Big Oila za očuvanje njihovog poslovnog modela što je duže moguće dobro su dokumentirane. Facebook oglasi koji promiču njihovu “klimatsku prihvatljivost” i “zeleni plin” pregledani su samo u 2020. godini 431 milijun puta.

Takva korporativna obmana posebno je problematična za zemlje na globalnom jugu, koje nastoje poboljšati svoju ekonomsku sigurnost i riskiraju zaglaviti u prljavoj infrastrukturnoj imovini koja će postati neupotrebljiva. Zapravo, svaka regija ima visok potencijal obnovljive energije. Međunarodna suradnja i potpora, posebno financije globalnog sjevera, ključne su za njegovu realizaciju.

Nedostatak međunarodnog mehanizma za izravno rješavanje problema fosilnih goriva znači da se industrija nastavila znatno širiti, čak i od potpisivanja Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. Prema Izvješću Ujedinjenih naroda o proizvodnom jazu, planirana proizvodnja fosilnih goriva u 2030. godini trenutačno je 120% veća nego što bi bilo dopušteno u okviru proračuna ugljika od 1,5 stupnjeva.

Nije dovoljno smanjiti emisije

Provedba tih planova ugrozila bi pokretanje neobuzdanih klimatskih promjena. Međutim, čini se da se njihovi pristaše izvlače, jasno pokazujući da su politički čelnici zažmirili na ovog najočitijeg pokretača klimatskog kaosa. Čak i takozvani klimatski prvaci poput Kanade, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država i Norveške odobravaju nove projekte fosilnih goriva dok s IPCC-om oglašavaju klimatski alarm.

Iako je usredotočenost na minimiziranje emisija mogla biti razuman pristup početkom 1990-ih, danas to očito nije dovoljno. Potreban nam je i komplementarni mehanizam izričito usmjeren na ograničavanje opskrbe fosilnim gorivima.

Inicijative u nastajanju kao što je Savez za naftu i plin izvan njega mogu poslužiti kao forumi koji uspostavljaju novu normu vodstva u području klime i stvaraju politički prostor za unapređenje rasprava među prvim pokretačima i ranjivim zemljama. Međutim, kako politički zamah raste, potrebno je razraditi put za uspostavu međunarodnog pravnog instrumenta. Jedan od alata koji dobiva globalnu potporu i koji bi nam pomogao da krenemo smislenim putem prema klimi u kojoj se može živjeti je Ugovor o neširenju fosilnih goriva.

Takav sporazum oponašao bi postojeće međunarodne sporazume čiji je cilj smanjiti opasnost od nuklearnog oružja, nagaznih mina, iscrpljivanja ozona i drugih sigurnosnih rizika. I to bi se temeljilo na tri stupa Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja.

Na prvom stupu budućeg ugovora svijet je u posljednjih nekoliko mjeseci ostvario značajan napredak. Međunarodna agencija za energiju priopćila je da će svaki novi razvoj fosilnih goriva biti u sukobu s ciljevima Pariškog sporazuma, članice skupine G7 složile su se da će prestati financirati nove projekte ugljena, a mnoge jurisdikcije zabranile su sve nove dozvole za fosilna goriva.

Drugi stup je izvedivo postupno ukidanje. Većina klimatskih znanstvenika slaže se da moramo smanjiti postojeće zalihe fosilnih goriva i proizvodnju. Čak i bez novih projekata na području ugljena, nafte ili plina, svijet bi do 2030. proizveo 35% više nafte i 69% više ugljena nego što je to u skladu s ciljem od 1,5 stupnja.

Pomoć siromašnim zemljama

Treće, novi ugovor trebao bi pomoći u omogućavanju pravednog prijelaza s fosilnih goriva putem procesa međunarodne suradnje u kojem je u središtu jednakost. Bogata gospodarstva koja proizvode fosilna goriva bila bi predvodnici i podijelila koristi i terete tranzicije sa siromašnijim zemljama, radnicima i pogođenim zajednicama. To bi trebalo uključivati osiguravanje financijskih sredstava kako bi se donositeljima politika omogućilo provođenje i održavanje potrebnih klimatskih politika.

Stotine organizacija koje predstavljaju tisuće pojedinaca priključile su se pozivu na sporazum o neširenju fosilnih goriva. Ranije ove godine Dalaj Lama i još 100 dobitnika Nobelove nagrade pozvali su na okončanje širenja fosilnih goriva, dok je više od 2000 akademika i znanstvenika signaliziralo svoju potporu u otvorenom pismu.

Morat ćemo živjeti u svijetu u kojem ekstremni klimatski događaji postaju intenzivniji i češći. Ali prvo pravilo izlaska iz rupe je prestati kopati. A to zahtijeva da se ne podlegne moći i utjecaju lobija za fosilna goriva i njegovih političkih saveznika.

Pronalaženje održivih rješenja za upravljanje propadanjem industrije fosilnih goriva sada je ključnije nego ikad.

Ugovor o neširenju fosilnih goriva nudi viziju i put za to kako bi moglo izgledati istinsko međunarodno vodstvo na području klime i suradnje.