Javne sheme parcijalnih ili potpunih, portfeljnih ili individualnih garancija koriste se radi otklanjanja tržišnih neuspjeha u kreditiranju početnih, mikro, malih i srednjih poduzeća s neadekvatnim instrumentima osiguranja i zbog poticanja kredita i investicija u sektorima i aktivnostima od javnog interesa kao što su zelena energija i istraživanja i razvoj.

Naglo izbijanje Covid-19 krize u ožujku 2020. povećalo je važnost garancijskih shema. Neke zemlje (npr. Italija, Francuska, Španjolska, Njemačka) alocirale su značajna javna sredstva za takve programe, učinivši ih potencijalno najvažnijim odgovorom na krizu”, navodi se u analizi koju je za Hrvatsku udrugu banaka (HUB) izdao Velimir Šonje, ekonomist i direktor savjetničke tvrtke Arhivanalitika.

Premda je, naglašava u uvodu, rano izvoditi zaključke o učincima navedenih intervencija, prema prvim podacima interventne garancijske sheme u EU mogle bi utjecati na održavanje kreditne aktivnosti u dosadašnjem tijeku koronakrize.

Tržište se mora pokrenuti

“U Hrvatskoj su postojeće slične sheme, koje se realiziraju preko HBOR-a i HAMAG BICRO, bitno proširene. Međutim, ostale su ograničene iznosima pojedinih kredita, fragmentacijom garancijskih programa, troškovima, pravnim i regulatornim nejasnoćama i zahtjevnim administrativnim procesima. Sve to potencijalno smanjuje učinke garancijskih programa i poziva na korištenje prostora za unaprjeđenja.

To se može postići dijalogom predstavnika pružatelja garancija i privatnih kreditora u cilju fleksibilnije primjene kreditnih garancijskih shema kako bi se one brzo prilagođavale promjenama potražnje za kreditima i osigurale pozitivne učinke na rast i razvoj poduzeća”, ističe Šonje u analizi.

Ovu godinu obilježio je pad gospodarske aktivnosti veći od pada 2009. godine zbog pandemije, a potom i lockdowna u ožujku i travnju koji je zaustavio znatni broj gospodarskih aktivnosti, tijekom čega je veliki broj ljudi ili ostao bez posla ili su se njihova primanja smanjila.

Pritom je sklonost potrošnji pala, a povećala se sklonost štednji, na što u članku pod nazivom Kako će banke pridonijeti oporavku nakon koronakrize ukazuje direktor Hrvatske udruge banaka (HUB), Zdenko Adrović, ističući pritom da su banke u početnoj fazi krize odigrale ključnu ulogu kao pružatelj financijske sigurnosti i kontinuiteta infrastrukturnih usluga platnog prometa.

No slijedi još važnije pitanje koje se odnosi na banke: kako mogu pomoći kod oporavka tijekom 2021. godine. “Za puni uspjeh faze oporavka banke nisu dovoljne. Neophodne su tri stvari: kvaliteta institucionalni okvir za restrukturiranje poduzeća, novi izvori vlasničkog kapitala i dobro postavljene fleksibilne, kreditne jamstvene sheme”, ističe Adrović.

Smatra da se pokretanjem dinamizma na tržištu kapitala sektoru poduzeća može osigurati dovoljna sredstva za start u novi razvojni ciklus nakon korone, kao i da će krediti pomoći zdravim poduzećima.

“Kredit može pomoći i poduzeću koje je u previranju i ima poslovnu šansu, ali je uvjet da se jasno vidi kako je poduzeće na dobrom putu, jer se restrukturira i kapitalno jača.

Elementarna je činjenica da više vlasničkog kapitala znači i veći kapacitet za zaduživanje, osobito ako je vlasničko restrukturiranje povezano s kvalitetnim promjenama u načinu upravljanja, osmišljavanju i realizaciji poslovnih strategija.

Ovaj aspekt izlaska iz krize treba naglašavati prije samog kreditnog aspekta kako se ne bi stvorilo lažno očekivanje da krediti i poticajne kreditne jamstvene sheme mogu same, bez sudjelovanja tržišta kapitala, riješiti pitanje izvora financiranja za oporavak u razdoblju nakon korone.

Zbog toga je pitanje funkcioniranja jamstvenih shema i njihovog utjecaja na tržište kredita ostavljeno za kraj. Jamstvene sheme su u jedinstvenoj krizi ovoga tipa neophodne i važne, no ne smiju biti shvaćene kao panaceja – kao univerzalni lijek za sva otvorena financijska pitanja”, naglašava Adrović.

Mala i srednja poduzeća

Važan dio analize je osvrt na uvođenje ili proširenje garancijskih shema za mala i srednja poduzeća kojima se ublažavaju učinci krize kroz održavanje kreditnih tokova i likvidnosti za taj poslovno i financijski ranjiv a važan tržišni segment.

“U aktualnoj koronakrizi, donošenjem prvog travanjskog paketa mjera na razini EU odobreno je proširenje EIB-ovih garancijskih shema za 200 milijardi eura ili 1,7% BDP-a EU 2019. na temelju novog garantnog fonda od 25 milijardi eura”, navodi Šonje.

Međutim, garancije predstavljaju rizik za javne financije jer u slučaju nagle i snažne krize, vrijednost intervencije u većoj mjeri zavisi o procjeni fiskalnog kapaciteta države, navodi ekonomist, za izlaganje riziku preko jamstava, osiguranja i sličnih potencijalnih obaveza.

“Limiti fiskalnog kapaciteta države često djeluju kao jače ograničenje pri oblikovanju garancijskih shema od nedostatka sofisticiranih analitičkih argumenata koji bi precizno ukazali na to koliko i kome treba odobriti garancija.

Stoga u zemljama ograničenog fiskalnog kapaciteta poput Hrvatske ključnu ulogu imaju međunarodne institucije koje kroz međunarodno združivanje rizika povećavaju lokalne kapacitete za izlaganje rizicima”, kaže Šonje, navodeći raširenost javnih garancijskih shema koja zavisi o fiskalnom kapacitetu države koji ograničava sposobnost za preuzimanje rizika.

Oslanjanje na EU

“Garancijska shema koja je pokrenuta u travnju 2020. ne isključuje proširenje shema na veća poduzeća i ulaganja. Danas je postojanje tržišnog neuspjeha u kreditiranju mikro, malih i srednjih poduzeća prepoznato te se kreditne garancijske sheme nalaze u širokoj uporabi. Dodatno se proširuju u razdobljima ekonomskih kriza radi sprječavanja kreditne kontrakcije i kontrole kamatnih stopa.

Krajnji ekonomski učinak javnih garancijskih shema zavisi o multiplikatoru rizika i o učinku na rast poduzeća čiji su dugovi izravno ili neizravno, potpuno ili djelomično pokriveni jamstvom. U većini država članica EU nacionalne garancijske sheme važnije su od multilateralnih kapitala”, navodi Šonje.

U HUB-u su napravili analizu kreditnih jamstvenih shema i njihove uloge u dosadašnjem tijeku koronakrize.

“Analiza je pokazala pet ključnih rezultata: kreditne jamstvene sheme dobile su na važnosti tijekom koronakrize. U nekim zemljama njihov se potencijalni učinak kreće od oko 10% do oko 30% BDP-a što ih čini potencijalno snažnijim instrumentom za borbu protiv krize od izravnih fiskalnih poticaja.

Dalje, Hrvatska se s očekivanim potencijalom kreditnih jamstvenih shema, koji je nešto veći od 4% BDP-a, smješta pri sredini europske ljestvice.

Sheme se u većini zemalja oslanjaju na nacionalna pravila i izvore financiranja, no u Hrvatskoj, zbog malog fiskalnog kapaciteta, izvori za pokriće rizika uglavnom se pronalaze u europskim sredstvima, u suradnji s Europskom investicijskom bankom i Europskim investicijskim fondom.

Koronakriza je dovela do povećanja prosječnog pokrića rizika od strane državnih jamstvenih shema i rasta fleksibilnosti takvih shema. U Hrvatskoj su pokrića također povećana i kreću se od 50% naviše, no sustav odobravanja (portfeljnih i individualnih) kreditnih jamstava i osiguranja i dalje je fragmentiran. To umanjuje krajnje učinke na gospodarstvo.

Neophodno je otvoriti stručni i međuinstitucionalni dijalog kako bi se jamstvene sheme učinile fleksibilnijima i jednostavnijima radi povećanja njihova učinka na gospodarstvo u fazi oporavka od krize Covid-19”, navodi Adrović u članku.