Inflacijski pritisci u eurozoni dodatno su ojačali u rujnu na 10 posto godišnje (u odnosu na 9,1 posto u kolovozu) ponajviše zahvaljujući rastu cijena energenata. Takozvana “core” inflacija koja isključuje kretanje cijena uobičajeno volatilnih stavki kao što su hrana i energija, također je zabilježila ubrzanje rasta u odnosu na prethodni mjesec i to sa 4,3 na 4,8 posto godišnje. Analize središnjih banaka pritom pokazuju kako indirektni učinci rasta cijena energenata uzrokuju otprilike jednu trećinu rasta cijena u drugim segmentima.
Najčešći uzrok recesije
Drugim riječima, stabilizacija tržišta energenata ključan je preduvjet stabilizacije cijena u svim segmentima. Istovremeno, projiciranje razine inflacije u ovom se trenutku čini kao izuzetno nezahvalan zadatak zahvaljujući naglašenoj neizvjesnosti niza čimbenika, uključujući volatilnost ponude, potencijalne buduće intervencije država s ciljem utjecaja na cijene ali i uslijed upitne jačine potražnje kako recesijski pritisci u eurozoni jačaju.
Ukoliko promotrimo sve trenutačno dostupne dokaze, čini se izglednim da je ekonomski rast eurozone pao u negativan teritorij u toku trećeg kvartala. Kompozitni PMI indikator nalazi se sada blago ispod razine od 50 bodova – granice za koju se uobičajeno smatra da dijeli recesiju i ekspanziju. Podaci ukazuju na rast zaliha uslijed usporavanja prodaje, dok je povjerenje potrošača u rujnu palo na najnižu razinu od početka praćenja istoga s naglašenim strahovima kućanstava oko njihove financijske situacije na horizontu od nadolazećih godinu dana. U skladu sa svime navedenim recesija eurozone u zadnjih je nekoliko tjedana postala gotovo opće prihvaćeno tržišno mišljenje. Pitanje više nije hoće li biti recesije, već koliko će snažna biti te koliko će dugo trajati.
Trenutačni pad ekonomske aktivnosti ipak nije dovoljan da odvrati Europsku središnju banku (ECB) od namjere daljnjeg povećanja kamatnih stopa. Zapravo, tržišni konsenzus implicira izgledno povećanje bazičnog kamatnjaka za 75 baznih bodova. Cilj ovakve politike je jasan – obuzdavanje inflatornih pritisaka u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na njihove uzročnike. Ne zaboravimo pritom da iako su visoke cijene energenata i ostalih sirovina ključan razlog usporavanja ekonomske aktivnosti, rast kamatnih stopa također stvara pritiske kroz povećanje troškova servisiranja duga za stanovništvo i poduzeća te negativan učinak na razinu kreditne aktivnosti. Naposlijetku, pretjerano agresivno zaoštravanje monetarne politike uzrokovalo je više recesija u povijesti nego bilo koji drugi čimbenik promatran zasebno.
Izazovi s kojima se ekonomija eurozone prisiljena nositi ne postaju ništa blaži kako vrijeme protječe. Zapravo postaju sve naglašeniji. Iz sadašnje perspektive čini se kako je rat u Ukrajini daleko od završetka nakon djelomične mobilizacije u Rusiji. Izvoz prirodnog plina iz Rusije u Europu dodatno je smanjen, a s obzirom na sabotaže na Sjevernom toku 1 i 2, dodatne poteškoće u opskrbi se ne mogu isključiti.
Dok se rasprave vode oko procjena dubine izgledne nadolazeće recesije, jedan ključni rizik čini se kako ostaje zanemaren ili u najmanju ruku ne zadobiva dovoljno pažnje. Ekonomski problemi s kojima se eurozona bori nisu kratkoročne prirode. Zahvaljujući značajno smanjenoj dostupnosti prirodnog plina, možemo očekivati da će cijene ostati na visokim razinama i u narednom periodu. Takve okolnosti naštetiti će proizvodnji niza kompanija diljem Europe. U ekstremnom scenariju (koji se trenutačno ne čini nevjerojatnim), eurozona se potencijalno nalazi na početku jedne sasvim nove faze poslovnog ciklusa.
Nepotreban pesimizam ili…
Ukoliko cijene energenata ostanu na visokim razinama u narednim godinama, trošak proizvodnje poduzeća ostati će opterećen dok će kupovna moć kućanstava biti smanjena. Takvo opterećenje možemo uvelike usporediti sa teretom razduženja s kojim su se mnoge ekonomije eurozone nosile nakon posljednje financijske krize. U suštini, nije važno koji su razlozi iz kojih nemate novca za potrošnju, bili to visoki troškovi hrane i energenata ili teret otplate postojećih dugova, učinak na ekonomski rast je negativan.
Pripremanje na dugotrajnu ekonomsku korekciju može se naizgled činiti kao sasvim nepotreban pesimizam. Ipak, prepoznavanje razlike između prolaznih ekonomskih slabosti i dugoročne recesije koja dovodi do strukturnih ekonomskih promjena, nužno je za kreiranje odgovarajućih monetarnih i fiskalnih politika. Uz nadu kako je ova recesija prolazna (kao i recesija za vrijeme izbijanja COVID-a), vlade diljem eurozone potencijalno reagiraju na neodgovarajuće načine.
Dok Europska središnja banka kroz povećanje kamatnih stopa nastoji obuzdati inflaciju kroz prihvaćanje privremenog pada potražnje, vlade diljem eurozone kroz svoju potrošnju zapravo podupiru potražnu stranu jednadžbe. Takva politika ne samo da nije učinkovita u obuzdavanju inflatornih pritisaka već dovodi i do rasta javnog duga u silaznoj fazi ekonomskog ciklusa – ostavljajući nositeljima fiskalne vlasti manje manevarskog prostora za ono što se čini da je neizbježno pred nama.
