Sedam godina hrvatskog članstva u EU pridonijelo je pozitivnim promjenama izvoza i to ne samo u dinamici, nego i strukturi proizvoda u kojoj je primjetan rast onih veće sofisticiranosti, a pripomoglo je i smanjenju proizvodne i geografske koncentracije, što je sve pomoglo da aktualnu krizu izazvanu pandemijom koronavirusa hrvatski izvoz dočekao otporniji nego 2008. Sažetak je to analize “Trgovinski tijekovi između Hrvatske i inozemstva od ulaska u EU do izbijanja pandemije koronavirusa”, koju su voditeljice Odjela za analizu ekonomskih odnosa s inozemstvom u Direkciji za ekonomske analize HNB-a Gorane Lukinić Čardić i Domagoja Šelebaja, stručnog suradnika iz Direkcije za ekonomske analize HNB-a.

Empirijska analiza trgovinskih tijekova pokazala je da je rast hrvatskog robnog izvoza bio jači nego u usporedivim zemljama Srednje i Istočne Europe (CEE zemljama), a uglavnom je bio orijentiran na zajedničko europsko tržište i bio je široko rasprostranjen među različitim proizvodnim kategorijama. Ocjenjujući komparativne prednosti u skupinama proizvoda, odnosno omjer udjela pojedine skupine proizvoda u ukupnom izvozu u usporedbi s EU, autori su utvrdili poboljšanje pokazatelja u skupinama proizvoda više dodane vrijednosti.

Hrvatska, naime, ima izraženu komparativnu prednost u izvozu resursno intenzivnih proizvoda, kao što su hrana, piće i duhan, tekstilni i proizvodi od drva, te nisko tehnoloških proizvoda od papira, metala i nemetalnih minerala.

U posljednjih 15 godina učešće izvoza prve skupine, resursno intenzivnih proizvoda, se smanjio, ali je i dalje iznad prosjeka EU, dok su se u izvozu nisko tehnoloških proizvoda bilježi povećanje udjela u izvozu. U segmentu visoko tehnoloških proizvoda, primjerice električnih strojeva i aparata, medicinskih i farmaceutskih proizvoda, te znanstvenih i kontrolnih instrumenata, Hrvatska ima udjel u ukupnom izvozu ispod prosjeka EU i zemalja CEE, ali je vrijednost indeksa nakon ulaska u EU za tu skupinu proizvoda snažno porasla.

Analitičari HNB-a to pripisuju sve većem udjelu medicinskih i farmaceutskih proizvoda u ukupnom izvozu.

No, u usporedbi s CEE zemljama bilježi se značajan pad udjela u ukupnom izvozu za skupinu srednjih tehnoloških proizvoda u koju spadaju prijevozna sredstva, poljoprivredni i industrijski strojevi, te kemijski proizvodi, a koji kod nas i inače ima malu vrijednost.

Za taj pad zaslužna je ponajviše procesi privatizacije i restrukturiranja velikih brodogradilišta koji su startali s ulaskom u EU. Prije ulaska u EU, inače, omjer udjela izvoza te skupine proizvoda u ukupnom izvozu nije bitno zaostajao u usporedbi s drugim CEE zemljama, a zaostajanju je, uz brodogradnju, pridonio i njihov skok u toj kategoriji koji je ponajviše rezultat njihovog naslanjanja na automobilsku industriju.

No, unatoč blagim pozitivnim trendovima i dalje su, pokazuje analiza, prisutne strukturne manjkavosti hrvatskog izvoza, a struktura izvoza i dalje zaostaje za prosjekom CEE zemalja.

“Prije ulaska u EU struktura hrvatskog izvoza znatno je zaostajala za razvijenijim CEE zemljama te je bila bliža strukturi izvoza Bugarske, Rumunjske i Poljske, a to vrijedi i nakon ulaska u EU. To se poglavito odnosi na iznadprosječne vrijednosti indeksa izraženih komparativnih prednosti kod proizvoda niže dodane vrijednosti, točnije resursno intenzivnih proizvoda”, ističu Gorana Lukinić Čardić i Domagoj Šelebaj.

Primjećuju, pak, trend smanjenja koncentracije izvoza, kako proizvodne, tako i geografske. Taj se proces uočava i prije ulaska u EU, a statistički podaci pokazuju da je nakon sedam godina članstva proizvodna koncentracija znatno niža nego što je bila još puno ranije, sredinom 2000.-tih. Brodogradnja je sa svojim problemima i smanjenjem izvoza i tu ostavila traga, s tim da autori navode da je smanjenje koncentracije izvoza postignuto uz istodobno širenje izvozne baze i sve veći značaj izvoza nakon ulaska u EU. Posebno zanimljiv je podatak do kojeg se došlo u analizi da je Hrvatska u odnosu na druge CEE zemlje jedna od onih s najnižom razinom proizvodne koncentracije izvoza, pogotovo nakon ulaska u EU. A osim proizvodne, Hrvatska ima i jednu od najnižih razina geografske koncentracije, te se izdvaja i po tomu što je jedna od rijetkih zemalja u kojoj je u posljednjih desetak godina ona i dodatno smanjena.

Glavni razlog tome autori vide u činjenici što Hrvatska, unatoč rastu udjela izvoza na tržištu članica EU nakon 2013., uz Bugarsku i dalje ima najmanji udjel izvoza na zajedničko tržište. Kod većine CEE zemalja tržište EU u izvozu sudjeluje s minimalno 70%.

“Manji udio EU tržišta u hrvatskom izvozu posljedica je znatno ispodprosječnog udjela Njemačke, koja je bez iznimke najvažniji pojedinačni vanjskotrgovinski partner svih preostalih CEE zemalja. Posebno to vrijedi za Češku, Mađarsku i Poljsku, kod kojih udio izvoza u Njemačku prelazi četvrtinu, a što odražava njihovu poziciju u lancima vrijednosti kao dobavljača strojeva i transportne opreme”, ističu HNB-ovi analitičari, ukazujući kako se uz Sloveniju, Hrvatska izdvaja i iznadprosječnim udjelom izvoza u zemlje Cefte, iako je učešće tog tržišta nakon 2013. u opadanju.

Nakon ulaska u EU, navodi se u analizi, porasla je sofisticiranost hrvatske izvozne košare, kao i usklađenost izvoza s potražnjom iz EU-a, dok je unutar-sektorska trgovina ojačala. Sve navedeno, zaključuju autori, upućuje da ulazak u EU označuje prekretnicu u trgovinskim tijekovima između Hrvatske i inozemstva, a dobru sliku nagrđuje činjenica da Hrvatska u odnosu na CEE zemlje ima najveći vanjskotrgovinski deficit, kao i da i dalje ima manji udjel proizvoda više dodane vrijednosti i sofisticiranost izvozne košare i njenu usklađenost s potražnjom iz EU-a u odnosu na većinu CEE zemalja.

Što se aktualne situacije tiče, analitičari HNB-a kažu da je još uvijek nejasno kako je pandemija koronavirusa i prateća kontrakcija trgovinskih tijekova na globalnoj razini utjecala na strukturna obilježja hrvatske robne razmjene. Ističu, međutim, da se zahvaljujući pozitivnim trendovima nakon ulaska u EU može zaključiti da je izvozni sektor novu krizu dočekao otporniji nego u slučaju svjetske financijske krize 2008.

“Na to upućuju zadnji dostupni podaci, prema kojima je, unatoč snažnom padu inozemne potražnje, pad hrvatskog robnog izvoza u 2020. od 2,8% bio slabiji u odnosu na sve druge CEE zemlje osim Poljske”, ističu HNB-ovi analitičari, dodajući da je to dijelom rezultat spomenute strukture hrvatske robne trgovine, s iznadprosječnim udjelom prehrambenih proizvoda i radno intenzivnih proizvoda s malom dodanom vrijednošću. Taj ispodprosječan pad oni povezuju sa slabijim sudjelovanjem Hrvatske u lancima vrijednosti na području EU-a, i to posebno onima vezanih uz automobilsku industriju, čiji su poremećaji ostavili vidljive negativne efekte na izvozu većine zemalja CEE.