Globalni godišnji obnovljivi kapaciteti u 2023. povećani su za gotovo 50 posto, na 510 gigavata (GW), što je najbrža stopa rasta u posljednja dva desetljeća. Ovo je već 22. godina zaredom da je povećanje kapaciteta obnovljivih izvora (OIE) bilo rekordno, ističe se u izvješću Međunarodne agencije za energiju (IEA). Iako su Europa, Sjedinjene Američke Države i Brazil dosegnuli vrhunce, uspon Kine bio je zapanjujuć. U 2023. Kina je u pogon pustila solarnih elektrana koliko i cijeli svijet 2022., dok su njeni vjetro kapaciteti porasli za 66 posto. Zbog toga su tri četvrtine novih kapaciteta OIE u 2023. činile upravo solarne elektrane.
Prije konferencije o klimatskim promjenama COP28 u Dubaiju, IEA je pozvala vlade da podupru pet stupova djelovanja do 2030. godine. Nekoliko prioriteta IEA-e istaknuto je i u tekstu Globalnog pregleda koji je dogovorilo 198 vlada na COP28, među kojima su i ciljevi utrostručenja obnovljivih izvora energije te udvostručenje godišnje stope poboljšanja energetske učinkovitosti do 2030 godine. Utrostručenjem globalnog kapaciteta OIE u energetskom sektoru bi se do 2030. trebalo doseći 11.000 GW, što je u skladu s IEA-inim scenarijem neto nulte emisije do 2050. godine.
Prevladavanje izazova
Procjene govore da bi prema postojećim politikama i tržišnim uvjetima, globalni obnovljivi kapacitet do 2028. dosegnuo 7300 GW. To znači da bi se tom dinamikom rasta do 2030. uvećao 2,5 puta, što je manje od zacrtanog cilja. Zbog toga bi vlade prevladavanjem trenutnih izazova i bržom provedbom postojećih politika trebali premostiti jaz i tako doseći ciljanih 11.000 GW. Izazovi se razlikuju od zemlje do zemlje, ali se ističu četiri glavne kategorije: neizvjesnosti politike i odgođeni odgovori politike na novo makroekonomsko okruženje; nedovoljna ulaganja u mrežnu infrastrukturu; velike administrativne prepreke i postupci izdavanja dozvola te nedostatno financiranje u zemljama u razvoju. IEA drži da bi rješavanje tih izazova moglo uvećati rast OIE za 21 posto, što bi pomoglo u ispunjavanju cilja o globalnom utrostručavanju.
Kako zemlje G20 imaju gotovo 90 posto globalnih kapaciteta obnovljive energije, o njihovoj će pojačanoj provedbi postojećih
politika i ciljeva najviše ovisiti ispunjenje plana IEA. Međutim, za dosezanje 11.000 GW, stopa novih instalacija mora se ubrzati i u drugim zemljama izvan G20, uključujući i one u razvoju, od kojih neke niti nemaju ciljeve i politiku za obnovljive izvore energije.
IEA smatra kako je svjetsko gospodarstvo na putu da u sljedećih pet godina poveća kapacitet OIE za gotovo 3700 GW. To bi značilo da će oni premašiti ukupne instalirane kapacitete od prve komercijalne OIE elektrane prije 100 godina do danas. Veliku većinu, tj. 95 posto tog povećanja, činile bi solarna fotonaponska energija i vjetar. IAE predviđa i kako će 60 posto novih OIE kapaciteta do 2028. biti u Kini. Unatoč postupnom ukidanju nacionalnih subvencija 2020. i 2021., implementacija kopnenih vjetroelektrana i solarnih elektrana u toj državi se ubrzava, prvenstveno potaknuta ekonomskom privlačnošću tehnologija kao kao i poticajnom političkom okruženju koje osigurava dugoročne ugovore. Očekuje se da će Kina ove godine postići nacionalni cilj za instalaciju vjetroelektrana i solarnih elektrane do 2030., šest godina prije roka. Uloga Kine ključna je u postizanju cilja utrostručenja obnovljivih izvora energije jer se predviđa da će instalirati više od polovice ukupnih novih kapaciteta do 2030. te će time polovica njezine proizvodnje električne energije dolazit iz OIE. Prognoze IAE pokazuju kako će se solari i vjetar do 2028. više nego udvostručiti u SAD-u, EU, Indiji i Brazilu, u usporedbi s posljednjih pet godina.
Politički poticaji
Ekspanzija obnovljive energije počinje se ubrzavati i u drugim regijama svijeta, posebice na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, uglavnom zahvaljujući političkim poticajima koji iskorištavaju troškovno konkurentnost solarnih i vjetro elektrana. Iako se rast kapaciteta obnovljivih izvora energije ubrzava i u subsaharskoj Africi, ona još uvijek nije uspješna s obzirom na potencijal resursa i potrebe za elektrifikacijom.
U 2023. spot cijene solarnih fotonaponskih modula pale su za gotovo 50 posto u odnosu na prethodnu godinu, a proizvodni kapacitet dosegnuo je tri puta više od razine iz 2021. Trenutačni proizvodni kapacitet u izgradnji pokazuje da će globalna ponuda solarne fotonaponske energije dosegnuti 1100 GW krajem 2024., te će potencijalna proizvodnja biti tri puta veća od prognozirane potražnje. Unatoč ekspanziji proizvodnje solara u SAD-u i Indiji, očekuje se da će Kina zadržati svoj udio od 80-95 posto u globalnim opskrbnim lancima (ovisno o segmentu proizvodnje). Iako će razvoj domaće fotonaponske proizvodnje povećati sigurnost opskrbe i donijeti ekonomske koristi lokalnim zajednicama, zamjena uvoza skupljom domaćom proizvodnjom, SAD-u, EU i Indiji, povećat će troškove cjelokupne implementacije fotonapona. IEA navodi kako je prošle godine 96 posto novoinstaliranih solarnih i vjetro elektrana imalo niže troškove proizvodnje od novih elektrana na ugljen i prirodni plin. Osim toga, tri četvrtine novih vjetro i solarnih elektrana nudilo je jeftiniju energiju od postojećih postrojenja na fosilna goriva. Unatoč sve većim potrebama za doprinosom fleksibilnosti i pouzdanosti za integraciju varijabilnih obnovljivih izvora energije, ukupna konkurentnost vjetro i solarnih elektrana samo će se malo promijeniti do 2028. u Europi, Kini, Indiji i SAD-u.
‘Vjetar’ u problemu
Industrija obnovljive energije, posebice vjetra, bori se s makroekonomskim izazovima koji utječu na njezinu ‘financijsku sliku’. Industrija vjetra doživjela je značajan pad tržišne vrijednosti jer su europski i sjevernoamerički proizvođači vjetroturbina imali negativne neto marže sedam uzastopnih kvartala zbog nestabilne potražnje, ograničenog pristupa sirovinama, ekonomskim izazovima i rastućim kamatnim stopama. Kako bi riješila te probleme, EU je u listopadu 2023. pokrenula Akcijski plan za energiju vjetra, s ciljem povećanja konkurentnosti, poticanja ulaganja u čistu tehnologiju, pojednostavljenju izdavanja dozvola i osiguravanja poštenog tržišnog natjecanja. Kineski proizvođači vjetroturbina, koji imaju koristi od snažne domaće potražnje i vertikalne integracije, ostali su relativno stabilni usred globalnih izazova.
U zaključku izvješća IEA upozorava kako su trendovi do 2028. još uvijek u velikoj mjeri nedovoljni da bi se uhvatilo u koštac s korištenjem fosilnih goriva za grijanje i dovelo svijet na pravi put ispunjavanja ciljeva Pariškog sporazuma. Bez snažnijih političkih mjera, samo bi sektor toplinarstva između 2023. i 2028. mogao proizvesti više od jedne petine emisije stakleničkih plinova usklađene s ograničavanjem globalnog zatopljenja na 1,5 °C. Globalna potrošnja obnovljive topline morala bi porasti 2,2 puta brže i kombinirati se s opsežnim mjerama na strani potražnje i mnogo većim poboljšanjima energetske i materijalne učinkovitosti kako bi se uskladila s ‘nulta neto stopom’ scenarijem.
