Premda su prošlu godinu obilježile priče o inflaciji i udaru na životni standard, malo je tko na poduzetničkoj sceni imao razloga za toliku zadovoljstvo kao kreditori. Istini za volju, trećoj uzastopnoj godini inflacije prilagodila se većina kompanija prelijevajući više troškove u konačne cijene, pa onda i malo više od toga pumpajući marže, no bankari su gotovo mogli bezbrižno mogli ‘ubaciti u ler’ i od strmog rasta kamata ubirati rekordne zarade.

Zahvaljujući povijesno visokim referentnim kamatnim stopa za kojima je Europska središnja banka bila prisiljena posegnuti (kao temeljnom instrumentu) da obuzda inflaciju (i to ne sasvim uspješno), bankarski sektor diljem eurozone zapamtit će godine inflacije kao godine izobilja. Trljat će ruke i domaće banke jer i one mogu od 1. siječnja ubirati plodove ulaska u eurozonu – deponirati višak štednje kod ECB-a, odnosno Hrvatske narodne banke – i gomilati prihode.

ECB povećao cijenu novca

Banke u Hrvatskoj za lanjsku su godinu podvukle crtu pod 1,36 milijardi eura dobiti, više od 90 posto izdašnije nego godinu dana ranije kada su se intenzivno pripremale za uvođenje eura, što se djelomice prelilo na veće operativne troškove. S rezultatskim skokom gotovo su se udvostručili pokazatelji profitabilnosti: prinos na imovinu povećao se s 1 posto na 1,8 posto, a prinos na kapital s 8,3 na 15,5 posto.

“Rezultat je to porasta dobiti tekuće godine, pod utjecajem snažnog povećanja kamatnih prihoda. Znatan doprinos rastu tih prihoda dali su i prihodi na prekonoćne depozite kod HNB-a”, objasnit će analitičari središnje banke.

Mehanizam je zapravo vrlo jednostavan. Da bi ohladio inflaciju, ECB je povećavao cijenu novca koju bankama plaća da štednju (višak likvidnosti) ukloni iz cirkulacije građana, tvrtki i države te ih ‘pospremi’ na prekonoćne depozite kod sebe. Za to je krajem 2022. plaćao 2 posto, već u veljači prošle godine 2,5 posto, potom podizao iznos sve do, u eurozoni nikad ranije zabilježenih 4% u rujnu. (Na toj će razini referentna kamata ostati sve do lipnja 2024. kada će napokon uslijediti oprezno labavljenje monetarne politike).

Da stavimo u kontekst: dok se kod regulatora jednostavno i bez rizika mogla zaraditi 4%, na potrošački kredit banka je građanima mogla zaračunati (efektivno) 4,8%, na stambeni manje od 4%, na gotovinski nenamjenski 6,5%. Naravno, uz ‘brdo papira’ koje prate (pr)ocjenu rizika i zaštitu od njega. Ne treba čuditi, stoga, opaska iz godišnjeg izvješća HNB-a da je “na kraju godine na prekonoćni depozit bio položen gotovo cjelokupan iznos sredstava na računu kod HNB-a, što odgovara visini od 21% ukupne imovine kreditnih institucija i što je imalo ključan utjecaj na profitabilnost sustava”.

Dodajmo tome da će to biti tek početak obaranja rekorda profitabilnosti koji će se nastaviti i u prvoj polovini 2024. i kasnije. Na povećanje dobiti najviše je utjecao snažan rast kamatnih prihoda, nakon više od desetljeća njihova gotovo kontinuiranog smanjivanja. Najveći pojedinačni utjecaj na rast kamatnih prihoda imali su kamatni prihodi od spomenutih prekonoćnih depozita kod HNB-a iako su kreditne institucije uspjele kamatne prihode povećati i iz drugih sektora. Rast pasivnih kamatnih stopa i privlačenje oročenih depozita doveli su do rasta kamatnih troškova, ali on je znatno zaostajao za rastom kamatnih prihoda, tako da je naposljetku ostvaren visok rast neto kamatnog prihoda (63,3%).

Najveću dobit imala je prošle godine ponovno Zagrebačka banka, od 450,4 milijuna eura. Na čelu s Ivanom Vlahom (sredinom 2024. Upravu preuzima Dalibor Ćubela) podružnica talijanskog UniCredita s gotovo 26 posto udjela na domaćem tržištu, odnosno 20,4 milijarde eura aktive, ostvarila je gotovo 90 posto veću zaradu nego prethodne godine.

Slijedi Privredna banka Zagreb (PBZ) s 314,1 milijun eura neto dobiti koje ostvaruje na 20 posto tržišnog udjela, odnosno sa 16,2 milijarde eura imovine. PBZ, koji vodi Dinko Lucić, talijanskom vlasniku Intesi Sanpaolo isporučit će 125 milijuna eura više ili 66 posto više nego u 2022. godini.

Treća po veličini aktive, 16,8 posto tržišta, austrijska Erste & Steiermärkische s predsjednikom Uprave Christophom Schöfböckom banka je ostvarila dobit u iznosu od 219,2 milijuna eura, što je 69 posto više na godišnjoj razini. Četvorku banaka s više od sto milijuna eura dobiti, i dvoznamenkastim kolačem tržišta, zaključuje OTP. Na čelu s Balázsom Békeffyjem, OTP je godinama kontinuirano povećavao udio u ambicioznom pohodu kupnjom najprije malih igrača, a potom i Splitske banke, da bi naposljetku premašio 10 posto tržišta. Neto dobit OTP-a iznosila je u 2023. gotovo 135 milijuna eura, 50 posto više nego prethodne godine.

Poslovalo 20 banaka

Po zaradi slijedi još jedna banka u inozemnom vlasništvu, Raiffeisenbank Austria, koju predvodi predsjednica Uprave Liana Keserić. Lanjska dobit RBA iznosila je gotovo 96 milijuna eura, gotovo 59 milijuna eura više (159% više) nego 2022. godine. U Hrvatskoj je prošle godine poslovalo 20 banaka, desetak manje nego prije deset godina, odnosno jedna manje nego 2022. Neki nisu uspjeli preživjeti krize, poput Sberbanka Hrvatska kojem je presudila navala štediša nakon reputacijskog rizika početkom agresije Rusije na Ukrajinu. Nekima su presudile loše odluke menadžmenta, a dio je prodan kapitalno nadmoćnijim igračima što nije naodmet spomenuti u okruženju sve zahtjevnije regulacije.

Spomenuti Sberbank žurno je prodan Hrvatskoj poštanskoj banci na čelu s predsjednikom Uprave Markom Badurinom, još žurnije preimenovan u Novu hrvatsku banku, da bi u konačnici sredinom prošle godine bio i formalno pripojen. Zahvaljujući toj akviziciji HPB je premašio 7 milijardi eura aktive što ga pozicionira kao petu banku po imovini uz ostvarenih 80,6 milijuna eura neto dobiti.

No, koliko je iza banaka dobra godina najbolje govori da je od 20 banaka samo jedna, J&T banka, poslovala s minusom. Gubitak joj je iznosio 1,5 milijuna eura. Ukupna imovina sustava povećana je lani 3,5 posto, na 78,6 milijardi eura, a to povećanje bilo je prisutno kod većine banaka.

Rekordna profitabilnost kreditora u razdoblju visoke inflacije zasmetala je mnogima diljem Starog kontinenta, uključujući i Hrvatsku. S argumentacijom da povećanje kamatnih stopa potiče siromaštvo i produbljuje socijalnu nejednakost dok bankama teče med i mlijeko, mogli su se čuti i pozivi za novu rundu poreza na ekstra dobit. S inflacijom na visokim lanjskim razinama (prosječna godišnja dosegnula je 8%) čak se iz smjera Banskih dvora prema HNB-u naglašavala odgovornost monetarne politike za inflaciju.

No, ideja nove runde ekstra poreza na dobit nije se ozbiljno ukorijenila. Godinu ranije banke su na ime tog jednokratnog nameta u proračun preusmjerile oko 19 milijuna eura iako su preliminarne procjene govorile da će iznos biti bliži 25 milijuna eura. Cijelu priču oko poreza nije zgorega ni promotriti u svjetlu predizborne godine u kojoj su se pokrenuli pregovori sa sindikatima i velikodušna povećavanja plaća iz proračuna.

Za razliku od javnog, privatni sektor se povećanjem plaća pokušavao nositi s izraženim manjkom radne snage, a kombinacija je izgledno otupila pozive za penalizaciju zarada banaka, što zasigurno ne bi dobro ‘sjelo’ ni poziciji Hrvatske i premijera Andreja Plenkovića u briselskim hodnicima. Vrijedi primijetiti i da je ulaskom u eurozonu bankama oslobođeno ogromnih 15-ak milijardi eura likvidnosti prethodno zarobljene regulatornim propisima obvezne pričuve i minimalno potrebnih deviznih potraživanja.

To more likvidnosti omogućilo je bankama da bez rizika skupljaju bitno više kamate, ali i lišio ih pritiska da se višim kamatnim stopama bore za štednju građana i poduzeća. Druga strana te medalje bilo je umjereno podizanje kamatnih stopa na kredite, još sporije na štednju. Štoviše, Hrvatska je među zemljama eurozone koje su imale najslabiji prijenos viših referentnih kamatnih stopa, što je svakako išlo u korist dijela klijenata, barem dužnika.

Iz perspektive postulata bankarskog poslovanja, povećanje dobiti kao posljedica rasta ključnog prihoda, onog od kamata, svojevrstan je izlazak iz duge anomalije u kojoj je cijena novca bila blizu nule. Nakon više od desetljeća kontinuiranog smanjivanja kamatnih prihoda koje je tražilo kreativno traženje izvora priljeva (nekamatnih, poput provizija, naknada, trgovanja), ali i stvaralo štete u drugim dijelovima gospodarstva, poput cijena nekretnina (naravno, nije i jedini razlog), situacija se vraća u normalnije ekonomske okvire.

U priču oko niskih kamatnih stopa na štednju, zbog kojih je izostao veći pritisak na cijene kredita, lani se intenzivno uključila država. Izdanjima ‘narodnih’ obveznica i trezorskih zapisa namijenjenim građanima s bitno višim prinosima nego na depozite, država je ipak dala svoj obol alternativi štednji u bankama. Dio štednje prelio se prema državnim izdanjima, a sredinom 2024. desetak posto javnog duga bilo je u rukama građana. Pitanje štednje, kamata na depozite i alternative ulaganjima na tržištu kapitala sve će se glasnije spominjati i u 2024. kada će se inflacija u eurozoni približiti ciljanim razinama i krenuti oprezno popuštanje monetarne politike što će ponovno promiješati karte i pokrenuti nove računice.

Iako su prekonoćni depoziti bez sumnje bili, a i ostat će i iduće godine, ‘zlatna koka’, banke su uspjele povećati kamatne prihode i iz drugih sektora. Ostale vrste prihoda nisu bitno doprinijele rezultatima; neto prihod od naknada i provizija tek je blago povećan, dok su ostali nekamatni prihodi pali dominantno nakon uvođenja eura i gubitka mjenjačkih provizija. Istovremeno, troškovi poslovanja također su porasli, ali bitno sporije od prihoda pa su poboljšani omjeri troškova i prihoda cijelog sustava.

U slici o bankama u prošloj godini može se podcrtati i nastavak trenda prodaje loših kredita. Provjetravanje portfelja traje već neko vrijeme, a iz knjiga banaka prodano je 42,6 milijuna eura, tek trećinu iznosa iz prethodne godine što je u skladu s padom ukupne razine problematičnih plasmana, a neki će reći da su banke prikočile prodaje dijelom i zbog reputacijskog rizika. Neprihodujući krediti smanjili su se za 11,4 posto, a najviše su se smanjili u portfelju poduzeća. U ukupnim kreditima udio loših kredita spustio se s 3 na 2,6 posto na kraju godine. Pritom su se kod poduzeća bankama problematični zajmovi spustili sa 6,4 na 5,1 posto. Očekivano, otplate najmanje posrću kod građana: udio loših neprihodujućih kredita u tom segmentu pao je s pet na 4,2 posto.

Uređenje tržišta dugova

Dok se slika kreditnog portfelja godinama glanca, u medije paralelno dospijevaju kontroverze neuređenog tržišta prodaje dugova. Zbog upitnih praksi agencija za naplatu dugova, no ponajviše obvezi transponiranja europske direktive, krajem prosinca 2023. na snagu je stupio zakon koji bi trebao urediti oko 700 milijuna eura vrijedno tržište prodanih dugova.

Među najvažnijim novinama dosad potpuno neuređenog tržišta je to da je HNB-u dodijeljena uloga regulatora bankarskih potraživanja, za ostala je nadležan Financijski inspektorat, uvedena je obveza licenciranja agencija, sustav obavještavanja te propisan postupak rješavanja prigovora i pritužbi dužnika, ali i pojačana zaštita podataka…

U povijest tako odlazi uznemiravanje telefonskim pozivima jer će se dužnika moći kontaktirati jednom mjesečno, neće se smjeti kontaktirati s rodbinom i susjedima, dužnik će morati biti obaviješten o namjeri i prodaji duga. S druge strane, u zakon nisu ušli prijedlozi poput onoga da vjerovnik ponudi otplatu duga uz diskont originalnom dužniku ili da se najprije otplaćuje glavnica potom kamate. Sve bi u konačnici, bude li funkcioniralo u praksi, ipak trebalo urediti nemali dio tržišta oko kojeg je zakonodavac dva desetljeća bio potpuno inertan, a odnosi na njemu više nalikovali Divljem zapadu nego zemlji članici Europske unije.

Konačno, ali ne manje važno, ključni pokazatelji kapitaliziranosti banaka – sigurnosni jastuk u slučaju kriza – ostali su na visokim razinama. Stopa ukupnoga kapitala blago se smanjila na 23,6 posto pod utjecajem smanjenja ukupnoga kapitala i povećane izloženosti rizicima, no za istaknuti je da su sve kreditne institucije imale stopu veću od propisanog minimuma od 8 posto.

Na vrlo visokoj razini i dalje je likvidnost sustava mjerena koeficijentom likvidnosne pokrivenosti (LCR). Na kraju 2023. sve banke su zadovoljavale propisane minimalne likvidnosne zahtjeve, a prosječni LCR iznosio je 238,1 posto.