Dioničko društvo Kalničke vode Bio Natura iz Križevaca ne postoji već desetak godina, pripajanjem ga je usisala Cedevita Atlantic grupe. No, bivše male dioničare Kalničkih voda na kraju 2020. sustižu neugodni repovi tog dioničarstva.

Po nalogu Hanfe iz srpnja 2011. Atlantic grupa isplatila im je 89,32 kune po dionici nakon što je u postupku preuzimanja i istiskivanja malih dioničara odredila isplatu 7,70 kuna. Sad su, gotovo desetljeće poslije, suočeni sa zahtjevom Atlantica za povrat novca.

O parnicama pokrenutim pri Općinskom sudu izvijestili su ih iz odvjetničkog društva Šavorić & Partneri. Novi “sudski produžeci” rezultat su odluke Vrhovnog suda o kojoj je Atlantic grupa izvijestila Burzu potkraj svibnja.

Atlantic je protiv rješenja Hanfe iz vremena preuzimanja i squeeze-outa Kalničkih voda pokrenuo upravni postupak. Visoki upravni sud (VUS) potvrdio je zakonitost rješenja regulatora. Uslijedio je pokušaj ustavne tužbe koja je odbačena zbog isteka roka, a kompanija se potom obratila Državnom odvjetništvu.

U ožujku 2014. DORH je pak presedanski, suprotno uobičajenoj praksi (na drugoj je strani ipak država) podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude VUS-a na Vrhovnom sudu.

Atlantic se “naslonio” na DORH-ov zahtjev propitivanja primjene odredbi (tadašnjeg) Zakona o preuzimanju dioničkih društava tražeći poništenje pobijanog rješenja.

Nakon pet i pol godina Vrhovni sud je preinačio presudu VUS-a i poništio Hanfino rješenje, koje je ispitivao “samo u granicama zahtjeva za izvanrednim preispitivanjem zakonitosti”.

U fokusu mu je bilo pitanje je li Hanfa mogla postupati pozivajući se na ZPDD te je li odlučivala “o stvari iz sudske nadležnosti”. Presuda se, dakle, poziva na Zakon o trgovačkim društvima, a ne na onaj po kojemu slijedom ovlasti radi(la) Hanfa i na koji se referirao VUS.

“Vrhovni sud je u zabludi, kao i DORH. Po tada važećem ZPDD-u postojali su pragovi u stjecanju dionica (svakih deset posto između 25 i 75%) i Hanfa se itekako mogla miješati i utvrđivati postupanje preuzimatelja, neovisno o koliko se upravnih postupaka radi”, tvrdi iskusni stručnjak za gospodarsko pravo i pitanja tržišta kapitala.

Smisao ZPDD-a, dodaje, upravo je u propisivanju postupanja preuzimatelja radi zaštite prava manjinskih dioničara, a ne zaštita preuzimatelja. “I Mol je nakon ponude za koju je tvrdio da je fer svojedobno stjecao dionice Ine po znatno višim cijenama, a kad je VUS utvrdio manipulaciju DORH nije postupio kao u ovom slučaju”, kaže on.

Naime, cijela pravna saga u Kalničkim vodama krenula je u jesen 2010. kad je, uz postupak odobrenja ponude za preuzimanje, na skupštini donesena odluka o prijenosu dionica malih dioničara po 7,70 kuna, a 35 dioničara krenulo u sudsko pobijanje odluke.

Atlanticu je iz poreznih razloga, tj. prijenosa poreznog gubitka bilo važno provesti pripajanje Kalničkih voda Cedeviti do kraja godine pa su žurno krenuli u nagodbu. Sve potrebne odluke i upise obavili su u desetak dana tjedan prije kraja 2010., a dioničarima tužiteljima su za odustajanje od tužbe isplatili milijun kuna.

Hanfa je potom istragom u postupku nadzora ustanovila da je ta naknada raspoređena upravo prema broju dionica i da im je po dionici plaćena naknada od 89,32 kune.

Ocijenila je to stjecanjem dionica i povredom ZPDD-a i uz obustavu postupka odobrenja ponude preuzimanja Atlanticu naložila da taj iznos plati svim preostalim malim dioničarima, za njih 131 ukupno 7,6 milijuna kuna. To što se radilo o dva upravna postupka, prema njezinu tumačenju slova i duha ZPDD-a, nije relevantno.

Vrhovni sud presudio je drukčije. A da ta presuda krije opasne zamke, krajem srpnja uvijeno je poručila i sadašnja Uprava Hanfe.

Konstatirala je da ona znači da su “zaštita prava i uređivanje odnosa dioničara po okončanju postupka preuzimanja u isključivoj nadležnosti suda, a pokretanje spora stvar odluke samih dioničara”. Ne zvuči ohrabrujuće.