Iako je udjel dionica u portfeljima obveznih mirovinskih fondova (OMF) najveći u posljednjih sedam godina, zagovornici drugačije ulagačke politike od one koje mirovinci vode već više od 20 godina ističu kako je i to dalje premalo.

Posebice imajući u vidu koliko prosječni član mirovinskih fondova ima još do odlaska u mirovinu. Prema mjesečnom izvješću Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa) za srpanj, neto imovina OMF-ova povećala se za 0,9 posto na mjesečnoj razini te je iznosila 127,6 milijardi kuna.

Rastao i udjel obveznica

Što se tiče strukture portfelja, vidljivo je da mirovinci i dalje ne odustaju od obveznica, iako relativno ubrzano povećavaju rizičnija ulaganja. Naime, ulaganja u državne obveznice na kraju srpnja iznosila su 81,2 milijardi kuna što je 64,3 posto ukupne imovine.

Udjel državnog duga povećao se tako za 2,5 postotna boda na mjesečnoj razini. “Zastupljenost ulaganja u dionice u imovini OMF-ova porasla je za 1,8 postotna boda te su ona krajem srpnja iznosila 25,8 milijardi kuna, odnosno 20,2 posto imovine, što je najviša razina dioničkih ulaganja od sredine 2014.”, stoji u Hanfinu komentaru mjesečnog izvješća.

Pritom su ulaganja u domaće dionice činila 11,2 posto, a ulaganja u strane dionice – koja udjelom rastu već devet mjeseci – 9 posto ukupne imovine. Andrej Grubišić, predsjednik Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, kaže kako povećanje udjela imovine uložene u dionice nije iznenađenje jer su razgovoru s kolegama iz društava za upravljanje mirovinskim fondovima konstatirali kako udjel obveznica polako opada.

“Međutim, podatak o petini imovine treba staviti u kontekst. U slučaju investicijskog horizonta člana OMF-a koji će za 20 godina otići u mirovinu, to nije pretjerano. Naprotiv, za sve koji do mirovine imaju više od 10 godina nije razumno da su toliko izloženi hrvatskim državnim obveznicama”, ocjenjuje Grubišić.

Dodaje kako je činjenica da su dionička tržišta volatilna, no saveznik investitora je vrijeme i strpljenje. “Članove treba zanimati gdje će burzovni indeksi biti 2050., a ne krajem ove godine. A za očekivati je da će za 30 godina dionička ulaganja donijeti bolji rezultat od obveznica, uz naglasak da govorimo o dovoljno dugom horizontu.

Drugi dio koji ne trebamo zanemariti jest da dio prinosa na hrvatsku obveznicu plaćamo mi sami”, naglašava Grubišić. Gledano po kategorijama, u najrizičnijoj kategoriji A, namijenjenoj mlađim članovima, 37 posto imovine uloženo je u dionice, dok u najbrojnijoj kategoriji B ta vrsta vrijednosnica čini 21,4 posto imovine.

Mirovinski fondovi kategorije C zbog strategije ulaganja s najmanje rizika ne ulažu u dionice. Od ostalih oblika ulaganja, ulaganja u investicijske fondove iznosila su 13,6 milijardi kuna, odnosno 10,6 posto imovine te je udio tih ulaganja u imovini neznatno smanjen u odnosu na prethodni mjesec, za 0,4 postotnih bodova, stoji u Hanfinu izvješću.

Bitan je prinos

Andrej Grubišić kaže kako je činjenica da trenutna regulativa nalaže OMF-ovima izloženost državnim obveznicama i domaćoj valuti u mjeri koja se čini pretjeranom s aspekta osnovnih načela diverzifikacije.

“Međutim, istovremeno uloga OMF-ova ne bi trebala biti tzv. jačanje gospodarstva, već ostvarivanje prinosa članovima. OMF-ovi bi trebali voditi računa da uz razumnu količinu rizika ostvaruju adekvatni prinos”, smatra Grubišić. Inače, anualizirani prinosi od početka rada obveznih fondova iznose 7,6 posto za indeks kategorije A, 5,5 posto za B te 4,8 posto za kategoriju C.

Grubišić ocjenjuje kako je dodatni izazov ostvarivanja viših prinosa u trenutnoj raspodjeli sveukupnih mirovinskih doprinosa. “Od 100 kuna mirovinskih doprinosa, 75 kuna ide u tekuću potrošnju, 15 u državne obveznice, a samo 10 kuna uloženo je u operativnu imovinu.

Stoga ne vjerujem da su na duži rok moguće ozbiljnije promjene bez liberalizacije, ne samo ulaganja OMF-ova, već i obveze ulaganja novca članova.

Argument kako ljudi ne znaju ništa o ulaganjima ne drži vodu. Ne podcjenjujmo nikoga, jer na kraju dana nije bitno što je najbolje nego tko odlučuje o tome što je najbolje – pojedinac i obitelj ili netko umjesto njih”, zaključuje Grubišić.