Premda se uz blockchain tehnologije najčešće povezuje s kriptovalutama poput bitcoina, ova tehnologija nudi više toga i postaje sve više rasprostranjena u globalnom gospodarstvu, no ipak s naglaskom na područje financijskih usluga. Procjenjuje se da bi upravo blockchain tehnologija mogla globalno gospodarstvo uvećati za 66 milijardi dolara.

Pritom hrvatski stručnjaci vjeruju da će blockchain i kriptoimovina u nekom obliku postati uobičajen dio financijskih tržišta, te da se u zadnje vrijeme u kontekstu komercijalne aktivnosti i razvoja najčešće spominju javni i otvoreni blockchain sustavi čak i kod globalno najvećih reguliranih financijskih institucija.

“Blockchain je zapravo jedna informatička mreža, raširena na tisućama međusobno neovisnih računala širom svijeta, koja je zaštićena jakom enkripcijom i drugim tehnologijama. Jednom zapisan podatak na blockchain trajan je, javno dostupan i nepromjenjiv, jer nijedna osoba ili organizacija nema mogućnost brisati ili mijenjati te podatke”, pojasnio je nedavno laički Marin Kramarić, direktor novog hrvatskog kripto startupa Blockademia.

Bez posrednika

Stručnjaci također kažu da je blockchain prije svega doveo do razvoja svijesti da se povjerenje ne mora pokloniti nekom posredniku, k tome sklonom korupciji što se pokazalo u recesiji 2008. godine, već da povjerenje u točnost podataka i transakcija može garantirati tehnologija.

Upravo je to godina kada je blockchain kakav danas poznajemo nastao pojavom Bitcoina. Odvjetnik i predsjednik Udruga za blockchain i kriptovalute, Vlaho Hrdalo, pojašnjava da blockchain osigurava da je neki podatak točan zato što motivira sve one koji provjeravaju istinitost podataka u raspodijeljenoj knjizi da što prije ustanove ispravno stanje.

“Banke su se zbog razvoja decentraliziranih financija probudile i počele ulagati u svoje IT odjele i IT usluge pa neka od mBanking rješenja koje imamo danas izgledaju poput najmodernijih aplikacija nastalih u Silicijskoj dolini. Nije to zasluga samo blockchaina već i tzv. neo-banaka poput Revoluta i N26, ali sigurno je da je nagla pojava konkurencije otrijeznila bankarski sektor iako mu još uvijek nije oduzela monopol na novac”, navodi Hrdalo.

Kaže da je o navikama potrošača teško govoriti zato što blockchain još uvijek nije na razini općenite i redovite upotrebe prosječnog korisnika. S druge strane kriptovalute, kaže, pružaju mogućnost jednostavnog i jeftinog eksperimentiranja s tehnologijom.

“Možete kupiti bitcoina za 50 kuna, nije da morate uložiti životnu ušteđevinu da biste saznali kako funkcioniraju digitalni novčanici, kriptoburze i slično. Kriptovalute omogućavaju pseudonimnost pa nije jednostavno odrediti tko ih koristi ako se ta osoba ne želi sama legitimirati.

Iz iskustva se može reći da su Hrvati dosta skloni modernim tehnologijama o čemu svjedoči i činjenica da prema nedavnom Eurostatovom istraživanju dobne skupine 16-24 Hrvatska u čitavoj Europi ima najveći udio pojedinaca s razvijenim digitalnim vještinama. Što se tiče odnosa investicija i plaćanja, mislim da je zastupljeno i jedno i drugo iako je opći dojam vjerojatno da investicije prevaguju, ali snažan rast hrvatskog platnog procesora PayCek svjedoči da je plaćanje itekako razvijeno”, ističe Hrdalo.

Podsjetimo, PayCek je djelo Electrocoina, najbrže rastućeg hrvatskog fintech startupa koji se promaknuo u predvodnika svoje branše. Hrdalo da je, ne ulazeći u procjene kretanja cijena kriptovaluta što je nemoguće, pred samom tehnologijom i ekosustavom svijetla budućnost i snažan razvoj kojeg mogu usporiti tek regulatori “pretjeranim normiranjem koje se može objasniti isključivo željom da tradicionalni financijski sektor koji izumire zadrži moć još koje desetljeće”.

“Blockchain je donio obećanje da može konceptualno promijeniti način pružanja financijskih usluga. Prije svega jer omogućava da se digitalni prikaz financijske imovine ne može kopirati, odnosni krivotvoriti. Nemogućnost kopiranja i krivotvorenja financijske imovine u digitalnom obliku je ključna za postojanje digitalnih financijskih usluga, a do sada je za ‘jedinstvenost’ neke digitalne imovine i pouzdanost njezinog digitalnog prikaza morao granatirati neki posrednik na financijskom tržištu.

To ne podrazumijeva da će nestati potreba za tradicionalnim financijskim institucijama u budućnosti, već da će se promijeniti njihova uloga i način rada. Drugim riječima, primjena blockchaina u budućnosti omogućava drugačiji financijski sustav, u kojem subjekti koji pružaju financijske usluge izravno i efikasnije surađuju s potrošačima koji koriste te financijske usluge.

Povećanje implementacije blockchain tehnologije bi trebalo ukloniti nepotrebne aktivnosti kod pružanja financijskih usluga koje nisu core posao, te poskupljuju financijski sustav i čine ga bespotrebno složenim, a na štetu krajnjeg korisnika”, kaže Filip Šaravanja, koordinator za fintech u HANFA-i – Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga.

Smatra da je interes široke populacije, a najviše mlađih generacija za to tržište u odnosu na tradicionalna financijska tržišta najveća promjena koju je blockchain već ostvario. To se, kaže, odnosi i na niz stručnjaka koji sudjeluju u stvaranju novih proizvoda temeljenih na blockchainu, te korisnicima koji koriste te nove proizvode, što stvara veliki mrežni efekt čiji se utjecaj teško može procijeniti u budućnosti.

Kako zaštititi ulagatelje

“Pojava blockchain tehnologije na tržište kapitala donijela je novu klasu imovine. To je samo po sebi izniman događaj koji se rijetko događa ako gledamo povijest financijskih tržišta. Da se radi o novoj klasi imovine potvrđuje i prijedlog nacrta Uredbe o tržištima kriptoimovine koji je krajem 2020. objavila Europska komisija. S obzirom na to da se radi o novom i nereguliranom tržištu, navike potrošača su također drugačije nego na tradicionalnim tržištima kapitala.

Prije svega, sudionici na tržištima kriptoimovine su skloniji riziku, spremniji su pretrpjeti gubitke i koristiti neprovjerene aplikacije. Zbog toga su i njihovi gubici nerijetko veći, što podrazumijeva i gubitak cijelog iznosa ulaganja. Ipak, kako veličina tog tržišta raste tako na njega ulaze i prosječni ulagatelji koji nisu navikli i nisu spremni na takve rizike i gubitke ulaganja. Zbog toga se u ovom trenutku na razini EU pripremaju posebni propisi koji bi regulirali ovo tržište, a prije svega radi zaštite interesa ulagatelja”, napominje Šaravanja.

Kriptoimovina se pak u većoj mjeri i dalje koristi kao špekulativno ulaganje ili radi korištenja različitih decentraliziranih aplikacija koje su kreirane u blockchain okruženju, nego što se koristi za plaćanja.

Šaravanja smatra kako, s obzirom na to da su ova tržišta globalna i mlađe generacije nisu opterećene ‘lokalnim posebnostima’, sudionici na financijskim tržištima će se ili prilagoditi globalnim trendovima ili će tržišnu potrebu zadovoljiti pružatelji usluga iz većih tržišta koji su agilniji u praćenju trendova i razvoju novih proizvoda.

“Slične trendove smo mogli vidjeti i kod ranije implementacije i nuđenja digitalnih financijskih usluga od strane inozemnih igrača na našem tržištu. Drugim riječima, globalni razvoj u implementaciji blockchaina i kriptoimovine će utjecati i na izgled našeg lokalnog financijskog tržišta u budućnosti”, zaključuje Filip Šaravanja.