U zemljama koje su prestale plaćati svoje dugove međunarodnim kreditorima smrtnost dojenčadi raste, a očekivani životni vijek pada ako se ‘default’ duga ne riješi brzo, pokazuje studija pod nazivom ‘The Human Costs of a Failing Global Debt System’ ili, u slobodnom prijevodu, troškovi neuspješnog financijskog sustava mjereni ljudskim životima.

U zemljama koje su izašle iz statusa neplaćanja u roku od tri godine smrtnost dojenčadi bila je 2,2 postotna boda viša nego što bi bila da nije bilo bankrota. Međutim, u zemljama gdje se razrješenje dužničke krize otezalo dulje od tri godine, u prosjeku cijelo desetljeće, smrtnost dojenčadi dosezala je čak 11,4 posto.

Životni vijek pada
Očekivano trajanje života bilo je 1,5 postotnih bodova niže, u prosjeku, desetljeće nakon neispunjavanja obveza, s tim da se brojka pogoršavala u duljim slučajevima, otkrili su istraživači Clemens Graf von Luckner i Juan Farah-Yacoub. U zemljama koje su istraživači proučavali, prosječni očekivani životni vijek pada za godinu, sa 68 na 67, ako razrješenje ‘defaulta’ potraje dulje od tri godine.

Pandemija je pogoršala dužničku krizu u nizu zemalja jer se očekivalo da će uredno nastaviti podmirivati svoje dugove unatoč urušavanju javnih financija. Posebno je teška situacija u subsaharskoj Africi za koju stručnjaci procjenjuju da je pandemija unazadila borbu protiv siromaštva za trideset godina.

Začaranom krugu dodatno pridonose rastuće kamatne stope u svijetu kojim se središnje banke bore protiv inflacije, a koje natprosječno pogađaju manje razvijene zemlje. Kao odgovor na pandemiju države G20 pokrenule su proces restrukturiranja ‘Zajedničkog okvira’. Koristili su ga Zambija, Etiopija, Čad i Gana, ali tek treba postići uspjeh, a Kina i više komercijalnih vjerovnika kompliciraju pregovore, podsjeća Reuters.

“Neriješena pitanja o Zambiji potpuno su politička, radi se isključivo o tome da Kinezi i SAD ostave po strani druge razlike i to učine”, rekao je Mark Malloch Brown, predsjednik Zaklade Otvoreno društvo koja je objavila studiju. “Kriv je širi sustav velikih sila koje su rijetko imaju neprekinutu predanost i određivanje prioriteta kako bi riješili problem duga male zemlje kada imaju značajne interese i suočavaju se s problemom”, kaže.

U studiji se poziva svjetske čelnike da stvore jasan proces s čvrstim rasporedom za postizanje dogovora o “saniranju” neispunjenih obveza, ali i da MMF agresivnije koristi svoje ovlasti za one koji kasne s otplatama, odnosno da pokrene program potpore financiranja zaduženim zemljama čak i ako dio vjerovnika odbije prihvatiti nove uvjete olakšice duga.

Omogućiti rast
Također, privatnim vjerovnicima (uključujući imatelje državnih obveznica) ne bi trebalo dopustiti da odbiju prihvatiti podmirenje dugova na koje su kreditori pristali, a zatim očekivati ​​da će biti isplaćeni uz beneficije te olakšice, ili koristiti sudove kako bi dobili punu svotu.

I konačno, Međunarodnim financijskim institucijama potrebno je značajno više sredstava od ‘Globalnog sjevera’ kako bi im se dala sredstva potrebna za financiranje oporavka od ‘defaulta’ i omogućio gospodarski rast nužan da se izbjegne neispunjavanje obveza u budućnosti.